NEDJELJA, 9.IV.2017.

Cvjetna nedjelja (2. nedjelja Muke)

Nedjelja I. razreda

Misa na kojoj se čita cijela Muka Gospodinova

Boja ruha na misi je ljubičasta, a prethodno tijekom blagoslova grančica i procesije crvena

Antíphona ad intróitumUlazna pjesma
Ps 21, 20 et 22, Ps 21, 2
(Ps 21, 20 et 22) Domine, ne longe fácias auxílium tuum a me, ad defensiónem meam áspice: líbera me de ore leónis, et a córnibus unicórnium humilitátem meam. (Ps 21, 2) Deus, Deus meus, réspice in me: quare me dereliquísti? Longe a salúte mea verba delictórum meórum. (Ps 21, 20 et 22) Domine, ne longe fácias auxílium tuum a me, ad defensiónem meam áspice: líbera me de ore leónis, et a córnibus unicórnium humilitátem meam. [Tempore Passionis non dicitur Gloria Patri ad Antiphonam ad Introitum]
Ps 21, 20 et 22, Ps 21, 2
(Ps 21, 20 i 22) Gospodine, neka tvoja pomoć ne bude daleko od mene, pogledaj na me i obrani me. Spasi me bijednika od ralja lavljih i od rogova bivoljih. (Ps 21, 2) Bože, Bože moj, pogledaj na me. Zašto si me zapustio? Daleko su od spasenja moga optužbe grijeha mojih. (Ps 21, 20 i 22) Gospodine, neka tvoja pomoć ne bude daleko od mene, pogledaj na me i obrani me. Spasi me bijednika od ralja lavljih i od rogova bivoljih. [u vremenu Muke ne govori se Slava Ocu u sklopu Ulazne pjesme]

Na ovoj misi NE govori se Gloria

OrátioMolitva
Orémus.
Omnipotens sempitérne Deus, qui humáno géneri, ad imitándum humilitátis exémplum, Salvatórem nostrum carnem súmere et crucem subíre fecísti: concéde propítius ; ut et patiéntiae ipsíus habére documénta et resurrectiónis consórtia mereámur.
Per eúndem Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Svemogući vječni Bože, po čijoj se volji naš Spasitelj utjelovio i podnio smrt na križu, da bi ljudski rod slijedio uzor njegove poniznosti, podaj milostivo da budemo vrijedni ugledati se u njegovu strpljivost i pridružiti mu se u uskrsnuću.
Po istom Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

EpístolaPoslanica
Phil 2, 5-11
Léctio Epístolae beáti Pauli Apóstoli ad Philippénses. Fratres: Hoc enim sentíte in vobis, quod et in Christo Iesu: qui, cum in forma Dei esset, non rapínam arbitrátus est esse se aequálem Deo: sed semetípsum exinanívit, formam servi accípiens, in similitúdinem hóminum factus, et hábitu invéntus ut homo. Humiliávit semetípsum, factus obédiens usque ad mortem, mortem autem crucis. Propter quod et Deus exaltávit illum: et donávit illi nomen, quod est super omne nomen: [hic genuflectitur] ut in nómine Iesu omne genu flectátur caeléstium, terréstrium et infernórum: et omnis lingua confiteátur, quia Dóminus Iesus Christus in glória est Dei Patris.
Fil 2, 5-11
Čitanje Poslanice bl. Pavla apostola Filipljanima. Braćo: imajte u sebi ono isto mišljenje koje je u Kristu Isusu. Budući da je imao narav Božju, nije držao za otimačinu, da bude jednak Bogu. Ali je sebe poništio uzevši narav sluge, postao je sličan ljudima i vladao se kao čovjek. Ponizio je sam sebe postavši poslušan sve do smrti, i to do smrti na križu. A zato Bog njega uzvisi i darova mu ime koje je nad svakim imenom, [ovdje se poklekne] da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onih koji su na nebu, na zemlji i pod zemljom. I svaki jezik da prizna, da je Gospodin Isus Krist u slavi Boga Oca.

Graduále + TractusGradual + Zavlaka
Ps 72, 24 et 1-3
Tenuísti manum déxteram meam: et in voluntáte tua deduxísti me: et cum glória assumpsísti me. Quam bonus Israël Deus rectis corde ! mei autem paene moti sunt pedes: paene effúsi sunt gressus mei: quia zelávi in peccatóribus, pacem peccatórum videns.
Ps 72, 24 i 1-3
Ti si me držao za desnu ruku, vodio me po svojoj volji i primio me s počastima. Kako je dobar Bog za Izraela, za sve one koji su pravedna srca. A meni se noge malne spotakoše, malne pokliznuše koraci moji, jer sam bio kivan na grješnike videći grješinike u miru.
Ps 21, 2-9 et 18 et 19 et 22 et 24 et 32
Deus, Deus meus, réspice in me: quare me dereliquísti? Longe a salúte mea verba delictórum meórum. Deus meus, clamábo per diem, nec exáudies: in nocte, et non ad insipiéntiam mihi. Tu autem in sancto hábitas, laus Israel. In te speravérunt patres nostri: speravérunt, et liberásti eos. Ad te clamavérunt, et salvi facti sunt: in te speravérunt, etnon sunt confúsi. Ego autem sum vermis, et non homo: oppróbrium hóminum et abiéctio plebis. Omnes, qui vidébant me, aspernabántur me: locúti sunt lábiis et movérunt caput. Sperávit in Dómino, erípiat eum: salvum fáciat eum, quóniam vult eum. Ipsi vero consideravérunt, et inspexérunt me: divisérunt sibi vestiménta mea, et super vestem meam misérunt sortem. Líbera me de ore leónis: et a córnibus unicórnium humilitátem meam. Qui timétis Dóminum, laudáte eum: univérsum semen Iacob, magnificáte eum. Annuntiábitur Dómino generátio ventúra: et annuntiábunt caeli iustítiam eius. Pópulo, qui nascétur, quem fecit Dóminus.
Ps 21, 2-9 i 18 i 19 i 22 i 24 i 32
Bože, Bože moj, pogledaj na me. Zašto si me zapustio? Daleko su od spasenja moga optužbe grijeha mojih. Bože moj, vičem obdan, a ti me ne slušaš. I obnoć, ali mi nema pokoja. A ti ipak prebivaš u svetištu, diko Izraelova! U tebe su se uzdali oci naši, uzdali su se i ti si ih izbavljao. K tebi su vapili i spašavali se. U tebe su se uzdali i nisu bili postiđeni. A ja sam crv, a ne čovjek, ljudima ruglo, narodu prezir. Svi koji me vide rugaju mi se. Razvaljuju usta i mašu glavom. »Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi. Neka ga spasi, kad mu je drag.« Oni bulje i promatraju me. Među se dijele haljine moje i za odjeću moju bacaju kocku. Spasi me bijednika od ralja lavljih i od rogova bivoljih. Koji se bojite Gospodina, hvalite ga. Svi potomci Jakovljevi, veličajte ga! Naviještat će Gospodina budući naraštaj. Nebesa će javljati njegovu pravdu narodu budućnosti, koji će stvoriti Gospodin.

EvangéliumEvanđelje
Mt 26, 36-75; 27, 1-60
Pássio Dómini nostri Iesu Christi secúndum Matthaéum. In illo témpore: Venit Iesus cum discípulis suis in villam, quae dícitur Gethsémani, et dixit discípulis suis: Sedéte hic, donec vadam illuc, et orem. Et assúmpto Petro, et duóbus fíliis Zebedaéi, coepit contristári, et maestus esse. Tunc ait illis: Tristis est ánima mea usque ad mortem: sustinéte hic, et vigiláte mecum. Et progréssus pusíllum, prócidit in fáciem suam, orans, et dicens: Pater mi, si possíbile est, tránseat a me calix iste.Verúmtamen non sicut ego volo, sed sicut tu. Et venit ad discípulos suos, et invénit eos dormiéntes: et dicit Petro: Sic non potuístis una hora vigiláre mecum? Vigiláte, et oráte, ut non intrétis in tentatiónem. Spíritus quidem promptus est, caro autem infírma. Iterum secúndo ábiit, et orávit, dicens: Pater mi, si non potest hic calix transíre, nisi bibam illum, fiat volúntas tua. Et venit íterum, et invénit eos dormiéntes: erant enim óculi eórum graváti. Et relíctis illis, íterum ábiit, et orávit tertio, eúndem sermónem dicens. Tunc venit ad discípulos suos, et dicit illis: Dormíte iam, et requiéscite: ecce appropinquávit hora, et Fílius hóminis tradétur in manus peccatórum. Súrgite, eámus: ecce appropinquávit qui me tradet. Adhuc eo loquénte, ecce Iudas unus de duódecim venit, et cum eo turba multa cum gládiis et fústibus, missi a princípibus sacerdótum, et senióribus pópuli. Qui autem trádidit eum, dedit illis signum, dicens: Quemcúmque osculátus fúero, ipse est, tenéte eum. Et conféstim accédens ad Iesum, dixit: Ave Rabbi. Et osculátus est eum. Dixítque illi Iesus: Amíce, ad quid venísti? Tunc accessérunt, et manus iniecérunt in Iesum, et tenuérunt eum. Et ecce unus ex his qui erant cum Iesu, exténdens manum, exémit gládium suum, et percútiens servum príncipis sacerdótum amputávit aurículam eius. Tunc ait illi Iesus: Convérte gládium tuum in locum suum: omnes enim, qui accepérint gládium, gládio períbunt. An putas, quia non possum rogáre Patrem meum, et exhibébit mihi modo plus quam duódecim legiónes Angelórum? Quómodo ergo implebúntur Scriptúrae, quia sic opórtet fíeri? In illa hora dixit Iesus turbis: Tamquam ad latrónem exístis cum gládiis et fústibus comprehéndere me: quotídie apud vos sedébam docens in templo, et non me tenuístis. Hoc autem totum factum est, ut adimpleréntur Scriptúrae prophetárum. Tunc discípuli omnes, relícto eo, fugérunt. At illi tenéntes Iesum, duxérunt ad Cáipham príncipem sacerdótum, ubi scribae et senióres convénerant. Petrus autem sequebátur eum a longe, usque in átrium príncipis sacerdótum. Et ingréssus intro, sedébat cum minístris, ut vidéret finem. Príncipes autem sacerdótum, et omne concílium, quaerébant falsum testimónium contra Iesum, ut eum morti tráderent: et non invenérunt, cum multi falsi testes accessíssent. Novíssime autem venérunt duo falsi testes, et dixérunt: Hic dixit: Possum destrúere templum Dei, et post tríduum reaedificáre illud. Et surgens princeps sacerdótum, ait illi: Nihil respóndes ad ea, quae isti advérsum te testificántur? Iesus autem tacébat. Et princeps sacerdótum ait illi: Adiúro te per Deum vivum, ut dicas nobis si tu es Christus Fílius Dei. Dicit illi Iesus: Tu dixísti. Verúmtamen dico vobis, ámodo vidébitis Fílium hóminis sedéntem a dextris virtútis Dei, et veniéntem in núbibus caeli. Tunc princeps sacerdótum scidit vestiménta sua, dicens: Blasphemávit: quid adhuc egémus téstibus? Ecce nunc audístis blasphémiam: quid vobis vidétur? At illi respondéntes dixérunt: Reus est mortis. Tunc expuérunt in fáciem eius, et cólaphis eum cecidérunt, álii autem palmas in fáciem eius dedérunt, dicéntes: Prophetíza nobis, Christe, quis est qui te percússit? Petrus vero sedébat foris in átrio: et accéssit ad eum una ancílla, dicens: Et tu cum Iesu Galilaéo eras. At ille negávit coram ómnibus, dicens: Néscio quid dicis. Exeúnte autem illo iánuam, vidit eum ália ancílla, et ait his, qui erant ibi: Et hic erat cum Iesu Nazaréno. Et íterum negávit cum iuraménto: Quia non novi hóminem. Et post pusíllum accessérunt qui stabant, et dixérunt Petro: Vere et tu ex illis es: nam et loquéla tua maniféstum te facit. Tunc caepit detestári et iuráre quia non novísset hóminem. Et contínuo gallus cantávit. Et recordátus est Petrus verbi Iesu, quod díxerat: Priúsquam gallus cantet, ter me negábis. Et egréssus foras, flevit amáre. Mane autem facto, consílium iniérunt omnes príncipes sacerdótum et senióres pópuli advérsus Iesum, ut eum morti tráderent. Et vinctum adduxérunt eum, et tradidérunt Póntio Piláto praésidi. Tunc videns Iudas, qui eum trádidit, quod damnátus esset, paeniténtia ductus, rétulit trigínta argénteos princípibus sacerdótum, et senióribus, dicens: Peccávi, tradens sánguinem iustum. At illi dixérunt: Quid ad nos? Tu víderis.Et proiéctis argénteis in templo, recéssit: et ábiens, láqueo, se suspéndit. Príncipes autem sacerdótum, accéptis argénteis, dixérunt: Non licet eos míttere in córbonam: quia prétium sánguinis est. Consílio autem ínito, emérunt ex illis agrum fíguli, in sepultúram, peregrinórum. Propter hoc vocátus est ager ille, Hacéldama, hoc est, ager sánguinis, usque in hodiérnum diem. Tunc implétum est quod dictum est per Ieremíam prophétam, dicéntem: Et accepérunt trigínta argénteos prétium appretiáti, quem appretiavérunt a fíliis Israel: et dedérunt eos in agrum fíguli, sicut constítuit mihi Dóminus. Iesus autem stetit ante praésidem, et interrogávit eum praeses, dicens:Tu es Rex Iudaeórum? Dicit illi Iesus: Tu dicis. Et cum accusarétur a princípibus sacerdótum et senióribus, nihil respóndit. Tunc dicit illi Pilátus:Non audis quanta advérsum te dicunt testimónia? Et non respóndit ei ad ullum verbum, ita ut mirarétur praeses veheménter. Per diem autem solémnem consuéverat praeses pópulo dimíttere unum vinctum, quem voluíssent: habébat autem tunc vinctum insígnem, qui dicebátur Barábbas. Congregátis ergo illis, dixit Pilátus: Quem vultis dimíttam vobis: Barábbam, an Iesum, qui dícitur Christus? Sciébat enim quod per invídiam tradidíssent eum. Sedénte autem illo pro tribunáli, misit ad eum uxor eius, dicens: Nihil tibi, et iusto illi: multa enim passa sunt hódie per visum propter eum. Príncipes autem sacerdótum et senióres persuasérunt pópulis ut péterent Barábbam, Iesum vero pérderent. Respóndens autem praeses, ait illis: Quem vultis vobis de duóbus dimítti? At illi dixérunt: Barábbam.Dicit illis Pilátus: Quid ígitur fáciam de Iesu, qui dícitur Christus?Dicunt omnes: Crucifigátur. Ait illis Praeses: Quid enim mali fecit? At illi Magis clamábant dicéntes:Crucifigátur. Videns autem Pilátus quia nihil profíceret, sed magis tumúltus fíeret: accépta aqua, lavit manus coram pópulo, dicens:Innocens ego sum a sánguine iusti huius: vos vidéritis. Et respóndens univérsus pópulus, dixit: Sanguis eius super nos, et super fílios nostros. Tunc dimísit illis Barábbam: Iesum autem flagellátum trádidit eis ut crucifigerétur. Tunc mílites praésidis suscipiéntes Iesum in praetórium, congregavérunt ad eum univérsam cohórtem, et exuéntes eum, chlámydem coccíneam circumdedérunt ei, et plecténtes corónam de spinis, posuérunt super caput eius, et arúndinem in déxtera eius. Et genu flexo ante eum, illudébant ei, dicéntes: Ave Rex Iudaeórum. Et expuéntes in eum, accepérunt arúndinem, et percutiébant caput eius. Et postquam illusérunt ei, exuérunt eum chlámyde, et induérunt eum vestiméntis eius, et duxérunt eum ut crucifígerent. Exeúntes autem invenérunt hóminem Cyrenaéum, nómine Simónem: hunc angariavérunt ut tólleret crucem eius. Et venérunt in locum qui dícitur Gólgotha, quod est Calváriae locus. Et dedérunt ei vinum bíbere cum felle mixtum. Et cum gustásset, nóluit bíbere. Postquam autem crucifixérunt eum, divisérunt vestiménta eius, sortem mitténtes: ut implerétur quod dictum est per prophétam dicéntem: Divisérunt sibi vestiménta mea, et super vestem meam misérunt sortem. Et sedéntes, servábant eum. Et imposuérunt super caput eius causam ipsíus scriptam: Hic est Iesus Rex Iudaeórum. Tunc crucifíxi sunt cum eo duo latrónes: unus a dextris, et unus a sinístris. Praetereúntes autem blasphemábant eum movéntes cápita sua, et dicéntes: Vah qui déstruis templum Dei, et in tríduo illud reaedíficas: salva temetípsum: si Fílius Dei es, descénde de cruce. Simíliter et príncipes sacerdótum illudéntes cum scribis et senióribus dicébant: Alios salvos fecit, seípsum non potest salvunt facere: si Rex Israel est, descéndat nunc de cruce, et crédimus ei: confídit in Deo: líberet nunc, si vult eum: dixit enim: Quia Fílius Dei sum. Idípsum autem et latrónes, qui crucifíxi erant eum co, improperábant ei. A sexta autem hora ténebrae factae sunt super univérsam terram usque ad horam nonam. Et circa horam nonam clamávit Iesus voce magna, dicens: Eli, Eli, lamma sabactháni? Hoc est: Deus meus, Deus meus, ut quid dereliquísti me? Quidam autem illic stantes, et audiéntes, dicébant: Elíam vocat iste. Et contínuo, currens unus ex eis, accéptam spóngiam implévit acéto, et impósuit arúndini, et dabat ei bíbere. Caeteri vero dicébant: Sine, videámus an véniat Elías líberans eum Iesus autem íterum clamans voce, magna, emísit spíritum. [Hic genuflectitur, et pausatur aliquantulum] Et ecce velum templi scissum est in duas partes a summo, usque deórsum: et terra mota est, et petrae scissae sunt, et monuménta apérta sunt: et multa córpora sanctórum, qui dormíerant, surrexérunt. Et exeúntes de monuméntis post resurrectiónem eius, venérunt in sanctam civitátem, et apparuérunt multis. Centúrio autem, et qui cum eo erant, custodiéntes Iesum, viso terraemótu, et his, quae fiébant, timuérunt valde, dicéntes: Vere Fílius Dei erat iste. Erant autem ibi mulíeres multae a longe, quae secútae erant Iesum a Galilaéa, ministrántes ei: inter quas erat María Magdaléne, et María Iacóbi, et Ioseph mater, et mater filiórum Zebedaéi. Cum autem sero factum esset, venit quidam homo dives ab Arimathaéa, nómine Ioseph, qui et ipse discípulus erat Iesu: hic accéssit ad Pilátum, et pédit corpus Iesu. Tunc Pilátus iussit reddi corpus. Et accépto córpore, Ioseph invólvit illud in síndone munda. Et pósuit illud in monuménto suo novo, quod excíderat in petra. Et advólvit saxum magnum ad óstium monuménti, et ábiit.
Mt 26, 36-75; 27, 1-60
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju. U ono vrijeme: Dođe Isus sa svojim učenicima u zaselak, koji se zove Getsemani, i reče učenicima svojim: »Sjedite tu, dok ja odem onamo i pomolim se. I uzevši Petra i oba sina Zebedejeva, poče se žalostiti i plašiti. Tada im reče: »Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom.« I otišavši malo dalje, pade na lice svoje moleći i govoreći: »Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe čaša ova. Ali ne kako ja hoću, nego kako ti.« I dođe k učenicima svojim i nađe ih gdje spavaju pa reče Petru: Zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, spreman, ali je tijelo slabo.« Opet po drugi put otiđe i pomoli se govoreći: »Oče moj, ako me ne može mimoići ova čaša, a da je ne pijem, neka bude volja tvoja.« I dođe opet i nađe ih gdje spavaju, jer su im oči bile otežale. I ostavivši ih, opet otiđe i pomoli se po treći put govoreći iste riječi. Tada dođe k učenicima svojim i reče im: »Spavajte samo i počivajte. Evo se približio čas, i Sin čovječji bit će predan u ruke grješnicima. Ustanite! Hajdemo! Evo se približio moj izdajnik.« Dok je on još govorio, evo dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim velika četa s mačevima i toljagama, poslani od glavara svećeničkih i starješina narodnih. A izdajnik njegov bio im je dao znak govoreći. »Koga ja poljubim, taj je, držite ga!« I odmah pristupi k Isusu i reče: »Zdravo, Učitelju!« I poljubi ga. A Isus mu reče: »Prijatelju, zašto si došao?« Tada pristupiše, staviše ruke na Isusa i uhvatiše ga. A jedan od onih, koji su bili s Isusom, maši se rukom za mač, trgnu ga i udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Tada mu reče Isus: »Vrati svoj "mač na njegovo mjesto, jer svi, koji se mača hvataju, od mača će i poginuti. Zar misliš da ne mogu zamoliti Oca svojega, pa će mi poslati u pomoć više od dvanaest legija anđela? Kako bi se dakle ispunilo Pismo da tako mora biti?« U onaj čas reče Isus mnoštvu: »Kao na razbojnika izišli ste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Svaki sam dan sjedio kod vas u hramu i učio, i niste me uhvatili.« Ali se sve ovo dogodi da se ispune Pisma proroka. Tada ga ostaviše svi učenici i pobjegoše. A oni, koji su uhvatili Isusa, odvedoše ga velikom svećeniku Kaifi, gdje su se bili sabrali književnici i starješine. A Petar je išao za njim izdaleka sve do dvorišta velikoga svećenika. I ušavši unutra, sjedaše sa slugama da vidi svršetak. A glavari svećenički i sve vijeće tražili su lažno svjedočanstvo proti Isusu da bi ga ubili. I ne nađoše, premda su pristupili mnogi lažni svjedoci. Najposlije dođoše još dva lažna svjedoka i rekoše: »Ovaj je rekao: Ja mogu razvaliti hram Božji i u tri ga dana opet sagraditi.« Tada se diže veliki svećenik i reče mu: »Ništa ne odgovaraš na to što ovi svjedoče protiv tebe!« A Isus je šutio. Tada mu reče veliki svećenik: »Zaklinjem te Bogom živim da nam kažeš jesi li ti Krist, Sin Božji?« Veli mu Isus: »Ti si rekao. Ali vam kažem: Odsad ćete vidjeti Sina čovječjega gdje sjedi s desne sile Božje i dolazi na oblacima nebeskim.« Tada veliki svećenik razdere haljine svoje i reče: »Pohulio je na Boga. Čemu trebamo još svjedoke? Evo sad ste čuli hulu na Boga. Što vam se čini?« Oni odgovoriše: »Zaslužio je smrt!« Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga šakama, a drugi su ga opet udarali pesnicama po licu i govorili: »Pogodi, Kriste, tko te je udario!« A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi k njemu jedna sluškinja i reče mu: »I ti si bio s Isusom Galilejcem.« A on to zaniječe pred svima govoreći: »Ne znam što govoriš!« A kad je izlazio na vrata, ugleda ga druga sluškinja i reče onima koji su bili ondje: »I ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom.« A on opet zaniječe uz zakletvu, da ne poznaje loga čovjeka. I malo poslije pristupiše k Petru oni, koji su tu stajali, i rekoše: »Doista, i ti si jedan od njih, jer te i govor tvoj odaje.« Tada se poče kleti i preklinjati, da ne poznaje toga čovjeka. I odmah zapjeva pijetao. I Petar se sjeti riječi, koju mu je bio rekao Isus: »Prije nego zapjeva pijetao tri ćeš me puta zatajiti.« Pa izišavši napolje, zaplaka gorko. Kad je jutro svanulo, zaključiše svi glavari svećenički i starješine narodne da ubiju Isusa. I odvedoše ga svezana i predadoše upravitelju Ponciju Pilatu. Kad vidje Juda, koji ga bijaše izdao, da ga osudiše, pokaja se i odnese natrag trideset srebrnika glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: »Sagriješio sam izdavši krv pravednu.« A oni rekoše: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar.« A on, bacivši srebrnike u hram, iziđe te otiđe i objesi se užetom. Glavari pak svećenički uzeše srebrnike i rekoše: »Ne smiju se staviti u hramsku blagajnu jer su krvarina.« I dogovorivši se, kupiše za njih lončarevu njivu za groblje strancima. Zato se ona njiva zove do dana današnjega Haceldama, to jest krvna njiva. Tada se ispuni, što je rekao. prorok Jeremija: »I uzeše trideset srebrnika, cijenu procijenjenoga, kojega procijeniše sinovi Izraelovi, i.dadoše ih za njivu lončarevu, kako mi je naredio Gospodin.« A Isus stade pred upravitelja. I zapita ga upravitelj: »Jesi li ti kralj židovski?« Reče mu Isus: Ti kažeš.« I kad su ga tužili glavari svećenički i starješine, ništa ne odgovori. Tada mu reče Pilat: »Ne čuješ li što sve proti tebi svjedoče?« I ne odgovori mu ni na jednu riječ, tako da se upravitelj silno čudio. A o blagdanu običavao je upravitelj pustiti narodu jednog utamničenika kojega bi oni htjeli. A imao je tada zloglasnog utamničenika po imenu Barabu. Kad se dakle oni sabraše, reče Pilat: »Koga da vam pustim? Barabu ili Isusa, koji se zove Krist?« Znao je, naime, da su ga predali iz zavisti. Dok je on sjedio u sudu, poruči mu njegova žena govoreći: »Nemoj se ti ništa miješati u stvar toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.« Ali glavari svećenički i starješine nagovoriše narod, da traži Barabu, a Isusa da pogube. Tada ih upravitelj upita: »Koga hoćete od ove dvojice da vam pustimo?« Rekoše: »Barabu.« Reče im Pilat: »Sto ću dakle učiniti s Isusom, koji se zove Krist?« Svi odgovoriše: Neka se razapne!« Reče im upravitelj: »A kakvo je zlo učinio?« A oni još jače vikahu: »Neka se razapne!« Videći Pilat da ništa ne postiže, nego da buka postaje sve veća, uze vode i opra ruke svoje pred narodom govoreći: »Ja sam nedužan u krvi ovoga pravednika. Vi ćete odgovarati.« I odgovori sav narod: »Krv njegova na nas i na djecu našu!« Tada im pusti Barabu, a Isusa dade bičevati, pa im ga predade da ga razapnu. Tada upraviteljevi vojnici odvedoše Isusa u sudnicu i skupiše oko njega cijelu četu. svukoše ga te ogrnuše skrletnim plaštem. I spletoše vijenac od trnja, pa mu ga staviše na glavu i dadoše mu trstiku u desnicu. I prigibajući pred njim koljeno, rugahu mu se govoreći: »Zdravo, kralju židovski!« pljujući na njega uzimahu trstiku i udarahu ga po glavi. I pošto mu se narugaše, skidoše s njega plašt i obukoše ga u njegove haljine i povedoše da ga razapnu. A kad su izlazili, namjeriše se na čovjeka Cirenca po imenu Šimuna. Njega natjeraše da mu ponese križ. I dođoše na mjesto koje se zove Golgota, što će reći mjesto Lubanje. I dadoše mu piti vino pomiješano sa žuči. Kad je okusio, nije htio piti. A pošto ga razapeše, razdijeliše njegove haljine bacivši kocku, da se ispuni što je rekao prorok: »Razdijeliše među sobom haljine moje i za odjeću moju baciše kocku.« I sjedeći čuvahu ga. I staviše mu više glave natpis: »Ovo je Isus, kralj židovski. Tada su s njim razapeli dva razbojnika: jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane. A koji su prolazili, hulili su na nj, mahali glavom svojom i govorili: »Ti koji razvaljuješ hram Božji i u tri ga dana opet sagrađuješ, spasi samoga sebe. Ako si Sin Božji, siđi s križa. Isto tako rugali su se i glavari svećenički s književnicima i starješinama govoreći: »Druge je spasio, samoga sebe ne može spasiti. Ako je kralj izraelski, neka sad siđe s križa, pa ćemo mu vjerovati. On se uzdao u Boga, neka ga sad izbavi, ako mu je po volji, jer je govorio: Ja sam Sin Božji.« Tako su mu se isto rugali i razbojnici koji su bili s njim razapeti. A od šest do devet sati nastala je tama po svoj zemlji. Oko devet sati povika Isus jakim glasom govoreći: »Eli, Eli, lamma sabakthani ?« To jest Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Neki od onih, koji su stajali ondje i čuli to, rekoše: »Ovaj zove Iliju.« I odmah jedan od njih otrča, uze spužvu i napuni je octa, natače na trstiku i dade mu da pije. A ostali su govorili: »Stani da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika jakim glasom i ispusti duh. [Ovdje se klekne i malo se stane]. I gle, zastor hrama razdere se na dvoje odozgo do dolje, zemlja se potrese a stijene se raspukoše i grobovi se otvoriše i mnoga tjelesa svetih koji su bili preminuli uskrsnuše. I izišavši iz grobova poslije njegova uskrsnuća dođoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A stotnik i koji su s njim čuvali Isusa, kad vidješe da se zemlja trese i ono što se događa, prepadoše se vrlo i rekoše: »Ovaj je zaista Sin Božji!« A bile su ondje malo podalje neke žene, koje su pratile Isusa iz Galileje i služile mu. Među njima se nalazila Marija Magdalena i Marija majka Jakovljeva i Josipova i majka sinova Zebedejevih. A kad bi uveče, dođe neki bogati čovjek iz Arimateje po imenu Josip koji je također bio učenik Isusov. On pristupi k Pilatu i zamoli Isusovo tijelo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo. I uzevši Josip tijelo zavi ga u čisto platno. I položi ga u svoj novi grob, što ga je bio usjekao u stijeni. Na ulaz u grob navali veliki kamen i otiđe.

Na ovoj misi govori se Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Antíphona ad offertóriumPrikazna pjesma
Ps 68, 21-22
Impropérium exspectávit cor meum, et misériam: et sustínui qui simul mecum contristarétur, et non fuit: consolántem me quaesívi, et non invéni: et dedérunt in escam meam fel, et in siti mea potavérunt me acéto.
Ps 68, 21-22
Moje srce očekuje sramotu i bijedu. Čekam hoće li se itko sažaliti nada mnom, ali toga nema. Tražim hoće li me tko utješiti, ali ga ne nalazim. I staviše žuč u jelo moje i u žeđi me napajaju octom.

SecrétaPrikazna molitva
Concede, quaésumus, Dómine: ut óculis tuae maiestátis munus oblátum, et grátiam nobis devotiónis obtíneat, et efféctum beátae perennitátis acquírat.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Podaj, molimo, Gospodine, da nam dar prinesen očima tvoga veličanstva pribavi milost pobožnosti i steče blaženu vječnost.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Praefátio de Sancta CrucePredslovlje Svetog Križa
Vere dignum et iustum est, aequum et salutáre, nos tibi semper et ubíque grátias ágere: Dómine, sancte Pater, omnípotens aetérne Deus: Qui salútem humáni genéris in ligno Crucis constituísti: ut, unde mors oriebátur, inde vita resúrgeret: et, qui in ligno vincébat, in ligno quoque vincerétur: per Christum Dóminum nostrum. Per quem maiestátem tuam laudant Angeli, adórant Dominatiónes, tremunt Potestátes. Caeli caelorúmque Virtútes, ac beáta Séraphim, sócia exsultatióne concélebrant. Cum quibus et nostras voces ut admítti iúbeas, deprecámur, súpplici confessióne dicéntes: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože: – ti si odredio spasenje ljudskog roda po drvu Križa, da se opet rodi život ondje gdje je nikla smrt, i onaj koji je na drvu pobijedio, bude pobijeđen na drvu po Kristu Gospodinu našemu. – Po njemu tvoje veličanstvo hvale anđeli klanjaju se gospodstva i dršću vlasti. Nebesa i nebeske sile i blaženi serafini zajedničkim klicanjem slave. Daj, molimo, s njima i naše glas primi dok govorimo poniznim hvalospjevom:

Antíphona ad communiónemPričesna pjesma
Mt 26, 42
Pater, si non potest hic calix transíre, nisi bibam illum: fiat volúntas tua.
Mt 26, 42
Oče moj, ako me ne može mimoići ova čaša, a da je ne pijem, neka bude volja tvoja.

PostcommúnioPopričesna
Orémus.
Per huius, Dómine, operatiónem mystérii: et vítia nostra purgéntur, et iusta desidéria compleántur.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Djelovanjem ovoga otajstva, Gospodine, neka se očiste naše opačine i ispune pravedne želje.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.