PETAK, 14.IV.2017.

Veliki petak

Feria I. razreda

Obred muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista

I. Čitanja

Slavitelj i đakon nose amikt, albu i cingulum te povrh toga crnu štolu; podđakon amikt, albu i cingulum

OrátioMolitva
Deus, qui peccáti véteris hereditáriam mortem, in qua posteritátis genus omne succésserat, Christi tui, Dómini nostri, passióne solvísti: da, ut, confórmes eídem facti; sicut imáginem terréni, natúrae necessitáte portávimus, ita imáginem caeléstis, grátiae sanctificatióne portémus. Per eúndem Christum Dóminum nostrum. [Omnes respondent: Amen].Bože, koji si po muci Krista tvoga, Gospodina našega, dokinuo smrt staroga grijeha, koju je čitavo potomstvo u baštinu naslijedilo, daj da mi postavši slični njemu tako nosimo po posvećenju sliku nebeske milosti, kao što smo po nuždi nosili sliku zemaljske naravi. Po istom Kristu Gospodinu našemu. [Svi odgovaraju: Amen].

Prvo čitanje čita lektor, a ako nema lektora, onda sam slavitelj; ne govori se iz koje je knjige čitanje, a umjesto Deo gratias slijedi responzorij. Responzorij ili pjeva zbor ili izgovara kler.

Léctio primaPrvo čitanje
Os 6, 1-6
Haec dicit Dóminus: In tribulatióne sua mane consúrgent ad me: Veníte, et revertámur ad Dóminum: quia ipse cepit, et sanábit nos: percútiet, et curábit nos. Vivificábit nos post duos dies: in die tértia suscitábit nos, et vivémus in conspéctu eius. Sciémus, sequemúrque, ut cognoscámus Dóminum: quasi dilúculum praeparátus est egréssus eius, et véniet quasi imber nobis temporáneus, et serótinus terrae. Quid fáciam tibi, Ephraim? Quid fáciam tibi, Iuda? Misericórdia vestra quasi nubes matutína: et quasi ros mane pertránsiens. Propter hoc dolávi in prophétis, occídi eos in verbis oris mei: et iudícia tua quasi lux egrediéntur. Quia misericórdiam vólui, et non sacrifícium, et sciéntiam Dei, plus quam holocáusta.
Hoš 6, 1-6
Ovako govori Gospodin: U svojoj nevolji rano će pohititi k meni: Dođite i vratimo se Gospodinu. On nas je kaznio, pa će nas i ozdraviti. Udarit će nas i izliječit će nas. Oživjet će nas poslije dva dana i treći će nas dan uskrsnuti, pa ćemo živjeti pred licem njegovim. Opametit ćemo se i nastojati da spoznamo Gospodina. On će izaći kao zora, doći će nam kao rana i kasna kiša zemlji. Sto da učinim s tobom, Efraime? Sto da učinim s tobom, Juda? Vaše je milosrđe kao jutarnji oblak i kao rosa koja rano iščezava. Zato sam ih kažnjavao preko proroka, ubijao riječima usta svojih. I osuda tvoja zasjat æe kao svjetlost. Jer sam milosrđe htio a ne žrtvu i poznavanje Boga više nego žrtve paljenice.
ResponsóriumResponzorij (odgovor)
Hab 3, 2-3
Dómine, audívi audítum tuum, et tímui: considerávi ópera tua, et expávi. In médio duórum animálium innotescéris: dum appropinquavérint anni, cognoscéris: dum advénerit tempus, ostendéris. In eo, dum conturbáta fúerit ánima mea: in ira, misericórdiae memor eris. Deus a Líbano véniet, et Sanctus de monte umbróso et condénso. Opéruit cselos maiéstas eius: et laudis eius plena est terra.
Hab 3, 2-3
Gospodine, čuo sam glas tvoj i pobojali se, promatrao sam djela tvoja i prestraših se. Između dvije životinje objavit ćeš se. Kad se približe godine, bit ćeš upoznat. Kad dođe vrijeme, pokazat ćeš se. Kad bude potresena duša moja od srdžbe tvoje, sjeti se milosrđa. Bog će doći s Libana i Sveti s gore sjenovite i obrasle. Veličanstvo njegovo pokrilo je nebesa i hvale njegove puna je zemlja.
OrátioMolitva
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Deus, a quo et Iudas reátus sui poenam, et confessiónis suae latro praémium sumpsit, concéde nobis tuae propitiatiónis efféctum: ut, sicut in passióne sua Iesus Christus, Dóminus noster, divérsa utrísque íntulit stipéndia meritórum; ita nobis, abláto vetustátis erróre, resurrectiónis suae grátiam largiátur:
qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saécula saeculórum.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Bože, od koga je Juda dobio kaznu za svoj zločin i razbojnik nagradu za svoje priznanje, podaj nam plod svoga pomilovanja, kao što je Isus Krist, Gospodin naš, u svojoj muci obojici različito po zasluzi naplatio, tako neka i nama uklonivši staru zabludu udijeli milost svoga uskrsnuća:
koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Drugo čitanje čita podđakon, ako nema podđakona lektor, ako nema ni lektora sam slavitelj; ne govori se iz koje je knjige čitanje, a umjesto Deo gratias slijedi responzorij. Responzorij ili pjeva zbor ili izgovara kler.

Léctio alteraDrugo čitanje
Ex 12, 1-11
In diébus illis: Dixit Dóminus ad Móysen et Aaron in terra Aegýpti: Mensis iste, vobis princípium ménsium: primus erit in ménsibus anni. Loquímini ad univérsum coetum filiórum Israel, et dícite eis: Décima die mensis huius tollat unusquísque agnum per famílias et domos suas. Sin autem minor est númerus, ut suffícere posit ad vescéndum agnum, assúmet vicínum suum, qui iunctus est dómui suae, iuxta númerum animárum, quae suffícere possunt ad esum agni. Erit autem agnus absque mácula, másculus, annículus: iuxta quem ritum tollétis et haedum. Et servábitis eum usque ad quartam décimam diem mensis huius: immolabítque eum univérsa multitúdo filiórum Israel ad vésperam. Et sument de sánguine eius, ac ponent super utrúmque postem, et in superlimináribus domórum, in quibus cómedent illum. Et edent carnes nocte illa assas igni, et ázymos panes cum lactúcis agréstibus. Non comedétis ex eo crudum quid, nec coetum aqua, sed tantum assum igni: caput cum pédibus eius et intestínis vorábitis. Nec remanébit quidquam ex eo usque mane. Si quid resíduum fúerit, igne comburétis. Sic autem comedétis illum: Renes vestros accingétis, et calceaménta habébitis in pédibus, tenéntes báculos in mánibus, et comedétis festinánter: est enim Phase, id est tránsitus, Dómini.
Izl 12, 1-11
U one dane: Reče Gospodin Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima, prvi mjesec u godini. Govorite svemu zboru sinova Izraelovih i recite im: Desetoga dana ovog mjeseca neka svatko uzme janje za obitelj i za kuću svoju. Ako ih je pak manje nego što je dovoljno da bi mogli pojesti janje, neka uzme svoga susjeda koji je odmah uz njegovu kuću, da bude toliki broj duša koliko će ih biti dovoljno da pojedu janje. A janje neka bude bez mane, muško, od godine dana. Po ovome propisu smijete uzeti i kozle. I čuvajte ga do četrnaestog dana ovoga mjeseca. I neka ga zakolje sve mnoštvo sinova Izraelovih pod večer. I neka uzmu njegove krvi i poškrope oba dovratka i gornji prag kuća u kojima će ga jesti. I neka te noći jedu meso pečeno na vatri i beskvasni kruh s gorkim zeljem. Ne jedite od njega ništa sirovo, niti u vodi kuhano, nego samo na vatri pečeno. Pojedite i glavu s nogama i utrobom. I ništa od njega neka ne ostane do jutra. Ako bi što preostalo, spalite ha vatri. A jedite ga ovako: Opašite svoje bokove, a obuću imajte na nogama i štap u rukama, pa jedite brzo jer je Faze, to jest prolazak Gospodinov.
ResponsóriumResponzorij (odgovor)
Ps 139, 2-10 et 14
Eripe me, Dómine, ab hómine malo: a viro iníquo líbera me. Qui cogitavérunt malítias in corde: tota die constituébant proélia. Acuérunt linguas suas sicut serpéntes: venénum áspidum sub lábiis eórum. Custódi me, Dómine, de manu peccatóris: et ab homínibus iníquis líbera me. Qui cogitavérunt supplantáre gressus meos: abscondérunt supérbi láqueum mihi. Et funes extendérunt in láqueum pédibus meis: iuxta iter scándalum posuérunt mihi. Dixi Dómino: Deus meus es tu: exáudi, Dómine, vocem oratiónis meae. Dómine, Dómine, virtus salútis meae: obúmbra caput meum in die belli. Ne tradas me a desidério meo peccatóri: cogitavérunt advérsum me: ne derelínquas me, ne unquam exalténtur. Caput circúitus eórum: labor labiórum ipsórum opériet eos. Verúmtamen iusti confitebúntur nómini tuo: et habitábunt recti cum vultu tuo.
Ps 139, 2-10 i 14
Izbavi me, Gospodine, od zla čovjeka, od čovjeka opaka oslobodi mene. Koji pomišljaju zlo u srcu, svaki dan zameću kavgu. Zaoštravaju jezike svoje kao zmije, otrov je ljutice u ustima njihovim. Sačuvaj me. Gospodine, od grješnikove ruke, i izbavi me od ljudi opakih. Koji namisliše zaplesti korake moje, nasilnici postaviše mi zamku. I užeta razapeše za zamku nogama mojim, pokraj puta postaviše mi prepreku. Rekoh Gospodinu: »Ti si Bog moj. Usliši, Gospodine, glas molitve moje. Gospodine, Gospodine, moćna obrano moja, zakloni glavu moju u dan rata. Ne predaj me protiv moje želje grješniku. Snuju zlo protiv mene. Ne ostavi me da se ne bi nikad uzoholili. Glavu onih, koji me opkoliše, neka prekrije zloba usta njihovih. A pravednici će slaviti ime tvoje i pošteni će boraviti pred licem tvojim.
OrátioMolitva
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Deus, a quo et Iudas reátus sui poenam, et confessiónis suae latro praémium sumpsit, concéde nobis tuae propitiatiónis efféctum: ut, sicut in passióne sua Iesus Christus, Dóminus noster, divérsa utrísque íntulit stipéndia meritórum; ita nobis, abláto vetustátis erróre, resurrectiónis suae grátiam largiátur:
qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saécula saeculórum.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Bože, od koga je Juda dobio kaznu za svoj zločin i razbojnik nagradu za svoje priznanje, podaj nam plod svoga pomilovanja, kao što je Isus Krist, Gospodin naš, u svojoj muci obojici različito po zasluzi naplatio, tako neka i nama uklonivši staru zabludu udijeli milost svoga uskrsnuća:
koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Čitanje Muke Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu

Pássio Dómini nostri Iesu Christi secúndum IoánnemMuka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu
Io 18, 1-40; 19, 1-42
In illo témpore: Egréssus est Iesus cum discípulis suis trans torréntem Cedron, ubi erat hortus, in quem introívit ipse, et discípuli eius. Sciébat autem et Iudas, qui tradébat eum, locum: quia frequénter Iesus convénerat illuc cum discípulis suis. Iudas ergo cum accepísset cohórtem, et a pontifícibus et pharisaéis minístros, venit illuc cum latérnis et fácibus et armis. Iesus ítaque sciens ómnia, quae ventúra errant super eum, procéssit, et dixit eis: Quem quaéritis? Respondérunt ei: Iesum Nazarénum. Dicit eis Iesus: Ego sum. Stabat autem et Iudas, qui tradébat eum, cum ipsis. Ut ergo dixit eis: Ego sum: abiérunt retrórsum, et cecidérunt in terram. Iterum ergo interrogávit eos: Quem quaéritis? Illi autem dixérunt: Iesum Nazarénum. Respóndit Iesus: Dixi vobis, quia ego sum: si ergo me quaéritis, sínite hos abíre. Ut implerétur sermo, quem dixit: Quia quos dedísti mihi, non pérdidi ex eis quemquam. Simon ergo Petrus habens gládium edúxit eum: et percússit pontíficis servum: et abscídit aurículam eius déxteram. Erat autem nomen servo Malchus. Dixit ergo Iesus Petro: Mitte gládium tuum in vagínam. Cálicem, quem dedit mihi Pater, non bibam illum? Cohors ergo, et tribúnus, et minístri Iudaeórum comprehendérunt Iesum, et ligavérunt eum. Et adduxérunt eum ad Annam primum, erat enim socer Cáiphae, qui erat póntifex anni illíus. Erat autem Cáiphas, qui consílium déderat Iudaéis: Quia éxpedit, unum hóminem mori pro pópulo. Sequebátur autem Iesum Simon Petrus, et álius discípulus. Discípulus autem ille erat notus pontífici, et introívit cum Iesu in átrium pontíficis. Petrus autem stabat ad óstium foris. Exívit ergo discípulus álius, qui erat notus pontífici, et dixit ostiáriae: et introdúxit Petrum. Dicit ergo Petro ancílla ostiária: Numquid et tu ex discípulis es hóminis ístius? Dicit ille: Non sum. Stabant autem servi et minístri ad prunas, quia frigus erat, et calefaciébant se: erat autem cum eis et Petrus stans, et calefáciens se. Póntifex ergo interrogávit Iesum de discípulis suis, et de doctrína eius. Respóndit ei Iesus: Ego palam locútus sum mundo: ego semper dócui in synagóga et in templo, quo omnes Iudaéi convéniunt: et in occúlto locútus sum nihil. Quid me intérrogas? Intérroga eos, qui audiérunt quid locútus sim ipsis: ecce hi sciunt quae díxerim ego. Haec autem cum dixísset, unus assístens ministrórum dedit álapam Iesu, dicens: Sic respóndes pontífici? Respóndit ei Iesus: Si male locútus sum, testimónium pérhibe de malo: si autem bene, quid me caedis? Et misit eum Annas ligátum ad Cáipham pontíficem. Erat autem Simon Petrus stans et calefáciens se. Dixérunt ergo ei: Numquid et tu ex discípulis eius es? Negávit ille, et dixit: Non sum. Dicit ei unus ex servis pontíficis, cognátus eius, cuius abscídit Petrus aurículam: Nonne ego te vidi in horto cum illo? Iterum ergo negávit Petrus: et statim gallus cantávit. Addúcunt ergo Iesum a Cáipha in praetórium. Erat autem mane: et ipsi non introiérunt in praetórium, ut non contaminaréntur, sed ut manducárent Pascha. Exívit ergo Pilátus ad eos foras, et dixit: Quam accusatiónem affértis advérsus hóminem hunc ? Respondérunt et dixérunt ei: Si non esset hic malefáctor, non tibi tradidissémus eum. Dixit ergo eis Pilátus: Accípite eum vos, et secúndum legem vestram iudicáte eum. Dixérunt ergo ei Iudaéi: Nobis non licet interfícere quemquam. Ut sermo Iesu implerétur, quem dixit, signifícans qua morte esset moritúrus. Introívit ergo íterum in praetórium Pilátus, et vocávit Iesum, et dixit ei: Tu es Rex Iudaeórum? Respóndit Iesus: A temetípso hoc dicis, an álii dixérunt tibi de me? Respóndit Pilátus: Numquid ego Iudaéus sum? Gens tua et pontífices tradidérunt te mihi: quis fécisti? Respóndit Iesus: Regnum meum non est de hoc mundo. Si ex hoc mundo esset regnum meum, minístri mei útique decertárent, ut non tráderer Iudaéis: nunc autem regnum meum non est hinc. Dixit ítaque ei Pilátus: Ergo Rex es tu? Respóndit Iesus: Tu dicis quia Rex sum ego. Ego in hoc natus sum, et ad hoc veni in mundum, ut testimónium perhíbeam veritáti: omnis, qui est ex veritáte, audit vocem meam. Dicit ei Pilátus: Quid est véritas? Et cum hoc dixísset, íterum exívit ad Iudaéos, et dicit eis: Ego nullam invénio in eo causam. Est autem consuetúdo vobis ut unum dimíttam vobis in Pascha: vultis ergo dimíttam vobis Regem Iudaeórum? Clamavérunt ergo rursum omnes, dicéntes: Non hunc, sed Barábbam. Erat autem Barábbas latro. Tunc ergo apprehéndit Pilátus Iesum, et flagellávit. Et mílites plecténtes corónam de spinis, imposuérunt cápiti eius: et veste purpúrea circumdedérunt eum. Et veniébant ad eum, et dicébant: Ave, Rex Iudaeórum. Et dabant ei álapas. Exívit ergo íterum Pilátus foras, et dicit eis: Ecce addúco vobis eum foras, ut cognoscátis, quia nullam invénio in eo causam. (Exívit ergo Iesus portans corónam spíneam et purpúreum vestiméntum). Et dixit eis: Ecce homo. Cum ergo vidíssent eum pontífices et minístri, clamábant, dicéntes: Crucifíge, crucífige eum. Dicit eis Pilátus: Accípite eum vos, et crucifígite: ego enim non invénio in eo causam. Respondérunt ei Iudaéi: Nos legem habémus, et secúndum legem debet mori, quia Fílium Dei se fecit. Cum ergo audísset Pilátus hunc sermónem, magis tímuit. Et ingréssus est praetórium íterum: et dixit ad Iesum: Unde es tu? Iesus autem respónsum non dedit ei. Dicit ergo ei Pilátus: Mihi non lóqueris ? Nescis quia potestátem hábeo crucifígere te, et potestátem hábeo dimíttere te ? Respóndit Iesus: Non habéres potestátem advérsum me ullam, nisi tibi datum esset désuper. Proptérea, qui me trádidit tibi, maius peccátum habet. Et exínde quaerébat Pilátus dimíttere eum. Iudaéi autem clamábant, dicéntes: Si hunc dimíttis, non es amícus Caésaris. Omnis enim, qui se regem facit, contradícit Caésari. Pilátus autem cum audísset hos sermónes, addúxit foras Iesum, et sedit pro tribunáli, in loco, qui dícitur Lithóstrotos, hebráice autem Gábbatha. Erat autem Parascéve Paschae, hora quasi sexta, et dicit Iudaéis: Ecce Rex vester. Illi autem clamábant: Tolle, tolle, crucifíge eum. Dicit eis Pilátus: Regem vestrum crucifígam? Respondérunt pontífices: Non habémus regem, nisi Caésarem. Tunc ergo trádidit eis illum ut crucifigerétur. Suscepérunt autem Iesum, et eduxérunt. Et báiulans sibi crucem, exívit in eum, qui dícitur Calváriae, locum, hebráice autem Gólgotha: ubi crucifixérunt eum, et cum eo álios duos, hinc et hinc, médium autem Iesum. Scripsit autem et títulum Pilátus: et posuit super crucem. Erat autem scriptum: Iesus Nazarénus, Rex Iudaeórum. Hunc ergo títulum multi Iudaeórum legérunt, quia prope civitátem erat locus, ubi crucifíxus est Iesus. Et erat scriptum hebráice, graece et latíne. Dicébant ergo Piláto pontífices Iudaeórum: Noli scríbere, Rex Iudaeórum, sed quia ipse dixit: Rex sum Iudaeórum. Respóndit Pilátus: Quod scripsi, scripsi. Mílites ergo cum crucifixíssent eum, accepérunt vestiménta eius et fecérunt quátuor partes: unicuíque militia partem, et túnicam. Erat autem túnica inconsútilis, désuper context per totum. Dixérunt ergo ad ínvicem: Non scindámus eam, sed sortiámur de illa cuius sit. Ut Scriptúra implerétur, dicens: Partíti sunt vestiménta mea sibi: et in vestem meam misérunt sortem. Et mílites quidem haec fecérunt. Stabant autem iuxta crucem Iesu, mater eius, et soror matris eius María Cléophae, et María Magdaléne. Cum vidísset ergo Iesus matrem, et discípulum stantem, quem diligébat, dicit matri suae: Múlier, ecce fílius tuus. Deínde dicit discípulo: Ecce mater tua. Et ex illa hora accépit eam discípulus in sua. Póstea sciens Iesus quia ómnia consummate sunt, ut consummarétur Scriptúra, dixit: Sítio. Vas ergo erat pósitum acéto plenum. Illi autem spóngiam plenam acéto, hyssópo circumponéntes, obtulérunt ori eius. Cum ergo accepísset Iesus acétum, dixit: Consummátum est. Et inclinator cápite trádidit spíritum. [Hic genuflectitur, et pausatur aliquantulum]. Iudaéi ergo, quóniam Parascéve erat, ut non remanérent in cruce corpora sábbato, erat enim magnus dies ille sábbati, rogavérunt Pilátum, ut frangeréntur eórum crura, et tolleréntur. Venérunt ergo mílites: et primi quidem fregérunt crura, et altérius, qui crucifíxus est cum eo. Ad Iesum autem cum veníssent, ut vidérunt eum iam mórtuum, non fregérunt eius crura: sed unus mílitum láncea latus eius apéruit, et contínuo exívit sanguis et aqua. Et qui vidit, testimónium perhíbuit: et verum est testimónium eius. Et ille scit, quia vera dicit: ut et vos credátis. Facta sunt enim haec, ut Scriptúra implerétur: Os non comminuétis ex eo. Et íterum ália Scriptúra dicit: Vidébunt in quem transfixérunt. Post haec autem rogávit Pilátum Ioseph ab Arimathaéa, eo quod esset discípulus Iesu, occúltus autem propter metum Iudaeórum, ut tólleret corpus Iesu. Et permísit Pilátus. Venit ergo, et tulit corpus Iesu. Venit autem et Nicodémus, qui vénerat ad Iesum nocte primum, ferens mixtúram myrrhae et áloës, quasi libras centum. Accepérunt ergo corpus Iesu, et ligavérunt illud línteis cum aromátibus, sicut mos est Iudaéis sepelíre. Erat autem in loco, ubi crucifíxus est, hortus: et in horto monuméntum novum, in quo nondum quisquam pósitus erat. Ibi ergo propter Parascéven Iudaeórum, quia iuxta erat monuméntum, posuérunt Iesum.
Iv 18, 1-40; 19, 1-42
U ono vrijeme iziđe Isus s učenicima svojim preko potoka Cedrona gdje je bio vrt i u nj uđe on i učenici njegovi. A znao je i Juda, koji ga je izdao, ono mjesto, jer je Isus često zalazio onamo s učenicima svojim. Kad je dakle Juda uzeo četu vojnika i sluge od velikih svećenika i farizeja, dođe onamo sa svjetiljkama i bakljama i oružjem. A Isus znajući sve što će se s njim dogoditi stupi naprijed i reče im: Koga tražite? Odgovoriše mu; Isus Nazarećanina. Isus im reče: Ja sam. A s njima je stajao i Juda, koji ga je izdao. Kad im dakle reče: Ja sam, uzmakoše natrag i padoše na zemlju. Onda ih opet zapita: Koga tražite? A oni rekoše: Isusa Nazarećanina. Odgovori Isus: Rekoh vam, da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove neka idu. Da se ispuni riječ, koju reče: Nisam izgubio nijednoga od onih koje si mi dao. – A Šimun Petar je imao mač pa ga izvadi i udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. A slugi je bilo ime Malko. Reče dakle Isus Petru: Stavi mač svoj u korice. Zar da ne pijem čašu što mi je dade Otac? A četa, zapovjednik i sluge židovske uhvatiše Isusa pa ga svezaše. I dovedoše ga najprije k Ani, jer je bio tast Kaifi, koji je bio veliki svećenik one godine. A Kalifa je bio onaj, koji je dao savjet Židovima, da je bolje da jedan čovjek umre za narod. Za Isusom je išao Šimun Petar i drugi učenik. A taj je učenik bio poznat velikom svećeniku, pa uđe s Isusom u dvorište velikoga svećenika. A Petar je stajao napolju kod vrata. Onda iziđe drugi učenik, koji je bio poznat velikom svećeniku, i reče vratarici. I uvede Petra. Onda reče sluškinja vratarica Petru: Zar nisi i ti od učenika ovoga čovjeka? R On reče: Nisam. A sluge su i podvornici stajali kod žerave, jer je bila zima, i grijali se. I Petar je stajao s njima i grijao se. – A veliki svećenik zapita Isusa za učenike njegove i za njegovu nauku. Isus mu odgovori Ja sam javno govorio svijetu. Ja sam uvijek učio u zbornici i u hramu gdje se svi Židovi skupljaju i ništa nisam govorio u potaji. Što pitaš mene. Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Evo ovi znadu što sam ja govorio. A kad ovo reče, jedan od prisutnih ?slugu udari Isusa po obrazu govoreći: Zar tako odgovaraš velikom svećeniku? Odgovori mu Isus: "Ako sam zlo govorio, dokaži, da je zlo. Ako li dobro, što me bijes? Ana ga posla svezana velikom svećeniku Kaifi. A Šimun Petar stajao je i grijao se. Tada rekoše: Nisi li i ti od učenika njegovih? On zaniječe i reče: Nisam. Jedan od slugu velikog svećenika, rođak onome kojemu je Petar odsjekao uho, reče mu: Zar te ja nisam vidio u vrtu s njim? I Petar ponovo zaniječe, i odmah pijetao zapjeva. – Dovedoše dakle Isusa od Kaife u sudnicu. A bilo je jutro. I oni ne uđoše u sudnicu, da se ne bi onečistili, nego da bi mogli jesti Vazam. Tada iziđe Pilat k njima napolje i reče: Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka? Oni mu odgovoriše: Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga bili predali tebi. A Pilat im reče: g Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu. Židovi mu rekoše: Mi ne smijemo nikoga pogubiti. Da se ispuni Isusova riječ koju reče označujući kakvom će smrću umrijeti. – Tada uđe Pilat opet u sudnicu i dozva Isusa pa mu reče: Jesi li ti Kralj židovski? Isus odgovori: Govoriš li to sam od sebe ili ti drugi rekoše za mene? Pilat odgovori: Zar sam ja Židov? Narod tvoj i poglavari svećenički predadoše te meni. Sto si učinio? Isus odgovori Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi bilo od ovoga svijeta kraljevstvo moje, onda bi se sluge moje borile, da ne budem pred Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavle. Onda mu reče pilat: Dakle, si ti Kralj? Isus odgovori: Ti kažeš da sam ja Kralj. Ja sam se zato rodio i zato sam došao na svijet, da svjedočim za istinu. Svaki koji je od istine sluša glas moj. Reče mu Pilat: Što je istina? I kad je ovo rekao, iziđe opet k Židovima i reče im: Ja nikakve krivice ne nalazim na njemu. A u vas je običaj da vam pustim jednoga na Vazam. Hoćete li, dakle, da vam pustim Kralja židovskoga? Onda opet svi povikaše: Ne ovoga, nego Barabu! A Baraba je bio razbojnik. – Tada dakle Pilat uze Isusa i dade ga bičevati. A vojnici spletoše vijenac od trnja, staviše mu ga na glavu i ogrnuše ga skrletnom haljinom. Pa pristupahu k njemu i govorahu: Zdravo, Kralju židovski! i udarahu ga po obrazu. – Tada Pilat opet iziđe van i reče im: Evo vam ga izvodim napolje, da vidite, da na njem ne nalazim krivnje. Iziđe dakle Isus pod trnovim vijencem i u skrletnoj haljini. I reče im: "Evo čovjeka! A kad ga vidješe glavari svećenički i sluge, povikaše: Razapni ga! Razapni! Reče im Pilat: Uzmite ga–vi i razapnite, jer ja ne nalazim na njemu krivnje! Odgovoriše mu Židovi: Mi imamo zakon i po zakonu mora umrijeti, jer se je pravio Sinom Božjim. Kad je Pilat čuo ovu riječ, još se više poboja. – Uđe opet u sudnicu i reče Isusu: Odakle si ta? A Isus mu ne da odgovor. Tada mu reče Pilat: g Meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te razapnem, i vlast da te pustim? Odgovori Isus: Ne bi imao nikakve vlasti nada mnom da ti nije dano odozgo. Zato ima veći grijeh onaj koji me je predao tebi. I otada je Pilat nastojao da ga pusti. Ali su Židovi vikali: Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. jer svaki koji se pravi kraljem, protivi se caru. A kad je Pilat čuo ove riječi, izvede Isusa napolje i sjede na sudničku stolicu na mjestu koje se zove Lithostrotos, a židovski Gabata. A bila je Priprava Vazma, oko šeste ure, i reče Židovima: Evo vašega Kralja! A oni povikaše: Smakni! Smakni! Razapni ga! Reče im Pilat: Kralja vašega da razapnem? Odgovoriše glavari svećenički: Mi nemamo kralja nego cara! Tada im ga predade da ga razapnu. –A. oni uzeše Isusa i izvedoše ga. I on noseći svoj križ iziđe na mjesto koje se zove Kalvarija, a židovski Golgota. Ondje ga razapeše. I s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u sredini. – A Pilat napisa i natpis i stavi ga na križ. A bilo je napisano: Isus Nazarećanin, Kralj židovski. I ovaj su natpis čitali mnogi Židovi, jer je mjesto gdje je Isus bio razapet bilo blizu grada. A bilo je napisano židovski, grčki i latinski. A židovski glavari svećenički govorahu Pilatu: Nemoj pisati: Kralj židovski, nego da je rekao: Kralj sam židovski! Odgovori Pilat; Što napisah, napisan. Kad su ga vojnici razapeli, uzeše njegove haljine r načiniše četiri dijela: svakom vojniku po dio, i donju haljinu. A donja haljina nije bila šivena, nego izatkan–sva s vrha do dna. Rekoše dakle među sobom: Ne derimo je, nego bacimo kocku za nju, čija će biti. Da se ispuni Pismo koje kaže: Razdijeliše među sobom haljine moje i za odjeću moju baciše kocku. I vojnici upravo tako učiniše. A stajale su kod križ Isusova njegova Majka i sestra Majke njegove Marija Kleofina i Marija Magdalena. Kada dakle vidje Isus Majku i učenika, koga ljubljaše gdje stoji, reče svojoj Majci: Ženo, evo ti sina. Zatim reče učeniku: Evo ti majke. I od onoga časa uze je učenik k sebi – Zatim znajući Isus da se već sve svršilo, da bi se ispunilo Pismo, reče: Žedan sam. Ondje je stajala posuda puna octa. I oni, nataknuvši spužvu pun octa na stabljiku od isopa, prinesoše k ustima njegovim A kad je Isus okusio ocat, reče: Svršeno je. Naklonivši glavu, predade duh. [Ovdje se klekne i malo se stane]. Budući da je bila Priprava, da ne bi tjelesa ostala na križu u subotu, a ona je subota bila veliki dan, Židovi zamoliše Pilata, da im se prebiju noge i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prvome prebiše noge i drugome koji je bio s njim razapet. A kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu noge, nego mu jedan od vojnika kopljem otvori bok, i odmah poteče krv i voda. I onaj koji je vidio posvjedočio je, i njegovo je svjedočanstvo istinito. I on zna da govori istinu, da i vi vjerujete. Jer se ovo dogodilo, da bi se ispunilo Pismo: Nijednu kost nećete mu slomiti. I opet drugo Pismo kaže: Vidjet ćete koga su proboli. A poslije toga Josip iz Arimateje, koji je bio učenik Isusov, ali potajno od straha pred Židovima, zamoli Pilata da smije uzeti tijelo Isusovo. I Pila' dopusti. Dođe dakle i uze tijelo Isusovo. A dođe i Nikodem, koji je prije bio došao k Isusu po noći, i donese smjese od mirhe i oloja oko sto libara. Uzeše dakle tijelo Isusovo i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Židova pokopati. A bio je na mjestu gdje je bio razapet vrt i u vrtu novi grob u koji još nitko nije bio položen. Ondje dakle zbog Priprave židovske, jer je. grob bio blizu, položiše Isusa.

II. Svečane molitve

Slavitelj oblači crni pluvijal, a đakon i podđakon crnu dalmatiku ili tuniku.

1. Pro Sancta Ecclesia1. Za svetu Crkvu
Orémus, dilectíssimi nobis, pro Ecclésia sancta Dei: ut eam Deus et Dóminus noster pacificáre, adunáre et custodíre dignétur toto orbe terrarium, subíciens ei principátus et potestátes: detque nobis, quiétam et tranquíllam vitam degéntibus, glorificáre Deum Patrem omnipoténtem.
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Omnípotens sempitérne Deus, qui glóriam tuam ómnibus in Christo géntibus revelásti: custódi opera misericórdiae tuae; ut Ecclésia tua, toto orbe diffúsa, stábili fide in confessióne tui nóminis persevéret.
Per eúndem Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
[Omnes responderunt: amen]
Molimo, predragi, za svetu Crkvu Božju, da se Bog i Gospodin naš udostoji njoj mir udijeliti, ujediniti je i štititi pocijelom krugu zemaljskom, i da nam dade da provodeći spokojan i miran život slavimo svemogućega Boga Oca.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Svemogući vječni Bože, koji si u Kristu objavio slavu svoju svim narodima, čuvaj djela milosrđa svoga, da Crkva tvoja po svem svijetu raširena ustraje postojanom vjerom u ispovijedanju imena tvoga.
Po istom Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
[Svi odgovore: amen]
2. Pro summo pontifice2. Za papu
Orémus et pro beatíssimo Papa nostro N.: ut Deus et Dóminus noster, qui elégit eum in órdine episcopátus, salvum atque incólumen custódiat Ecclésiae suae sanctae, ad regéndum pópulum sanctum Dei.
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Omnípotens sempitérne Deus, cuius iudício univérsa fundántur: réspice propítius ad preces nostras, et eléctum nobis Antístitem tua pietáte consérva; ut Christiána plebs, quae te gubernátur auctóre, sub tanto Pontífice, credulitátis suae méritis augeátur.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
[Omnes responderunt: amen]
Molimo se za preblaženoga Papu našega I., da ga Bog i Gospodin naš, koji ga je odabrao u redu biskupstva, čuva zdrava i nepovrijeđena svojoj svetoj Crkvi, da vlada pukom svetim Božjim.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Svemogući vječni Bože, na čijoj se zamisli sve temelji, pogledaj milostivo na naše molbe i odabranoga nam Natpastira svojom blagošću sačuvaj, da kršćanski puk, kojim po tvojoj volji upravlja, pod takvim Velikim Svećenikom uznapreduje po zaslugama svoga vjerovanja.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
[Svi odgovore: amen]
3. Pro omnibus ordinibus gradibusque fidelium3. Za sve redove i staleže vjernika
Orémus et pro ómnibus epíscopis, presbýteris, diacónibus, subdiacónibus, acólythis, exorcístis, lectóribus, ostiáriis, confessóribus, virgínibus, víduis: et pro omni pópulo sancto Dei.
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Omnípotens sempitérne Deus, cuius Spíritu totum corpus Ecclésiae sanctificátur et régitur: exáudi nos pro univérsis ordínibus supplicántes; ut grátiae tuae múnere ab omnibus tibi grádibus fidéliter serviátur.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte eiúsdem Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
[Omnes responderunt: amen]
Molimo i za sve biskupe, svećenike, đakone, podđakone, svjećonoše, zaklinjače, čitače, vratare, priznavaoce, djevice, udovice i za sav puk sveti Božji.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Svemogući vječni Bože, tvoj duh posvećuje i upravlja cijelo tijelo Crkve, usliši nas koji za sve redove ponizno molimo da po daru tvoje milosti svi staleži tebi vjerno služe.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
[Svi odgovore: amen]
4. Pro res publicas moderantibus4. Za upravitelje država
Orémus et pro ómnibus res públicas moderántibus, eorúmque ministéris et potestátibus: ut Deus et Dóminus noster mentes et corda eórum secúndum voluntátem suam dírigat at nostram perpétuam pacem.
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Omnípotens sempitérne Deus, in cuius manu sunt ómnium potestátes et ómnium iura populórum: réspice benígnus ad eos, qui nos in potestáte regunt; ut ubíque terrárum, déxtera tua protegénte, et religiónis intégritas, et pátriae secúritas indesinénter consístat.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
[Omnes responderunt: amen]
Molimo i za sve upravitelje država i za njihova poglavarstva i oblasti, da Bog i Gospodin naš upravi njihov duh i srce prema svojoj volji, nama za trajni mir.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Svemogući vječni Bože, u čijoj su ruci sve vlasti i prava svih naroda, pogledaj milostivo na one koji po vlasti nad nama vladaju da se na cijeloj zemlji pod zaštitom tvoje desnice trajno ustali i cjelovitost vjere i sigurnost domovine.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
[Svi odgovore: amen]
5. Pro cathecumenis5. Za katekumene
Orémus et pro cathecúmenis nostris: ut Deus et Dóminus noster adapériat aures praecordiórum ipsórum ianuámque misericórdiae; ut per lavácrum regeneratiónis accépta remissióne ómnium peccatórum, et ipsi inveniántur in Christo Iesu Dómino nostro.
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Omnípotens sempitérne Deus, qui Ecclésiam tuam nova semper prole fecúndas: auge fidem et intelléctum catechúmenis nostris; ut, renáti fonte baptísmatis, adoptiónis tuae fíliis aggregéntur.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
[Omnes responderunt: amen]
Molimo i za katekumene naše, da Bog i Gospodin naš otvori njihova srca i vrata milosrđa, da po kupelji preporađanja zadobiju oprošten je svih grijeha te se i oni nađu u Kristu Isusu našemu Gospodinu.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Svemogući vječni Bože, koji svoju Crkvu uvijek novim potomstvom oplođuješ, umnoži vjeru i razumijevanje našim katekumenima, da se preporođeni na krsnom zdencu pridruže djeci tvoga posmovljenja.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
[Svi odgovore: amen]
6. Pro fidelium necessitatibus6. Za potrebe vjernika
Orémus, dilectíssimi nobis, Deum patrem omnipoténtem, ut cunctis mundum purget erróribus: morbos áuferat: famem depéllat, apériat cárceres, víncula dissólvat: peregrinántibus réditum, infirmántibus sanitátem, navigántibus portum salútis indúlgeat.
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Omnípotens sempitérne Deus, maestórum consolátio, laborántium fortitúdo: pervéniant ad te preces de quacúmque tribulatióne clamántium; ut omnes sibi in necessitátibus suis misericórdiam tuam gáudeant affuísse.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
[Omnes responderunt: amen]
Molimo, predragi, svemogućega Boga Oca da očisti svijet od svih zabluda; bolesti ukloni, glad odagna, tamnice otvori, okove razriješi, putnicima povratak, bolesnicima zdravlje, pomorcima luku spasenja udijeli.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Svemogući vječni Bože, utjeho žalosnih, jakosti patnika, neka dopru do tebe molitve onih, koji u bilo kakvoj nevolji vapiju, da se svi obraduju što im je u njihovim potrebama bilo u pomoći tvoje milosrđe.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
[Svi odgovore: amen]
7. Pro unitate Ecclesiae7. Za jedinstvo Crkve
Orémus et pro hearéticis et schismáticis: ut Deus et Dóminus noster éruat eos ab erróribus univérsis, et ad sanctam matrem Ecclésiam cathólicam atque apostólicam revocáre dignétur.
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Omnípotens sempitérne Deus, qui salvas omnes, et néminem vis períre: réspice ad ánimas diabólica fraude decéptas; ut, omni haerética pravitáte depósita, errántium corda resipíscant, et ad veritátis tuae rédeant unitátem.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
[Omnes responderunt: amen]
Molimo za krivovjerce i raskolnike, da se Bog i Gospodin naš udostoji izbaviti od svih zabluda i ponovno ih prizvati svetoj majci, katoličkoj i apostolskoj Crkvi.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Svemogući, vječni Bože, koji okupljaš spašavaš sve i ni za koga ne želiš da propadne, pogledaj na duše zavarane đavolskom prevarom, da se ostavivši svaku izopačenost krivovjerja srca onih koji su zabludi pokajaju i vrate u jedinstvo tvoje istine.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
[Svi odgovore: amen]
8. Pro conversione Iudaeorum8. Za obraćenje Židova
Orémus et pro Iudaéis: ut Deus et Dóminus noster illúminet corda eórum, ut agnóscant Iesum Christum salvatórem ómnium hóminum.
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Omnípotens sempitérne Deus, qui vis ut omnes hómines salvi fiant et ad agnitiónem veritátis véniant, concéde propítius, ut plenitúdine géntium in Ecclésiam Tuam intránte omnis Israel salvus fiat.
Per Christum Dóminum nostrum.
[Omnes responderunt: amen]
Molimo i za Židove da se Bog i Gospodin naš udostoji rasvijetliti njihova srca, da bi i oni priznali Isusa Krista spasitelja svih ljudi.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Svemogući, vječni Bože, koji želiš da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje istine, dobrostivo usliši da kad punina naroda uđe u Tvoju Crkvu čitav Izrael bude spašen.
Po Kristu Gospodinu našemu.
[Svi odgovore: amen]
9. Pro conversione infidelium9. Za obraćenje onih koji ne vjeruju u Krista
Orémus et pro pagánis: ut Deus omnípotens áuferat iniquitátem a córdibus eórum, ut, relíctis idólis suis, convertántur ad Deum vivum et verum, et únicum Fílium eius Iesum Christum, Deum et Dóminum nostrum.
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Omnípotens sempitérne Deus, qui non mortem peccatórum, sed vitam semper inquíris: súscipe propítius oratiónem nostram, et líbera eos ab idolórum cultúra; et ággrega Ecclésiae tuae sanctae, ad laudem et glóriam nóminis tui.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
[Omnes responderunt: amen]
Molimo i za pogane, da Bog svemogući ukloni grijeh iz njihovih srca, da ostavivši svoje kumire budu obraćeni Bogu živom i pravom i njegovom jedinom sinu Isusu Kristu, Bogu i Gospodinu našemu.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Svemogući vječni Bože, koji ne tražiš smrt grijeha nego uvijek život: milostivo primi našu molitvu i oslobodi ih štovanja kumira i pridodaj svojoj svetoj Crkvi, na hvalu i slavu svojega imena.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
[Svi odgovore: amen]

III. Svečano klanjanje svetom Križu

Slavitelj skida pluvijal, a đakon i podđakon dalmatiku odnosno tuniku koje su obukli nakon završetka čitanja.

Dok se unosi križ pjeva se (triput ponovi) antifona

AntiphonaAntifona
Ecce lignum Crucis, in quo salus mundi pependit.
R. Venite adoremus.
Ecce lignum Crucis, in quo salus mundi pependit.
R. Venite adoremus.
Ecce lignum Crucis, in quo salus mundi pependit.
R. Venite adoremus.
Evo drveta križa, na kojemu visi spas svijeta.
Odg. Dođite da se poklonimo.
Evo drveta križa, na kojemu visi spas svijeta.
Odg. Dođite da se poklonimo.
Evo drveta križa, na kojemu visi spas svijeta.
Odg. Dođite da se poklonimo.

Kad su se svetom križu poklonili misnik, đakon, podđakon te svećenstvo i podvornici, dva svjećonoše, ili podvornika, u pratnji još dvojice svjećonoša, ili podvornika s upaljenim svijećama odnose sveti Križ k pričesnoj ogradi i tu ga pridržavaju tako da mogu vjernici proći ispred Križa kao u procesiji te pokleknuvši na jedno koljeno pobožno poljubiti noge Raspetoga. Dva zbora (označeni s 1 i 2) pjevaju sljedeće pjesme, naizmjence ili skupa. Ovisno o broju vjernika, dijelovi do IV se mogu izostaviti, ali se zaključna antifona mora izgovoriti.

Antiphona IAntifona I
(1 et 2) Pópule meus, quid feci tibi? Aut in quo contristávi te ? Respónde mihi! Quia edúxi te de terra Aegýpti: parásti Crucem Salvatóri tuo.
(1) Hágios o Theós.
(2) Sanctus Deus.
(1) Hágios Ischyrós.
(2) Sanctus Fortis.
(1) Hágios Athánatos, eléison himás.
(2) Sanctus Immortális, miserére nobis.
(1 et 2) Quia edúxi te per desértum quadragínta annis, et manna cibávi te, et introdúxi te in terram satis bonam: parásti Crucem Salvatóri tuo.
(1) Hágios o Theós.
(2) Sanctus Deus.
(1) Hágios Ischyrós.
(2) Sanctus Fortis.
(1) Hágios Athánatos, eléison himás.
(2) Sanctus Immortális, miserére nobis.
(1 et 2) Quid ultra débui fácere tibi, et non feci? Ego quidem plantávi te víneam eléctam meam speciosíssimam: et tu facta es mihi nimis amára: acéto namque sitim meam potásti, et láncea perforásti latus Salvatóri tuo.
(1) Hágios o Theós.
(2) Sanctus Deus.
(1) Hágios Ischyrós.
(2) Sanctus Fortis.
(1) Hágios Athánatos, eléison himás.
(2) Sanctus Immortális, miserére nobis.
(1 i 2) Puče moj, što učinih tebi ili u čem ožalostih tebe? Odgovori meni! Ja te izvedoh iz zemlje Egipta, a ti pripravi križ svome Spasitelju.
(1) Hagios o Theos.
(2) Sveti Bože.
(1) Hagios Ischyros.
(2) Sveti Jaki.
(1) Hagios Athanatos, eleison himas.
(2) Sveti Besmrtni, smiluj nam se.
(1 i 2) Ja te vodih kroz pustinju četrdeset godina i manom te hranih i uvedoh te u zemlju dosta dobru, a ti pripravi križ svome Spasitelju.
(1) Hagios o Theos.
(2) Sveti Bože.
(1) Hagios Ischyros.
(2) Sveti Jaki.
(1) Hagios Athanatos, eleison himas.
(2) Sveti Besmrtni, smiluj nam se.
(1 i 2) Sto još moradoh učiniti tebi, a ne učinih? Ja eto zasadih tebe kao izabrani prekrasni vinograd svoj. a ti meni postade odviše gorak, jer žeđu moju napoji octom i kopljem probode bok svome Spasitelju.
(1) Hagios o Theos.
(2) Sveti Bože.
(1) Hagios Ischyros.
(2) Sveti Jaki.
(1) Hagios Athanatos, eleison himas.
(2) Sveti Besmrtni, smiluj nam se.
Antiphona IIAntifona II
(1) Ego propter te flagellávi Agýptum cum primogénitis suis: et tu me flagellátum tradidísti.
(2) Pópule meus, quid feci tibi? Aut in quo contristávi te? Respónde mihi!
(1) Ego edúxi te de Aegýpto, demérso Pharaóne in Mare Rubrum: et tu me tradidísti princípibus sacerdótum.
(2) Pópule meus, quid feci tibi? Aut in quo contristávi te? Respónde mihi!
(1) Ego ante te apérui mare: et tu aperuísti láncea latus meum.
(2) Pópule meus, quid feci tibi? Aut in quo contristávi te? Respónde mihi!
(1) Ego ante te praeívi in colúmna nubis: et tu me duxísti ad praetórium Piláti.
(2) Pópule meus, quid feci tibi? Aut in quo contristávi te? Respónde mihi!
(1) Ego te pavi manna per desértum: et tu me cecidísti álapis et flagéllis.
(2) Pópule meus, quid feci tibi? Aut in quo contristávi te? Respónde mihi!
(1) Ego te potávi aqua salútis de petra: et tu me potásti felle et acéto.
(2) Pópule meus, quid feci tibi? Aut in quo contristávi te? Respónde mihi!
(1) Ego propter te Chananaeórum reges percússi: et tu percussísti arúndine caput meum.
(2) Pópule meus, quid feci tibi? Aut in quo contristávi te? Respónde mihi!
(1) Ego dedi tibi sceptrum regále: et tu dedísti cápiti meo spíneam corónam.
(2) Pópule meus, quid feci tibi? Aut in quo contristávi te? Respónde mihi!
(1) Ego te exaltávi magna virtúte: et tu me suspendísti in patíbulo Crucis.
(2) Pópule meus, quid feci tibi? Aut in quo contristávi te? Respónde mihi!
(1) Ja radi tebe bičevima udarih Egipat s prvorođencima njegovim, a ti mene predade da me bičuju.
(2) Puče moj, što učinih tebi ili u čem' ožalostih tebe? Odgovori meni!
(1) Ja izvedoh tebe iz Egipta potopivši Faraona u Crveno more, a ti mene predade glavarima svećeničkim.
(2) Puče moj, što učinih tebi ili u čem' ožalostih tebe? Odgovori meni!
(1) Ja pred tobom otvorih more, a ti otvori kopljem bok moj.
(2) Puče moj, što učinih tebi ili u čem' ožalostih tebe? Odgovori meni!
(1) Ja pred tobom iđoh u stupu oblaka, a ti mene odvede u sudnicu Pilata.
(2) Puče moj, što učinih tebi ili u čem' ožalostih tebe? Odgovori meni!
(1) Ja hranih tebe u pustinji manom, a ti mene udari zaušnicama i bičevima.
(2) Puče moj, što učinih tebi ili u čem' ožalostih tebe? Odgovori meni!
(1) Ja tebe napojili vodom spasenja iz stijene, a mene napoji žući i octom.
(2) Puče moj, što učinih tebi ili u čem' ožalostih tebe? Odgovori meni!
(1). Ja radi tebe potukoh kraljeve kananejske, a ti si tukao trstikom glavu moju.
(2) Puče moj, što učinih tebi ili u čem' ožalostih tebe? Odgovori meni!
(1) Ja dadoh tebi žezlo kraljevsko, a ti dade glavi mojoj trnovi vijenac.
(2) Puče moj, što učinih tebi ili u čem' ožalostih tebe? Odgovori meni!
(1) Ja uzvisih tebe velikom moći, a ti mene objesi na drvo križa.
(2) Puče moj, što učinih tebi ili u čem' ožalostih tebe? Odgovori meni!
Antiphona IIIAntifona III
(Antiphona)
(1 et 2) Crucem tuam adorámus, Dómine, et sanctam resurrectiónem tuam laudámus, et glorificámus: ecce enim propter lignum venit gáudium in universe mundo.
(Ps 66, 2)
(1) Deus misereátur nostri, et benedícat nobis.
(2) Illúminet vultum suum super nos, et misereátur nostri.
(Antiphona)
(1 et 2) Crucem tuam adorámus, Dómine, et sanctam resurrectiónem tuam laudámus, et glorificámus: ecce enim propter lignum venit gáudium in universe mundo.
(Antifona)
(1 i 2) Tvome križu klanjamo se, Gospodine, te hvalimo i slavimo sveto uskrsnuće tvoje, jer evo drveta radi nastade radost u cijelome svijetu.
(Ps 66, 2)
(1) Bog nam se smilovao i blagoslovio nas.
(2) Rasvijetlio lice svoje nad nama i smilovao se nama!
(Antifona)
(1 i 2) Tvome križu klanjamo se, Gospodine, te hvalimo i slavimo sveto uskrsnuće tvoje, jer evo drveta radi nastade radost u cijelome svijetu.
Antiphona IVAntifona IV
(1 et 2) Crux fidélis, inter omnes
arbor una nóbilis;
Nulla silva talem profert,
fronde, flore, gérmine.
Dulce lignum, dulces clavos,
dulce pondus sústinet.
(1) Pange, lingua, gloriósi
láuream certáminis,
Et super Crucis trophaéo
die triúmphum nóbilem:
Quáliter Redémptor orbis
immolátus vícerit.
(2) Crux fidélis, inter omnes
arbor una nóbilis;
Nulla silva talem profert,
fronde, flore, gérmine.
(1) De paréntis protoplásti
fraude Factor cóndolens,
Quando pomi noxiális
in necem morsu ruit:
Ipse lignum tunc notávit,
damna ligni ut sólveret.
(2) Dulce lignum, dulces clavos,
dulce pondus sústinet.
(1) Hoc opus nostrae salútis
ordo depopóscerat:
Multifórmis proditóris
ars ut artem fálleret,
Et medélam ferret inde,
hostis unde laéserat.
(2) Crux fidélis, inter omnes
arbor una nóbilis;
Nulla silva talem profert,
fronde, flore, gérmine.
(1) Quando venit ergo sacri
plenitúdo témporis,
Missus est ab arce Patris
Natus, orbis Cónditor,
Atque ventre virgináli
carne amíctus pródiit.
(2) Dulce lignum, dulces clavos,
dulce pondus sústinet.
(1) Vagit infans inter arcta
cónditus praesépia,
Membra pannis involúta
Virgo Mater álligat,
Et Dei manus pedésque
stricta cingit fáscia.
(2) Crux fidélis, inter omnes
arbor una nóbilis;
Nulla silva talem profert,
fronde, flore, gérmine.
(1) Lustra sex qui iam perégit,
tempus implens córporis,
Sponte líbera Redémptor
passióni déditus,
Agnus in Crucis levátur
immolándus stípite.
(2) Dulce lignum, dulces clavos,
dulce pondus sústinet.
(1) Felle potus ecce languet;
spina, clavi, láncea
Mite corpus perforárunt,
unda manat et cruor;
Terra, pontus, astra, mundus
quo lavántur flúmine!
(2) Crux fidélis, inter omnes
arbor una nóbilis;
Nulla silva talem profert,
fronde, flore, gérmine.
(1) Flecte ramos, arbor alta,
tensa laxa víscera,
Et rigor lentéscat ille,
quem dedit natívitas,
Et supérni membra Regis
tende miti stípite.
(2) Dulce lignum, dulces clavos,
dulce pondus sústinet.
(1) Sola digna tu fuísti
ferre mundi víctimam,
Atque portum praeparáre
area mundo náufrago,
Quam sacer cruor perúnxit,
fusus Agni córpore.
(2) Crux fidélis, inter omnes
arbor una nóbilis;
Nulla silva talem profert,
fronde, flore, gérmine.
(1 i 2) Križu sveti, stablo svako
Zavidi ti čarni sjaj.
S takvim lišćem, cvijetom, plodom
Nema ga ni koji gaj.
Slatko drvo, slatki čavli
nose teret slatki taj.
(1) Usta moja, opjevajte
sretno svršen slavni. boj,
Znamen križa proslavljajte
uzdižući jasni poj,
Kako Isus žrtvova se,
žrtvom spasi narod svoj.
(2) Križu sveti, stablo svako
Zavidi ti čarni sjaj.
S takvim lišćem, cvijetom, plodom
Nema ga ni koji gaj.
(1)Višnji Stvorac žaleć bijedu
Adama zavedenog,
Kada taj se usmrtio
voćem s drva zlokobnog,
Nađe drvo što će platit
silnu štetu drva tog.
(2)Slatko drvo, slatki čavli
nose teret slatki taj.
(1) Trebalo je prema redu
postavljenom za naš spas
Da omete mudrost varku,
koju sprede zmijin glas,
da otud lijek nam kane,
otkle dušman rani nas.
(2) Križu sveti, stablo svako
Zavidi ti čarni sjaj.
S takvim lišćem, cvijetom, plodom
Nema ga ni koji gaj.
(1) Kada vrijeme napuni se
da ta mis'o bude čin.
Krenu s grada Oca svoga,
Stvorac svijeta, Božji Sin,
u tijelu pojavi se
kao sinak Djevičin.
(2)Slatko drvo, slatki čavli
nose teret slatki taj.
(1) Plače Dijete položeno
posred tijesnih jaslica.
Povojima povija mu
tijelo Majka Djevica,
Ruke, noge Svevišnjemu
usko steže vezica.
(2) Križu sveti, stablo svako
Zavidi ti čarni sjaj.
S takvim lišćem, cvijetom, plodom
Nema ga ni koji gaj.
(1) Trideset kad minu ljeta,
te mu kraju dođe put,
Dragovoljno spas dobrostiv
ispit htjede čemer ljut,
Pa ko janje na Križ kruti
bi za žrtvu uzdignut.
(2)Slatko drvo, slatki čavli
nose teret slatki taj.
(1) Žuč mu daju i on gine,
nježan lik mu presveti
Bodu trnje, čavli, koplje,
krv i voda s boka vri,
O gle, vrela koje pere
zemlju i svijet čitavi!
(2) Križu sveti, stablo svako
Zavidi ti čarni sjaj.
S takvim lišćem, cvijetom, plodom
Nema ga ni koji gaj.
(1) Savij grane, stablo silno,
mekšaj jezgru drvu tom.
Neka mine sva tvrdoća
prirođena biću tvom,
Tijelu Kralja Svevišnjega
bude mekšom posteljom.
(2) Slatko drvo, slatki čavli
nose teret slatki taj.
Samo ti si bilo vrijedno
žrtvu svijeta nositi,
Postat lađom, što će k luci
potopljene voziti.
Koju svu će Jaganjčeva
sveta Krv orositi.
(2) Križu sveti, stablo svako
Zavidi ti čarni sjaj.
S takvim lišćem, cvijetom, plodom
Nema ga ni koji gaj.
ConclusioZaključak
(1) Sempitérna sit beátae
Trinitáti glória;
Aequa Patri Filióque,
par decus Paráclito;
Uníus Triníque nomen
laudet univérsitas. Amen.
(2) Dulce lignum, dulces clavos,
dulce pondus sústinet.
(1) U sve vijeke budi slava
Trojici božanstvenoj.
Ocu, Sinu, Duhu Svetom
koji tješi narod svoj,
Nek se ime višnjeg Boga
pjeva po vasionoj. Amen..
(2)Slatko drvo, slatki čavli
nose teret slatki taj.

IV. Pričest

Slavitelj, đakon i podđakon odlažu crno ruho i oblače ljubičasto: slavitelj štolu i misnicu, đakon štolu i dalmatiku, a podđakon tuniku. Nad Svetotajstvom nosi se »umbela«, svijećonoše idu sa strane i nose upaljene svijeće, a svi kleknu.

AntiphonaAntifona
Adorámus te, Christe, et benedícimus tibi, quia per Crucem tuam redemísti mundum.Klanjamo ti se, Kriste, i blagosivamo Te, jer si po svojem Križu svijet otkupio.
AntiphonaAntifona
Per lignum servi facti sumus, et per sanctam Crucem liberáti sumus: fructus árboris sedúxit nos, Fílius Dei redémit nos.Po drvu postadosmo robovi, a po svetom Križu mi smo oslobođeni. Plod nas je drveta zaveo. Sin nas je Božji otkupio.
AntiphonaAntifona
Salvátor mundi, salva nos: qui per Crucem et Sánguinem tuum redemísti nos, auxiliáre nobis, te deprecámur, Deus noster.Spasitelju svijeta, spasi nas! Koji si nas po Krivi u i Krvi svojoj otkupio, pomozi nam, molimo te. Bože naš!

Pričešćuje se ranije pretvorenim hostijama, ali se prilikom pričesti uzimaju dijelovi iz mise koji neposredno slijede Kanon: Očenaš, triput Domine non sum dignus prije svećenikovog pričešćivanja , đakonov/ministrantov Confiteor (s početka mise) i triput Domine non sum dignus prije pričešćivanja naroda.

Slavitelj sklopljenih ruku govori sam:

(uvodna formula prije Očenaša)(uvodna formula prije Očenaša)
Orémus.
Praecéptis salutáribus móniti et divína institutióne formáti, audémus dícere:
Pomolimo se.
Spasonosnim zapovijedima potaknuti i božanskom naukom poučeni usuđujemo se govoriti:

Slavitelj moli Očenaš sa svima prisutnima

Pater nosterOčenaš
Pater noster, qui es in caelis:
Sanctificétur nomen tuum.
Advéniat regnum tuum.
Fiat volúntas tua, sicut in caelo, et in terra.
Panem nostrum cotidiánum da nobis hódie:
Et dimítte nobis débita nostra,
sicut et nos dimíttimus debitóribus nostris.
Et ne nos indúcas in tentatiónem,
sed líbera nos a malo. Amen.
Oče naš, koji jesi na nebesima.
Sveti se ime tvoje.
Dođi kraljevstvo tvoje.
Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla. Amen.

Slavitelj zaključuje sam.

(zaključna molitva nakon Očenaša)(zaključna molitva nakon Očenaša)
Líbera nos, quaésumus, Dómine, ab ómnibus malis, praetéritis, praeséntibus et futúris: et intercedénte beáta et gloriósa semper Vírgine Dei Genetríce María, cum beátis Apóstolis tuis Petro et Paulo, atque Andréa, et ómnibus Sanctis, non signat se da propítius pacem in diébus nostris; ut, ope misericórdiae tuae adiúti, et a peccáto simus semper líberi et ab omni perturbatióne secúri.
Per eúndem Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
[Et ab omnibus respondetur: amen]
Izbavi nas, molimo, Gospodine, od svih zala prošlih, sadašnjih i budućih i na zagovor blažene i slavne vazda Djevice Bogorodice Marije, blaženih tvojih apostola Petra i Pavla i Andrije te sviju svetih, podaj milostivo mir u naše dane, da pomoću tvoga milosrđa budemo svagda slobodni od grijeha i sigurni od sviju nereda.
Po istom Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
[Svi odgovore: amen]

Slavitelj zatim tiho izgovara molitvu Perceptio Corporis tui. Tada otkrije čestičnjak, uzme svetu česticu te okrenut prema puku govori:

Domine non sum dignusGospodine nisam dostojan
Dómine, non sum dignus, ut intres sub tectum meum: sed tantum dic verbo, et sanábitur ánima mea.
Dómine, non sum dignus, ut intres sub tectum meum: sed tantum dic verbo, et sanábitur ánima mea.
Dómine, non sum dignus, ut intres sub tectum meum: sed tantum dic verbo, et sanábitur ánima mea.
Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov koj nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.
Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov koj nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.
Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov koj nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.

Potom svećenik-slavitelj u sebi izgovara formulu kod uzimanja pričesti: Corpus Domini nostri...; zatim đakon/ministrant izgovara Confiteor koji slavitelj zaključuje okrenut prema puku:

ConclusioZaključak
Misereátur vestri omnípotens Deus, et, dimíssis peccátis vestris, perdúcat vos ad vitam aetérnam. [Omnes respondent: amen]
Indulgéntiam, absolutiónem et remissiónem peccatórum vestrórum tríbuat vobis omnípotens et miséricors Dóminus. [Omnes respondent: amen]
Smilovao vam se svemogući Bog, otpustio vam grijehe vaše i priveo vas u život vječni.
Oproštenje, odrješenje i otpuštenje grijeha vaših udijelio vam svemogući i milosrdni Gospodin.

Kao i na misi, svećenik-slavitelj pokazuje hostiju pritom izgovarajući Ecce Agnus Dei.... Narod triput izgovori Domine non sum dignus...

Domine non sum dignusGospodine nisam dostojan
Dómine, non sum dignus, ut intres sub tectum meum: sed tantum dic verbo, et sanábitur ánima mea.
Dómine, non sum dignus, ut intres sub tectum meum: sed tantum dic verbo, et sanábitur ánima mea.
Dómine, non sum dignus, ut intres sub tectum meum: sed tantum dic verbo, et sanábitur ánima mea.
Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov koj nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.
Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov koj nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.
Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov koj nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja.

Tijekom dijeljenja pričesti može se pjevati Psalam 21: Bože, Bože moj, zašto si me ostavio. Nakon pričesti izgovore se zaredom tri molitve

OratioMolitva
Orémus.
Super pópulum tuum, quaésumus, Dómine, qui passiónem et mortem Fílii tui devóta mente recóluit, benedíctio copiósa descéndat, indulgéntia véniat, consolátio tribuátur, fides sancta succréscat, redémptio sempitérna firmétur.
Per eúndem Christum Dóminum nostrum.
[R. Amen]
Pomolimo se.
Neka siđe, molimo, Gospodine, na puk tvoj koji je pobožno razmišljao muku i smrt Sina tvoga obilan blagoslov, neka mu se udijeli oproštenje, podari utjeha, umnoži sveta vjera, osigura vječno otkupljenje.
Po istom Kristu Gospodinu našemu.
[R. Amen]
OratioMolitva
Orémus.
Omnípotens et miséricors Deus, qui Christi tui beáta passióne et morte nos reparásti: consérva in nobis óperam misericórdiae tuae; ut, huius mystérii participatióne, perpétua devotióne vivámus.
Per eúndem Christum Dóminum nostrum.
[R. Amen]
Pomolimo se.
Svemogući i milosrdni Bože, koji si nas obnovio po blaženoj muci i smrti Krista tvoga, sačuvaj u nama djelo svoga milosrđa, da po učešću u ovom otajstvu uvijek pobožno živimo.
Po istom Kristu Gospodinu našemu.
[R. Amen]
OratioMolitva
Orémus.
Reminíscere miseratiónum tuárum, Dómine, et fámulos tuos aetérna protectióne sanctífica, pro quibus Christus, Fílius tuus, per suum cruórem, instítuit paschále mystérium.
Per eúndem Christum Dóminum nostrum.
[R. Amen]
Pomolimo se.
Spomeni se, Gospodine, smilovanja svojih i vječnom zaštitom posvećuj sluge svoje, za koje je Krist Sin tvoj po svojoj krvi ustanovio uskrsno otajstvo.
Po istom Kristu Gospodinu našemu.
[R. Amen]