UTORAK, 11.IV.2017.

Veliki utorak

Feria I. razreda

Antíphona ad intróitumUlazna pjesma
Gal 6, 14, Ps 66, 2
(Gal 6, 14) Nos autem gloriári opórtet in Cruce Dómini nostri Iesu Christi: in quo est salus, vita et resurréctio nostra: per quem salváti et liberáti sumus. (Ps 66, 2) Deus misereátur nostri, et benedícat nobis: illúminet vultum suum super nos, et misereátur nostri. (Gal 6, 14) Nos autem gloriári opórtet in Cruce Dómini nostri Iesu Christi: in quo est salus, vita et resurréctio nostra: per quem salváti et liberáti sumus. [Tempore Passionis non dicitur Gloria Patri ad Antiphonam ad Introitum]
Gal 6, 14, Ps 66, 2
(Gal 6, 14) Mi treba da se dičimo križem Gospodina našega Isusa Krista. U njemu je naše spasenje, život i uskrsnuće. Po njemu smo spašeni i izbavljeni. (Ps 66, 2) Nek nam se smiluje Bog i neka nas blagoslovi! Neka naš obasja svojim licem i nek nam se smiluje! (Gal 6, 14) Mi treba da se dičimo križem Gospodina našega Isusa Krista. U njemu je naše spasenje, život i uskrsnuće. Po njemu smo spašeni i izbavljeni. [u vremenu Muke ne govori se Slava Ocu u sklopu Ulazne pjesme]

Na ovoj misi NE govori se Gloria

OrátioMolitva
Orémus.
Omnípotens sempitérne Deus: da nobis ita domínicae passiónis sacraménta perágere; ut indulgéntiam percípere mereámur.
Per eúndem Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Svemogući, vječni Bože, daj nam svetotajstva muke Gospodnje tako vršiti da zavrijedimo primiti oproštenje.
Po istom Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

EpístolaPoslanica
Ier 11, 18-20
Léctio Ieremíae Prophétae. In diébus illis: Dixit Ieremías: Dómine, demonstrásti mihi, et cognóvi: tunc ostendísti mihi stúdia eórum. Et ego quasi agnus mansuétus, qui portátur ad víctimam: et non cognóvi, quia cogitavérunt super me consília, dicéntes: Mittámus lignum in panem eius, et eradámus eum de terra vivéntium, et nomen eius non memorétur ámplius. Tu autem, Dómine Sábaoth, qui iúdicas iuste, et probas renes et corda, videam ultiónem tuam ex eis: tibi enim revelávi causam meam, Dómine Deus meus.
Jr 11, 18-20
Čitanje Jeremije proroka. U one dane reče Jeremija: Ti si, Gospodine, meni objavio i znam, otkrio si mi njihove nakane. A ja kao krotko janje koje se vodi na klanje nisam znao da su se protiv mene dogovorili: Pomiješajmo mu otrov u kruh i iskorijenimo ga sa zemlje živih da nestane uspomena na njega. Nego, Gospodine Sabaot, koji pravedno sudiš i poznaš misli i nakane, daj da nad njima vidim tvoju osvetu jer sam povjerio svoju pravdu tebi, Gospodine, Bože naš.

GraduáleGradual
Ps 34, 13 et 1-2
Ego autem, dum mihi molésti essent, induébam me cilício, et humiliábam in ieiúnio ánimam meam: et orátio mea in sinu meo convertétur. Iúdica, Dómine, nocéntes me, expúgna impugnántes me: apprehénde arma et scutum, et exsúrge in adiutórium mihi.
Ps 34, 13 i 1-2
Kad su mi dosađivali, oblačio sam se u kostrijet i ponizivao sam u postu svoju dušu i molitva se moja vraćala srcu mojem. Sudi, Gospodine, onima koji mi škode, udari one koji udaraju na me, prihvati oružje i štit i ustani meni u pomoć.

EvangéliumEvanđelje
Mc 14, 32-72, Mc 15, 1-46
Pássio Dómini nostri Iesu Christi secúndum Marcum. In illo témpore: Iesus et discípuli eius véniunt in praédium, cui nomen Gethsémani. Et ait discípulis suis: Sedéte hic donec orem. Et assúmit Petrum, et Iacóbum, et Ioánnem secum: et coepit pavére, et taedére. Et ait illis: Tristis est ánima mea usque ad mortem: sustinéte hic, et vigiláte. Et cum processísset páululum, prócidit super terram: et orábat, ut si fíeri posset, transíret ab eo hora: et dixit: Abba, Pater, ómnia tibi possibília sunt, transfer cálicem hunc a me: sed non quod ego volo, sed quod tu. Et venit, et invénit eos dormiéntes. Et ait Petro: Simon, dormis? non potuísti una hora vigiláre ? Vigiláte, et oráte, ut non intrétis in tentatiónem. Spíritus quidem promptus est, caro vero infírma. Et íterum ábiens orávit, eúndem sermónem dicens. Et revérsus, dénuo invénit eos dormiéntes (erant enim óculi eórum graváti) et ignorábant quid respondérent ei. Et venit tértio, et ait illis: Dormíte iam, et requiéscite. Súfficit: venit hora: ecce Fílius hóminis tradétur in manus peccatórum. Súrgite, eámus: ecce qui me tradet, prope est. Et, adhuc eo loquénte, venit Iudas Iscariótes, unus de duódecim, et cum eo turba multa cum gládiis et lignis, a summis sacerdótibus et scribis et senióribus. Déderat autem tráditor eius signum eis, dicens: Quemcúmque osculátus fúero, ipse est, tenéte eum, et dúcite caute. Et cum venísset, statim accédens ad eum, ait: Ave, Rabbi. Et osculates est eum. At illi manus iniecérunt in eum, et tenuérunt eum. Unus autem quidam de circumstántibus, edúcens gládium, percússit servum summi sacerdótis: et amputávit illi aurículam. Et respóndens Iesus, ait illis: Tamquam ad latrónem exístis cum gládiis et lignis comprehéndere me? Cotídie eram apud vos in templo docens, et non me tenuístis. Sed ut impleántur Scriptúrae. Tunc discípuli eius relinquéntes eum, omnes fugérunt. Aduléscens autem quidam sequebátur eum amíctus síndone super nudo: et tenuérunt eum. At ille, reiécta síndone, nudus profúgit ab eis. Et adduxérunt Iesum ad summum sacerdótem: et convenérunt omnes sacerdótes et scribae et senióres. Petrus autem a longe secútus est eum usque intro in átrium summi sacerdótis: et sedébat cum minístris ad ignem, et calefaciébat se. Summi vero sacerdótes, et omne concílium, quaerébant advérsus Iesum testimónium, ut eum morti tráderent, nec inveniébant. Multi enim testimónium falsum dicébant advérsus eum: et conveniéntia testimónia non erant. Et quidam surgéntes, falsum testimónium ferébant advérsus eum, dicéntes: Quóniam nos audívimus eum diceétem: Ego dissólvam templum hoc manufáctum, et per tríduum áliud non manufáctum aedificábo. Et non erat convéniens testimónium illórum. Et exsúrgens summus sacérdos in médium, interrogávit Iesum, dicens: Non respóndes quidquam ad ea, quae tibi obiciúntur ab his? Ille autem tacébat, et nihil respóndit. Rursum summus sacérdos interrogábat eum, et dixit ei: Tu es Christus Fílius Dei benedícti? Iesus autem dixit illi: Ego sum: et vidébitis Fílium hóminis sedéntem a dextris virtútis Dei, et veniéntem cum núbibus caeli. Summus autem sacérdos, scindens vestiménta sua, ait: Quid adhuc desiderámus testes ? Audístis blasphémiam: quid vobis vidétur? Qui omnes condemnavérunt eum esse reum mortis. Et coepérunt quidam conspúere eum, et veláre fáciem eius, et cólaphis eum caédere, et dícere ei: Prophetíza. Et minístri álapis eum caedébant. Et cum esset Petrus in átrio deórsum, venit una ex ancíllis summi sacerdótis: et cum vidísset Petrum calefaciéntem se, aspíciens illum, ait: Et tu cum Iesu Nazaréno eras. At ille negávit, dicens: Neque scio, neque novi quid dicas. Et éxiit foras ante átrium, et gallus cantávit. Rursus autem cum vidísset illum ancílla, coepit dícere circumstántibus: Quia hic ex illis est. At ille íterum negávit. Et post pusíllum rursus qui astábant, dicébant Petro: Vere ex illis es: nam et Galilaéus es. Ille autem coepit anathematizáre, et iuráre: Quia néscio hóminem istum, quem dícitis. Et statim gallus íterum cantávit. Et recordátus est Petrus verbi, quod díxerat ei Iesus: Priúsquam gallus cantet bis, ter me negábis. Et coepit flere. Et conféstim mane consílium faciéntes summi sacerdótes, cum senióribus et scribis, et univérso concílio, vinciéntes Iesum, duxérunt, et tradidérunt Piláto. Et interrogávit eum Pilátus: Tu es Rex Iudaeórum? At ille respóndens, ait illi: Tu dicis. Et accusábant eum summi sacerdótes in multis. Pilátus autem rursum interrogávit eum, dicens: Non respóndes quidquam? vide in quantis te accúsant. Iesus autem ámplius nihil respóndit, ita ut mirarétur Pilátus. Per diem autem festum solébat dimíttere illis unum ex vinctis, quemcúmque petiíssent. Erat autem, qui dicebátur Barábbas, qui cum seditiósis erat vinctus, qui in seditióne fécerat homicídium. Et cum ascendísset turba, coepit rogáre, sicut semper faciébat illis. Pilátus autem respóndit eis, et dixit: Vultis dimíttam vobis Regem Iudaeórum? Sciébat enim quod per invídiam tradidíssent eum summi sacerdótes. Pontífices autem concitavérunt turbam, ut magis Barábbam dimítteret eis. Pilátus autem íterum respóndens, ait illis: Quid ergo vultis fáciam Regi Iudaeórum ? At illi íterum clamavérunt: Crucifíge eum. Pilátus vero dicébat illis: Quid enim mali fecit? At illi magis clamábant: Crucifíge eum. Pilátus autem volens pópulo satisfácere, dimísit illis Barábbam, et trádidit Iesum flagéllis caesum, ut crucifigerétur. Mílites autem duxérunt eum in átrium praetórii, et cónvocant totam cohórtem, et índuunt eum púrpura, et impónunt ei plecténtes spíneam corónam. Et coepérunt salutáre eum: Ave, Rex Iudaeórum. Et percutiébant caput eius arúndine: et conspuébant eum, et ponéntes génua, adorábant eum. Et postquam illusérunt ei, exuérunt illum púrpura, et induérunt eum vestiméntis suis: et edúcunt illum, ut crucifígerent eum. Et angariavérunt praetereúntem quémpiam, Simónem Cyrenaéum, veniéntem de villa, patrem Alexándri et Rufi, ut tólleret crucem eius. Et perdúcunt illum in Gólgotha locum, quod est interpretátum Calváriae locus. Et dabant ei bíbere myrrhátum vinum: et non accépit. Et crucifigéntes eum, divisérunt vestiménta eius, mitténtes sortem super eis, quis quid tólleret. Erat autem hora tértia: et crucifixérunt eum. Et erat títulus causae eius inscríptus: Rex Iudaeórum. Et cum eo crucifígunt duos latrónes: unum a dextris, et álium a sinístris eius. Et impléta est Scriptúra, quae dicit: Et cum iníquis reputátus est. Et praetereúntes blasphemábant eum, movéntes cápita sua, et dicéntes: Vah, qui déstruis templum Dei, et in tribus diébus reaedíficas: salvum fac temetípsum, descéndens de cruce. Simíliter et summi sacerdótes illudéntes, ad altérutrum cum scribis dicébant: Alios salvos fecit, seípsum non potest salvum fácere. Christus Rex Israel descéndat nunc de cruce, ut videámus, et credámus. Et qui cum eo crucifíxi erant conviciabántur ei. Et facta hora sexta, ténebrae factae sunt per totam terram, usque in horam nonam. Et hora nona exclamávit Iesus voce magna, dicens: Eloi, Eloi, lamma sabactháni? Quod est interpretátum: Deus meus, Deus meus, ut quid dereliquísti me? Et quidam de circumstántibus audiéntes, dicébant: Ecce Eliam vocat. Currens autem unus, et implens spóngiam acéto, circumponénsque cálamo, potum dabat ei, dicens: S. Sínite, videámus si véniat Elías ad deponéndum eum. Iesus autem emíssa voce magna exspirávit. [Hic genuflectitur, et pausatur aliquantulum].Et velum templi scissum est in duo, a summo usque deórsum. Videns autem centúrio, qui ex advérso stabat, quia sic clamans exspirásset, ait: Vere hic homo Fílius Dei erat. Erant autem et mulíeres de longe aspiciéntes: inter quas erat María Magdaléne, et María Iacóbi minóris, et Ioseph mater, et Salóme: et cum esset in Galilaéa, sequebántur eum, et ministrábant ei, et áliae multae, quae simul cum eo ascénderant Ierosólymam. Et cum iam sero esset factum (quia erat Parascéve, quod est ante sábbatum) venit Ioseph ab Arimathaéa, nóbilis decúrio, qui et ipse erat exspéctans regnum Dei, et audácter introívit ad Pilátum, et pétiit corpus Iesu. Pilátus autem mirabátur si iam obiísset Et accersíto centurióne, interrogávit eum si iam mórtuus esset. Et cum cognovísset a centurióne, donávit corpus Ioseph. Ioseph autem mercátus síndonem, et depónens eum invólvit síndone, et pósuit eum in monuménto, quod erat excísum de petra, et advólvit lápidem ad óstium monuménti.
Mk 14, 32-72, Mk 15, 1-46
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku. U ono vrijeme dođe Isus sa svojim učenicima u Getsemanski vrt i reče im: »Sjedite ovdje dok se pomolim.« I uze sa sobom Petra i Jakova i Ivana i poče drhtati i žalostiti se. Tada im reče: »Moja je duša žalosna do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!« I malo se udalji, pade na zemlju i molio je da bi ga, ako je moguće, mimoišao čas. I reče: »Abba, Oče, tebi je svemoguće. Uzmi od mene ovaj kalež! Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.« I dođe te ih nađe gdje spavaju. I reče Petru: »Šimune, spavaš? Zar nisi mogao jedan čas probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, zaista, pripravan, ali tijelo je slabo.« Pođe opet i molio je govoreći iste riječi. I vrativši se nađe ih opet gdje spavaju (jer su im se sklapale oči), i nisu znali što bi mu odgovorili. I dođe treći put i reče im: »Spavajte samo i počivajte! Dosta je, dođe čas. Evo, Sin Čovječji bit će predan grješnicima u ruke. Ustanite, idemo! Evo, stigao je moj izdajica.« Dok je on još govorio, dođe Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, i s njim velika četa s mačevima i toljagama poslana od svećeničkih poglavara i književnika i narodnih starješina. Njegov im je izdajica dao znak: »Onaj je koga ja poljubim. Uhvatite ga i vodite oprezno!« I pristupi odmah k njemu i reče: »Zdravo, Učitelju!« On ga poljubi, a oni na njega metnu ruke i uhvate ga. A jedan od onih što su stajali ondje trže mač, udari slugu velikog svećenika i odsječe mu uho. Tada im Isus reče: »Da me uhvatite izišli ste s mačevima i toljagama kao na razbojnika, Svaki sam dan bio kod vas u hramu i učio i niste me uhvatili. Ali da se ispune Pisma.« Tada ga ostave svi i pobjegnu. Neki je mladić ogrnut samo plahtom išao za njim, ali ga oni uhvate. A on im pobjegne gol ostavivši plahtu. I dovedu Isusa velikom svećeniku kod koga su se sastali svećenički poglavari i književnici i starješine. A Petar je izdaleka išao za njim do dvora velikog svećenika, sjedio je sa slugama uz vatru i grijao se. A svećenički poglavari i cijelo vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga osude na smrt, ali ga nisu našli. Mnogi su lažno svjedočili protiv njega, ali im se nisu slagala svjedočanstva. Neki su ustali i lažno protiv njega svjedočili govoreći: »Mi smo ga čuli da govori: Ja ću razvaliti ovaj hram koji je učinjen rukama i za tri ću dana sagraditi drugi koji nije učinjen rukama.« Ali se nije slagalo ni njihovo svjedočanstvo. Tada stupi na sredinu veliki svećenik i upita Isusa: »Zar ništa ne odgovarah na to što ovi svjedoče protiv tebe?« A on je šutio i ne odgovori ništa. Veliki ga svećenik opet upita: »Jesi li ti Krist, Sin blagosovljenog Boga?« Isus mu odgovori: »Da, jesam, i vidjet ćete Sina čovječjega gdje sjedi s desne strane Svemogućega i dolazi na oblacima nebeskim.« Tada veliki svećenik razdere svoje haljine i reče: »Što nam više treba svjedoka? Čuli ste hulu! Što vam se čini?« A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt. Tada su neki pljuvali na njega, pokrivali mu lice, ćuškali ga i govorili: »Prorokuj!« I sluge su ga tukle. A kad je Petar bio u dvorištu, dođe jedna od sluškinja velikog svećenika koja vidje Petra gdje se grije, upre u njega pogled i reče mu: »I ti si bio s Isusom Nazarećaninom!« A on zataji: »Ne znam i ne razumijem što govoriš!« I iziđe pred dvor i zapjeva pijetao. A kad ga opet vidje sluškinja, reče prisutnima: »I ovaj je od njih.« A on opet zataji. Malo kasnije su prisutni rekli Petru: »Zaista si od njih, jer si Galilejac!« Tada se poče preklinjati i zaklinjati: »Ne poznam toga čovjeka o kome govorite.« I odmah pijetao zapjeva po drugi put. A Petar se sjeti Isusovih riječi: »Prije nego zapjeva pijetao dvaput, ti ćeš me zatajiti triput.« I udari u plač. A čim je svanulo, vijećali su svećenički poglavari sa starješinama i književnicima i sa cijelim zborom, a Isusa vezana odvedu i predadu Pilatu. I upita ga Pilat: »Jesi li ti židovski kralj?« On mu odgovori: »Da, jesam!« Svećenički su ga poglavari optuživali za mnoge stvari, a Pilat ga opet upita: »Zar ništa ne odgovaraš? Pazi, za kolike te stvari optužuju.« Isus ne odgovori ništa, tako da se Pilat čudio. A o blagdanu običavao bi im pustiti jednoga utamničenika kojega bi tražili. Bio je s drugim buntovnicima zatvoren i neki Baraba, koji je u buni počinio ubojstvo. I narod, kad se sabrao, počeo je tražiti da im učini što im je činio uvijek. A Pilat upita: »Hoćete li da vam pustim židovskog kralja?« On je znao da su ga svećenički poglavari predali iz zavisti. Ali svećenički su poglavari nagovorili narod da im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: »A što hoćete da učinim sa židovskim kraljem?« Oni opet zavikaže: »Raspni ga!« Tada im Pilat reče: »A što je zla učinio?« Oni su još više vikali: »Raspni ga!« Tada Pilat da ugodi narodu pusti im Barabu a Isusa dade bičevati. :Zatim im ga preda da ga razapnu. I vojnici ga odvedu u sudnički dvor, okupe cijelu četu, obuku mu skrletni plašt, ispletu vijenac od trn ja, metnu na njega i pozdravljali su ga: »Zdravo, židovski kralju!« I tukli su iga trstikom po glavi, pljuvali na njega, prigibali pred njim koljena i klanjali mu se. I kad su mu se narugali, skinu s njega skrletni plašt, obuku ga u njegove haljine r povedu da ga razapnu. A Simuna Cirenca, Aleksandrova i Rufova oca, koji se vraćao s polja, prisile da mu ponese križ. I dovedu ga na Golgotu, što znači Kalvarija. I davali su mu piti pomiješano vino s mirom, ali on ne uze. I dok su ga razapinjali, razdijeliše njegove haljine, bace za njih kocke, tko će što uzeti. Kad su ga razapeli bila su tri sata. A natpis o njegovoj krivici je glasio: Židovski kralj. I razapnu s njime dva razbojnika. jednoga s njegove desne, a drugoga s lijeve strane, ispuni se Pismo koje kaže: »I bio je ubrojen među zločince.« A prolaznici su ga psovali, mahali svojim glavama i govorili: S »Ti koji razvaljuješ Božji hram i Vtri ga dana opet sagrađuješ, pomozi sebi i siđi s križa.« Tada su mu se rugali i svećenički poglavari s književnicima i govorili jedan drugomu: »Drugima je po–agao, a sebi ne može pomoći. Krist, Izraelski kralj, neka sada siđe s križa da vidimo i vjerujemo.« A rugali su mu se i oni koji su bili razapeti s njime. I oko šest sati nasta tama po svoj zemlji sve do devet sati. A oko devet povika Isus jakim glasom: »Eloi, Eloi, lama sabaktani!« Što znači: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Neki su od onih koji su ondje stajali, kad su to čuli, govorili: »Eno zove Iliju!« I jedan potrči, napuni spužvu s octom, natakne na trsku, pruži mu da pije govoreći: »Pustite da vidimo, hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus povika jakim glasom i izdahnu. [Ovdje se poklekne i malo se stane]. Zastor se u hramu razdere na dvoje od vrha do dna. A stotnik koji je stajao prema njemu, kad je vidio da je izdahnuo s takvim poklikom, reče: »Zaista je taj čovjek bio Sin Božji!« Izdaleka gledajući bile su ondje i neke žene, među njima Marija Magdalena i Marija majka Jakova mlađega i Josipova i Saloma. One su išle za njim i služile mu dok je još bio u Galileji. I mnoge druge koje su zajedno s njim došle u Jeruzalem. I kad je već bila večer (jer je bila Priprava, to jest pred subotu), ugledan vijećnik Josip iz Arimateje koji je i sam očekivao kraljevstvo Božje dođe i odvažno uđe k Pilatu i zamoli ga za Isusovo tijelo. A Pilat se začudi da je već umro. I pozove stotnika i upita je li već umro. I kad je od stotnika doznao, darovao je tijelo Josipu. A Josip kupi platno, skine ga, zamota u platno i položi u grob koji je bio isklesan u stijeni i navali kamen na vrata od groba.

Na ovoj misi NE govori se Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Antíphona ad offertóriumPrikazna pjesma
Ps 139, 5
Custódi me, Dómine, de manu peccatóris: et ab homínibus iníquis éripe me.
Ps 139, 5
Čuvaj me, Gospodine, od ruke grješnika i od opakih ljudi spasi me.

SecrétaPrikazna molitva
Sacrifícia nos, quaésumus, Dómine, propénsius ista restáurent: quae medicinálibus sunt institúta ieiúniis.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Molimo, Gospodine, da nas ove žrtve što više obnove, jer ih podupiru ljekoviti postovi.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Praefátio de Sancta CrucePredslovlje Svetog Križa
Vere dignum et iustum est, aequum et salutáre, nos tibi semper et ubíque grátias ágere: Dómine, sancte Pater, omnípotens aetérne Deus: Qui salútem humáni genéris in ligno Crucis constituísti: ut, unde mors oriebátur, inde vita resúrgeret: et, qui in ligno vincébat, in ligno quoque vincerétur: per Christum Dóminum nostrum. Per quem maiestátem tuam laudant Angeli, adórant Dominatiónes, tremunt Potestátes. Caeli caelorúmque Virtútes, ac beáta Séraphim, sócia exsultatióne concélebrant. Cum quibus et nostras voces ut admítti iúbeas, deprecámur, súpplici confessióne dicéntes: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože: – ti si odredio spasenje ljudskog roda po drvu Križa, da se opet rodi život ondje gdje je nikla smrt, i onaj koji je na drvu pobijedio, bude pobijeđen na drvu po Kristu Gospodinu našemu. – Po njemu tvoje veličanstvo hvale anđeli klanjaju se gospodstva i dršću vlasti. Nebesa i nebeske sile i blaženi serafini zajedničkim klicanjem slave. Daj, molimo, s njima i naše glas primi dok govorimo poniznim hvalospjevom:

Antíphona ad communiónemPričesna pjesma
Ps 68, 13-14
Advérsum me exercebántur, qui sedébant in porta: et in me psallébant, qui bibébant vinum: ego vero oratiónem meam ad te, Dómine: tempus benepláciti, Deus, in multitúdine misericórdiae tuas.
Ps 68, 13-14
Protiv mene govore oni koji sjede na vratima. Meni se rugaju pijući vino, ali ja uzdižem svoju molitvu k tebi, Gospodine. Vrijeme je evo da se smiluješ, Bože, po mnoštvu milosrđa svoga.

PostcommúnioPopričesna
Orémus.
Sanctificatiónibus tuis, omnípotens Deus: et vítia nostra curéntur, et remédia nobis sempitérna provéniant.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Posvećenjima tvojim, svemogući Bože, i opačine se naše izliječile i lijekovi nam vječni dolazili.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Na misama ferija u vremenu korizme i muke molitva nad narodom:

Orátio super pópulumMolitva nad narodom
Orémus.
Humiliáte cápita vestra Deo.
Tua nos misericórdia, Deus, et ab omni subreptióne vetustátis expúrget, et capáces sanctae novitátis effíciat.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Prignite pred Bogom svoje glave.
Tvoje nas milosrđe, Gospodine, očistilo od svih ostataka starine i osposobilo za sveti novi život.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.