SRIJEDA, 12.IV.2017.

velika srijeda

Feria I. razreda

Antíphona ad intróitumUlazna pjesma
Phil 2, 10 et 8 et 11, Ps 101, 2
(Phil 2, 10 et 8 et 11) In nómine Iesu omne genuflectátur, caeléstium, terréstrium et infernárum: quia Dóminus factus est oboédiens usque ad mortem, mortem autem crucis: ídeo Dóminus Iesus Christus in glória est Dei Patris. (Ps 101, 2) Dómine, exáudi oratiónem meam: et clamor meus ad te véniat. (Phil 2, 10 et 8 et 11) In nómine Iesu omne genuflectátur, caeléstium, terréstrium et infernárum: quia Dóminus factus est oboédiens usque ad mortem, mortem autem crucis: ídeo Dóminus Iesus Christus in glória est Dei Patris. [Tempore Passionis non dicitur Gloria Patri ad Antiphonam ad Introitum]
Fil 2, 10 i 8 i 11, Ps 101, 2
(Fil 2, 10 i 8 i 11) U ime Isusovo neka se pokloni svako koljeno onih koji su na nebu, na zemlji i pod zemljom, jer Gospodin posta poslušan do smrti, smrti na križu. Zato je Gospodin Isus Krist u slavi Boga Oca. (Ps 101, 2) Gospodine, usliši molitvu moju i vapaj moj k tebi da dođe. (Fil 2, 10 i 8 i 11) U ime Isusovo neka se pokloni svako koljeno onih koji su na nebu, na zemlji i pod zemljom, jer Gospodin posta poslušan do smrti, smrti na križu. Zato je Gospodin Isus Krist u slavi Boga Oca. [u vremenu Muke ne govori se Slava Ocu u sklopu Ulazne pjesme]

OrátioMolitva
Orémus.
Flectámus génua. - Leváte.
Praesta, quaésumus, omnípotens Deus: ut, qui nostris excéssibus incessánter afflígimur, per unigéniti Fílii tui passiónem liberémur:
qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saécula saeculórum.
Pomolimo se.
Prignimo koljena. - Ustanite.
Podaj, molimo, svemogući Bože, da nas koji se neprestano mučimo radi svojih prestupaka oslobodi muka jedinorođenoga Sina tvoga:
koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

LéctioČitanje
Isai 62, 11; 63, 1-7
Léctio Isaíae Prophétae: Haec dicit Dóminus Deus: Dícite fíliae Sion: Ecce Salvátor tuus venit: ecce merces eius cum eo. Quis est iste, qui venit de Edom, tinctis véstibus de Bosra ? Iste formósus in stola sua, grádiens in multitúdine fortitúdinis suae. Ego, qui loquor iustítiam, et propugnátor sum ad salvándum. Quare ergo rubrum est induméntum tuum, et vestiménta tua, sicut calcántium in torculári? Tórcular calcávi solus, et de géntibus non est vir mecum: calcávi eos in furóre meo, et conculcávi eos in ira mea: et aspérsus est sanguis eórum super vestiménta mea, et ómnia induménta mea inquinávi. Dies enim ultiónis in corde meo, annus redemptiónis meae venit. Circumspéxi, et non erat auxiliátor: quaesívi, et non fuit qui adiuváret: et salvávit mihi brácchium meum, et indignátio mea ipsa auxiliáta est mihi. Et conculcávi pópulos in furóre meo, et inebriávi eos in indignatióne mea, et detráxi in terram virtútem eórum. Miseratiónum Dómini recordábor, laudem Dómini super ómnibus quae réddidit nobis Dóminus Deus noster.
Iz 62, 11; 63, 1-7
Čitanje Izaije Proroka: Ovo govori Gospodin Bog: Recite Sionskoj kćeri: Evo, dolazi tvoj Spasitelj i s njim njegova nagrada! Tko dolazi od Edoma u bojadisanim haljinama iz Bosre? Taj krasni u svojoj haljini što stupa u svojoj velikoj jakosti? Ja, koji govorim po pravdi i branim da spasim. A zašto je crveno tvoje odijelo i tvoje haljine kao onih koji gaze u tijesku? Ja sam gazio u tijesku i nije sa mnom bio nitko od neznabožaca. Gazio sam ih u svojoj srdžbi i njihova je krv poprskala moje haljine da sam okaljao cijelo svoje odijelo. U mojemu je srcu dan osvete, došla je godina mojega otkupa. Obazirao sam se i nije bilo pomoćnika, tražio sam i nije bilo nikoga koji bi pomogao. Spasila me je moja desnica i pomogla mi je samo moja srdžba. Zgazio sam neznabošce u svom gnjevu, opojio sam ih u svojoj srdžbi i oborio na zemlju njihovu silu. Sjećat ću se Gospodnjega milosrđa i hvalit ću Gospodina za sve što nam je učinio Gospodin Bog naš.

GraduáleGradual
Ps 68, 18 et 1-2
Ne avértas fáciem tuam a púero tuo, quóniam tríbulor: velóciter exáudi me. Salvum me fac, Deus, quóniam intravérunt aquae usque ad ánimam meam: infíxus sum in limo profúndi, et non est substántia.
Ps 68, 18 i 1-2
Ne odvrati svoga lica od svog sluge. U nevolji sam, brzo me usliši. Spasi me, Bože, jer dođoše vode sve do moje duše. Propadam u dubokom glibu i nemam uporišta.

Na ovoj misi NE govori se Gloria

OrátioMolitva
Orémus.
Deus, qui pro nobis Fílium tuum crucis patíbulum subíre voluísti, ut inimíci a nobis expélleres potestátem: concéde nobis fámulis tuis; ut resurrectiónis grátiam consequámur.
Per eúndem Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Bože, koji si htio da Sin tvoj za nas podnese muku na križu, da otjeraš od nas neprijateljevu oblast, podaj nama svojim slugama da dostignemo slavu uskrsnuća.
Po istom Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

LéctioČitanje
Isai 53, 1-12
Léctio Isaíae Prophétae: In diébus illis: Dixit Isaías: Dómine, quis crédidit audítui nostro ? Et brácchium Dómini cui revelátum est? Et ascendét sicut virgúltum coram eo, et sicut radix de terra sitiénti: non est spécies ei, neque decor: et vídimus eum, et non erat aspéctus, et desiderávimus eum: despéctum, et novíssimum virórum, virum dolórum, et sciéntem infirmitátem: et quasi abscónditus vultus eius, et despéctus, unde nec reputávimus eum. Vere languóres nostros ipse tulit, et dolóres nostros ipse portávit: et nos putávimus eum quasi leprósum, et percússum a Deo, et humiliátum. Ipse autem vulnerátus est propter iniquitátes nostras, attrítus est propter scélera nostra: disciplína pacis nostrae super eum, et livóre eius sanáti sumus. Omnes nos quasi oves errávimus, unusquísque in viam suam declinávit: et pósuit Dóminus in eo iniquitátem ómnium nostrum. Oblátus est, quia ipse vóluit, et non apéruit os suum: sicut ovis ad occisiónem ducétur, et quasi agnus coram tondénte se obmutéscet, et non apériet os suum. De angústia, et de iudício sublátus est: generatiónem eius quis enarrábit? Quia abscíssus est de terra vivéntium: propter scelus pópuli mei percússi eum. Et dabit ímpios pro sepultúra, et dívitem pro morte sua: eo quod iniquitátem non fécerit, neque dolus fúerit in ore eius. Et Dóminus vóluit contérere eum in infirmitáte: si posúerit pro peccáto ánimam suam, vidébit semen longaévum, et volúntas Dómini in manu eius dirigétur. Pro eo quod laborávit ánima eius, vidébit, et saturábitur: in sciéntia sua iustificábit ipse iustus servus meus multos, et iniquitátes eórum ipse portábit. Ideo dispértiam ei plúrimos: et fórtium dívidet spólia, pro eo quod trádidit in mortem ánimam suam, et cum scelerátis reputátus est: et ipse peccáta multórum tulit, et pro transgressóribus rogávit.
Iz 53, 1-12
Čitanje Izaije Proroka: U one dane reče Izaija: Gospodine, tko vjeruje onomu što čuje od nas? I komu je objavljena Gospodnja sila? I uzrast će pred njim kao mladica i kao korijen iz žedne zemlje. On nema izgleda ni ljepote. Vidjeli smo ga, ali nije imao izgleda da bi čeznuli za njim prezrenim i zadnjim od ljudi, čovjekom boli, koji zna za slabost. Njegovo je lice zastrto i odvratno, zato ga nismo cijenili. On je uzeo naše slabosti i sam nosio naše boli i držali smo da je gubav, kažnjen od Boga i ponižen. A on je ranjen radi naših bezakonja, satrven radi naših zločinstava. On je kažnjen radi našeg mira, a mi smo ozdravili po njegovoj modrici. Svi smo mi zalutali kao ovce, svaki je zašao svojim putem, a Gospodin je na njega svalio sva naša bezakonja. Bio je žrtvovan jer je sam htio, a nije ni otvorio svojih usta. Vodili su ga kao ovcu na klanje i kao janje pred onim koji ga striže. Šutio je i nije otvorio svojih usta. Umro je od tjeskobe i osude. Tko će govoriti o njegovu rodu? Otkinut je sa zemlje živih. Udario sam ga radi zločina svoga naroda. Ukopan je bio među zločincima, ali je u svojoj smrti bio bogat, jer niti je učinio nepravde, niti je izišla prevara iz njegovih usta. A htio ga je Gospodin satrti u slabosti. I jer je svoj život položio radi grijeha, vidjet će dugotrajno potomstvo i po njegovoj će se moći upravljati volja Božja. Jer mu je duša trpjela, zato će vidjeti i nasitit će se. Pravedni će moj sluga svojom naukom mnoge opravdati i sam će nositi njihove nepravde. Imat će baštinu od mnogih i dijelit će plijen jakih, jer je svoj život žrtvovao i bio je ubrojen među zločince. Sam je nosio grijehe mnogih i molio je za prestupnike.

TractusZavlaka
Ps 101, 2-5 et 14
Dómine, exáudi oratiónem meam, et clamor meus ad te véniat. Ne avértas fáciem tuam a me: in quacúmque die tríbulor, inclína ad me aurem tuam. In quacúmque die invocávero te, velóciter exáudi me. Quia defecérunt sicut fumus dies mei: et ossa mea sicut in frixório confríxa sunt. Percússus sum sicut faenum, et áruit cor meum: quia oblítus sum manducáre panem meum. Tu exsúrgens, Dómine, miseréberis Sion: quia venit tempus miseréndi eius.
Ps 101, 2-5 i 14
Gospodine, usliši molitvu moju i vapaj moj k tebi da dođe. Ne odvrati lica svojega od mene. U koji me god dan snađe nevolja, prigni k meni uho svoje. U koji te god dan zazovem, brzo me usliši. Jer prolaze kao dim dani moji i kosti se moje osušiše kao suvarak. Pokošen sam kao sijeno, usahlo je srce moje, jer sam zaboravio jesti kruh svoj. Ti ćeš, Gospodine, ustati i smilovat ćeš se Sionu, jer dođe vrijeme da mu se smiluješ.

EvangéliumEvanđelje
Luc 22, 39-71, Luc 23, 1-53
Pássio Dómini nostri Iesu Christi secúndum Lucam. In illo témpore: Egréssus Iesus ibat secúndum consuetúdinem in montem Olivárum. Secúti sunt autem illum et discípuli. Et cum pervenísset ad locum, dixit illis: Oráte, ne intrétis in tentatiónem. Et ipse avúlsus est ab eis quantum iactus est lápidis, et pósitis génibus orábat, dicens: Pater, si vis, transfer cálicem istum a me: verúmtamen non mea volúntas, sed tua fiat. Appáruit autem illi Angelus de caelo, confórtans eum. Et factus in agonía, prolíxius orábat. Et factus est sudor eius, sicut guttae sánguinis decurréntis in terram. Et cum surrexísset ab oratióne, et venísset ad discípulos suos, invénit eos dormiéntes prae tristítia. Et ait illis: Quid dormítis? Súrgite, oráte, ne intrétis in tentatiónem. Adhuc eo loquénte, ecce turba: et qui vocabátur Iudas, unus de duódecim, antecedébat eos: et appropinquávit Iesu, ut oscularétur eum. Iesus autem dixit illi: Iuda, ósculo Fílium hóminis tradis? Vidéntes autem hi, qui circa ipsum erant, quod futúrum erat, dixérunt ei: Dómine, si percútimus in gládio? Et percússit unus ex illis servum príncipis sacerdótum, et amputávit aurículam eius déxteram. Respóndens autem Iesus, ait: Sínite usque huc. Et cum tetigísset aurículam eius, sanávit eum. Dixit autem Iesus ad eos, qui vénerant ad se, príncipes sacerdótum et magistrátus templi et senióres: Quasi ad latrónem exístis cum gládiis, et fústibus? Cum cotídie vobíscum fúerim in templo, non extendístis manus in me: sed haec est hora vestra, et potéstas tenebrárum. Comprehendéntes autem eum, duxérunt ad domum príncipis sacerdótum: Petrus vero sequebátur a longe. Accénso autem igne in médio átrii, et circumsedéntibus illis, erat Petrus in médio eórum. Quem cum vidísset ancílla quaedam sedéntem ad lumen, et eum fuísset intúita, dixit: Et hic cum illo erat. At ille negávit eum, dicens: Múlier, non novi illum. Et post pusíllum álius videns eum, dixit: Et tu de illis es. Petrus vero ait: O homo, non sum. Et intervállo facto quasi horae uníus, álius quidam affirmábat, dicens: Vere et hic cum illo erat: nam et Galilaéus est. Et ait Petrus: Homo, néscio quid dicis. Et contínuo adhuc illo loquénte cantávit gallus. Et convérsus Dóminus respéxit Petrum. Et recordátus est Petrus verbi Dómini, sicut díxerat: Quia priúsquam gallus cantet, ter me negábis. Et egréssus foras Petrus flevit amáre. Et viri, qui tenébant illum, illudébant ei, caedéntes. Et velavérunt eum, et percutiébant fáciem eius: et interrogábant eum, dicéntes: Prophetíza, quis est, qui te percússit? Et ália multa blasphemántes dicébant in eum. Et ut factus est dies, convenérunt senióres plebis, et princípes sacerdótum, et scribae, et duxérunt illum in concílium suum, dicéntes: Si tu es Christus, dic nobis. Et ait illis: Si vobis díxero, non credétis mihi: si autem et interrogávero, non respondébitis mihi, neque dimittétis. Ex hoc autem erit Fílius hóminis sedens a dextris virtútis Dei. Dixérunt autem omnes: Tu ergo es Fílius Dei? Qui ait: Vos dícitis, quia ego sum. At illi dixérunt: Quid adhuc desiderámus testimónium? Ipsi enim audívimus de ore eius. Et surgens omnis múltitudo eórum, duxérunt illum ad Pilátum. Coepérunt autem illum accusáre, dicéntes: Hunc invénimus subverténtem gentem nostram, et prohibéntem tribúta dare Caésari, et dicéntem se Christum regem esse. Pilátus autem interrogávit eum, dicens. Tu es Rex Iudaeórum? At ille respóndens, ait: Tu dicis. Ait autem Pilátus ad princípes sacerdótum et turbas: Nihil invénio causae in hoc hómine. At illi invalescébant, dicéntes: Cómmovet pópulum, docens per univérsam Iudaéam, incípiens a Galilaéa usque huc. Pilátus autem áudiens Galilaéam, interrogávit si homo Galilaéus esset. Et ut cognóvit quod de Heródis potestáte esset, remísit eum ad Heródem, qui et ipse Ierosólymis erat illis diébus. Heródes autem viso Iesu gavísus est valde. Erat enim cúpiens ex multo témpore vidére eum, eo quod audíerat multa de eo, et sperábat signum áliquod vidére ab eo fíeri. Interrogábat autem eum multis sermónibus. At ipse nihil illi respondébat. Stabant autem príncipes sacerdótum et scribae constánter accusántes eum. Sprevit autem illum Heródes cum exércitu suo: et illúsit indútum veste alba, et remísit ad Pilátum. Et facti sunt amíci Heródes et Pilátus in ipsa die: nam ántea inimíci erant ad ínvicem. Pilátus autem convocátis princípibus sacerdótum et magistrátibus et plebe, dixit ad illos: Obtulístis mihi hunc hóminem, quasi averténtem pópulum, et ecce ego coram vobis intérrogans, nullam causam invéni in hómine isto ex his, in quibus eum accusátis. Sed neque Heródes: nam remísi vos ad illum, et ecce nihil dignum morte actum est ei. Emendátum ergo illum dimíttam. Necésse autem habébat dimíttere eis per diem festum, unum. Exclamávit autem simul univérsa turba, dicens: Tolle hunc, et dimítte nobis Barábbam. Qui erat propter seditiónem quamdam factam in civitáte et homicídium missus in cárcerem. Iterum autem Pilátus locútus est ad eos, volens dimíttere Iesum. At illi succlamábant, dicéntes: Crucifíge, crucifíge eum. Ille autem tértio dixit ad illos: Quid enim mali fecit iste? Nullam causam mortis invénio in eo: corrípiam ergo illum, et dimíttam. At illi instábant vócibus magnis, postulántes ut crucifigerétur. Et invalescébant voces eórum. Et Pilátus adiudicávit fíeri petitiónem eórum. Dimísit autem illis eum, qui propter homicídium et seditiónem missus fúerat in cárcerem, quem petébant: Iesum vero trádidit voluntáti eórum. Et cum dúcerent eum, apprehendérunt Simónem quemdam Cyrenénsem, veniéntem de villa: et imposuérunt illi crucem portáre post Iesum. Sequebátur autem illum multa turba pópuli et mulíerum, quae plangébant et lamentabántur eum. Convérsus autem ad illas Iesus dixit: Fíliae Ierúsalem, nolíte flere super me, sed super vos ipsas flete, et super fílios vestros. Quóniam ecce vénient dies, in quibus dicent: Beátae stériles, et ventres, qui non genuárunt, et úbera, quae non lactavérunt. Tunc incípient dícere móntibus: Cádite super nos: et cóllibus: Operíte nos. Quia si in víridi ligno haec fáciunt, in árido quid fiet? Ducebántur autem et álii duo nequam cum eo, ut interficeréntur. Et postquam venérunt in locum, qui vocátur Calváriae, ibi crucifixérunt eum: et latrónes, unum a dextris, et álterum a sinístris. Iesus autem dicébat: Pater, dimítte illis: non enim sciunt quid fáciunt. Dividéntes vero vestiménta eius, misérunt sortes. Et stabat pópulus spectans, et deridébant eum principles cum eis, dicéntes: Alios salvos fecit: se salvum fáciat, si hic est Christus Dei eléctus. Illudébant autem ei et mílites accedéntes, et acétum offeréntes ei, et dicéntes: Si tu es Rex Iudaeórum, salvum te fac. Erat autem et superscríptio scripta super eum lítteris graecis et latínis et hebráicis: Hic est Rex Iudaeórum. Unus autem de his, qui pendébant, latrónibus, blasphemábat eum, dicens: Si tu es Christus, salvum fac temetípsum, et nos. Respóndens autem alter increpábat eum, dicens: Neque tu times Deum, quod in eádem damnatióne es. Et nos quidem iuste, nam digna factis recípimus: hic vero nihil mali gessit. Et dicébat ad Iesum: Dómine, meménto mei, cum véneris in regnum tuum. Et dixit illi Iesus: Amen dico tibi: Hódie mecum eris in paradíso. Erat autem fere hora sexta, et ténebrae factae sunt in univérsam terram usque in horam nonam. Et obscurátus est sol: et velum templi scissum est médium. Et clamans voce magna Iesus, ait: Pater, in manus tuas comméndo spíritum meum. Et haec dicens, exspirávit. [Hic genuflectitur, et pausatur aliquantulum]. Videns autem centúrio quod factum fúerat, glorificávit Deum, dicens: Vere hic homo iustus erat. Et omnis turba eórum, qui simul áderant ad spectáculum istud, et vidébant quae fiébant, percutiéntes péctora sua revertebántur. Stabant autem omnes noti eius a longe, et mulíeres, quae secútae eum erant a Galilaéa, haec vidéntes. Et ecce vir nómine Ioseph, qui erat decúrio, vir bonus et iustus: hic non consénserat consílio et áctibus eórum, ab Arimathaéa civitáte Iudaéae, qui exspectábat et ipse regnum Dei. Hic accéssit ad Pilátum, et pétiit corpus Iesu: et depósitum invólvit síndone, et pósuit eum in monuménto excíso, in quo nondum quisquam pósitus fúerat.
Lk 22, 39-71, Lk 23, 1-53
Muka Gospodina našega Isusa Krista po Luki. U ono vrijeme izišavši Isus po običaju otiđe na Maslinsku goru i s njim su pošli njegovi učenici. A kad je došao na mjesto, reče im: Molite da ne padnete u napast. I udalji se od njih koliko da bi se dobacio kamenom, kleknuo je i molio: Oče, ako hoćeš, uzmi od mene ovaj kalež. Ali neka ne bude moja volja, nego tvoja. I s neba mu se ukaže anđeo koji ga je krijepio. A jer je bio u smrtnoj borbi, molio je gorljivije. I znoj mu je bio kao kaplje krvi što su tekle na zemlju. I kad je ustao od molitve, dođe k svojim učenicima koje nađe da spavaju od žalosti i reče im: Što spavate? Ustanite i molite da ne padnete u napast! Dok je on još govorio, dođe četa, pred kojom je išao Juda jedan od dvanaestorice koji se približi Isusu da ga poljubi. A Isus mu reče: Juda, zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega? Kad su oni oko njega vidjeli što će biti, upitaju ga: Gospodine, da udarimo mačem? I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Ali Isus reče: Prestanite, ne više! I kad se dotače njegova uha, ozdravi ga. A svećeničkim poglavarima, nadstojnicima hrama i starješinama koji su došli na njega, reče Isus: Izašli ste s mačevima i batinama kao na razbojnika. Niste se digli na me kad sam svaki dan bio s vama u hramu. Ali ovo je vaš čas i moć tame! Kad ga uhvatiše, odvedoše ga u kuću velikoga svećenika. A Petar je za njim išao izdaleka. I kad su u dvorištu naložili vatru i sjedili naokolo, bio je među njima i Petar. Kad ga je jedna sluškinja opazila gdje sjedi kraj vatre, promotri ga i reče: I ovaj je bio s njim. A on ga zataji i reče: Ženo, ne poznam ga!« Malo ga zatim vidje neki drugi i reče: I ti si od njih. A Petar odgovori: Čovječe, nisam! I po prilici iza jednog sata neki je drugi tvrdio: Zaista je i ovaj bio s njim jer je Galilejac. A Petar reče: Čovječe, ne razumijem što govoriš! I odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao. Gospodin se obazre i pogleda na Petra. I sjeti se Petar. Isusovih riječi kako mu je rekao: Prije nego zapjeva pijetao zatajit ćeš me triput. I izađe van i udari u plač. A ljudi koji su držali Isusa rugali su mu se i tukli ga. Pokrivali su mu oči i tukli ga po obrazu govoreći: S Pogodi tko te je udario? Govorili su protiv njega i mnogo drugih psovki. A kad je svanulo, saberu se narodne starješine i svećenički poglavari i književnici i odvedu ga pred vijeće govoreći: Reci nam, ako si ti Krist! On im reče: Ako vam rečem, nećete mi vjerovati. Ako i upitam, nećete mi odgovoriti niti me pustiti. Ali odsad će Sin čovječji sjediti s desne strane Božje. Svi tada reknu: Ti si dakle Sin Božji? On im odgovori: Da, vi kažete. Ja jesam! A oni reknu: Što nam više treba svjedočanstva? Sami smo čuli iz njegovih usta. I ustane sav narod i odvedu ga k Pilatu. I počeše ga optuživati govoreći: Ovoga smo našli da buni naš narod, zabranjuje caru plaćati porez i govori da je on Krist kralj. Pilat ga upita: Jesi li ti židovski kralj? A on odgovori: Da, jesam! Tada Pilat reče svećeničkim poglavarima i narodu: Ja na ovom čovjeku ne nalazim krivice! Ali oni su navaljivali govoreći: Buni narod učeći po svoj Judeji počevši od Galileje. Kad je Pilat čuo za Galileju, upita da li je on Galilejac. I kad je saznao da je Herodov podanik, posla ga k Herodu koji je onih dana bio u Jeruzalemu. A kad je Herod vidio Isusa, obradovao se jer ga je odavno želio vidjeti, to više što je o njemu čuo mnogo i nadao se da će od njega vidjeti kakvo čudo. I mnogim ga je riječima pitao, ali mu nije odgovorio ništa. A bili su ondje svećenički poglavari koji su ga uporno optuživali. Herod ga prezre sa svojom vojskom i da mu se naruga dade ga obući u bijelu haljinu i posla ga natrag k Pilatu. I sprijateljiše se onog dana Herod i Pilat jer su prije bili neprijatelji jedan drugome. Tada Pilat sazove svećeničke poglavare i starješine i narod i reče im: Doveli ste mi ovoga čovjeka kao buntovnika, a evo, ja sam ga ispitao pred vama i u tom zašto ga optužujete nisam našao nikakve krivice na ovom čovjeku. Tako ni Herod, jer sam vas poslao k njemu. Dakle, nije ništa učinio zašto bi zaslužio smrt. Dat ću ga bičevati i otpustit ću ga. A trebalo je da pusti jednoga o blagdanu. Ali vikao je zajedno sav narod: Ovoga ubij, a pusti nam Barabu! Ovaj je bio bačen u tamnicu radi neke bune u gradu i radi ubojstva. A Pilat, jer je htio pustiti Isusa, opet im je govorio. Ali oni su još jače vikali: Razapni ga, razapni! A on po treći put reče: Kakvo je zlo ovaj učinio? Ja na njemu ne nalazim ništa, zašto bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga i otpustiti. Ali oni su s velikom vikom navaljivali i tražili, da se razapne. I njihova je vika bivala sve jača. Tada Pilat izreče osudu, neka bude kako to oni traže. I pusti im onoga, kojega su tražili, koji je bio bačen u tamnicu radi bune i ubojstva, a Isusa izruči njihovoj volji. I kad su ga vodili, uhvate nekoga Šimuna Cirenca koji je dolazio iz polja i postave na njega križ da ga nosi za Isusom. A išlo je za njim vrlo mnogo naroda i žena koje su plakale i naricale za njim. Isus se na njih obazre i reče: Jeruzalemske kćeri, nemojte plakati nada mnom, nego plačite nad samima sobom i nad svojom djecom. Jer dolaze dani kad će se govoriti: Blago nerotkinjama i onima koje nisu rodile i prsima koja nisu dojila. Tada će govoriti gorama: Padnite na nas! A bregovima: Pokrijte nas! Jer kad rade ovako sa zelenim drvom, što će biti sa suhim? A vodili su s njim da ih pogube i druga dva zločinca. A kad dođoše na mjesto Kalvariju, razapeše ondje njega i zločince, jednoga s desne, a drugoga s lijeve. A Isus je molio: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine! Dijeleći njegove haljine baciše kocke. Narod je gledao, a poglavari su se s njim rugali i govorili: Drugima je pomogao! Ako je on Krist, Božji odabranik, neka pomogne sebi. A rugali su mu se i vojnici, koji su pristupali, davali mu octa i govorili: Ako si ti židovski kralj, pomozi sam sebi! A nad njim je bilo i napisano grčkim i latinskim i hebrejskim slovima: Ovo je židovski kralj. Jedan je od obješenih razbojnika na njega hulio govoreći: Ako si ti Krist, pomozi sebi i nama. A drugi mu uzvrati koreći ga: Zar se ne bojiš Boga ni ti koji podnosiš istu kaznu. Za nas je to pravda, jer primamo kako smo zaslužili po svojim djelima, a ovaj. nije učinio nikakva zla. I reče Isusu: Gospodine, sjeti se mene, kad dođeš u svoje kraljevstvo! A Isus mu reče: Zaista ti kažem: Danas ćeš biti sa mnom u raju! A bilo je oko šest sati i nastala je tama po cijeloj Zemlji sve do devet. I sunce pomrča, a zastor se u hramu razdere na dvoje. I jakim glasom poviče Isus: Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh. Kad to reče, izdahnu. [Ovdje se poklekne i malo se stane]. Stotnik, kad vidje što se dogodilo, slavio je Boga govoreći: Zaista je ovaj čovjek bio pravedan! I sav narod koji se skupio i vidio što se dogodilo, vraćao se bijući se u prsa. A njegovi su znanci svi stajali izdaleka. Ovo su gledale i žene koje su za njim išle iz Galileje. A dobri i pravedni Josip, vijećnik iz židovskog grada Arimateje, koji je i sam čekao kraljevstvo Božje, nije odobrio odluke ni njihova djela. Tada on pristupi Pilatu i zatraži Isusovo tijelo. I skine ga, omota u platno i položi u grob, u stijeni isklesan, u kojem nije još nitko bio položen.

Na ovoj misi NE govori se Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Antíphona ad offertóriumPrikazna pjesma
Ps 101, 2-3
Dómine, exáudi oratiónem meam, et clamor meus ad te pervéniat. Ne avértas fáciem tuam a me.
Ps 101, 2-3
Gospodine, usliši molitvu moju i vapaj moj k tebi da dođe. Ne odvrati lica svojega od mene.

SecrétaPrikazna molitva
Súscipe, quaésumus, Dómine, munus oblátum, et dignánter operáre: ut, quod passiónis Fílii tui Dómini nostri mystério gérimus, piis afféctibus consequámur.
Per eúndem Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Primi, molimo, Gospodine, prikazani dar i dostoj se u nama djelovati da pobožnim čuvstvima dostignemo što častimo u otajstvu muke Sina tvojega, Gospodina našega.
Po istom Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Praefátio de Sancta CrucePredslovlje Svetog Križa
Vere dignum et iustum est, aequum et salutáre, nos tibi semper et ubíque grátias ágere: Dómine, sancte Pater, omnípotens aetérne Deus: Qui salútem humáni genéris in ligno Crucis constituísti: ut, unde mors oriebátur, inde vita resúrgeret: et, qui in ligno vincébat, in ligno quoque vincerétur: per Christum Dóminum nostrum. Per quem maiestátem tuam laudant Angeli, adórant Dominatiónes, tremunt Potestátes. Caeli caelorúmque Virtútes, ac beáta Séraphim, sócia exsultatióne concélebrant. Cum quibus et nostras voces ut admítti iúbeas, deprecámur, súpplici confessióne dicéntes: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože: – ti si odredio spasenje ljudskog roda po drvu Križa, da se opet rodi život ondje gdje je nikla smrt, i onaj koji je na drvu pobijedio, bude pobijeđen na drvu po Kristu Gospodinu našemu. – Po njemu tvoje veličanstvo hvale anđeli klanjaju se gospodstva i dršću vlasti. Nebesa i nebeske sile i blaženi serafini zajedničkim klicanjem slave. Daj, molimo, s njima i naše glas primi dok govorimo poniznim hvalospjevom:

Antíphona ad communiónemPričesna pjesma
Ps 101, 10 et 13 et 14
Potum meum cum fletu temperábam: quia élevans allisísti me: et ego sicut faenum árui: tu autem, Dómine, in aetérnum pérmanes: tu exsúrgens miseréberis Sion, quia venit tempus miseréndi eius.
Ps 101, 10 i 13 i 14
Piće svoje miješam sa suzama, jer si me podigao i bacio. I ja se osuših kao sijeno. A ti, Gospodine, ostaješ do vijeka. Ti ćeš ustati i smilovati se Sionu. jer dođe vrijeme da mu se smiluješ.

PostcommúnioPopričesna
Orémus.
Largíre sénsibus nostris, omnípotens Deus: ut, per temporálem Fílii tui mortem, quam mystéria veneránda testántur, vitam te nobis dedísse perpétuam confidámus.
Per eúndem Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Daruj dušama našim, svemogući Bože, pouzdanje da ćeš nam dati vječni život po vremenitoj smrti Sina svoga koju spominjemo u svetim tajnama.
Po istom Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Na misama ferija u vremenu korizme i muke molitva nad narodom:

Orátio super pópulumMolitva nad narodom
Orémus.
Humiliáte cápita vestra Deo.
Réspice, quaésumus, Dómine, super hanc famíliam tuam, pro qua Dóminus noster Iesus Christus non dubitávit mánibus tradi nocéntium, et crucis subíre torméntum:
qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saécula saeculórum.
Pomolimo se.
Prignite pred Bogom svoje glave.
Pogledaj, molimo Gospodine, na ovu svoju obitelj za koju se Gospodin naš Isus Krist predao u ruke grješnika i podnio muku na križu:
koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.