| Antíphona ad intróitum | Ulazna pjesma |
|---|---|
| Ps 18, 8, Ps 18, 2 (Ps 18, 8) Lex Dómini irreprehensíbilis, convértens ánimas: testimónium Dómini fidéle, sapiéntiam praestans párvulis. (Ps 18, 2) Caeli enárrant glóriam Dei: et ópera mánuum eius annúntiat firmaméntum. Glória Patri, et Fílio, et Spirítui Sancto. Sicut erat in princípio, et nunc, et semper, et in saécula saeculórum. Amen. (Ps 18, 8) Lex Dómini irreprehensíbilis, convértens ánimas: testimónium Dómini fidéle, sapiéntiam praestans párvulis. | Ps 18, 8, Ps 18, 2 (Ps 18, 8) Zakon je Gospodnji savršen, obraća duše, svjedočanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost malenima. (Ps 18, 2) Nebesa pripovijedaju slavu Božju i nebeski svod navješćuje djelo njegovih ruku. Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. (Ps 18, 8) Zakon je Gospodnji savršen, obraća duše, svjedočanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost malenima. |
| Orátio | Molitva |
|---|---|
| Orémus. Da, quaésumus, Dómine, nostris efféctum ieiúniis salutárem: ut castigátio carnis assúmpta, ad nostrárum vegetatiónem tránseat animárum. Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum. | Pomolimo se. Daj, molimo, Gospodine, spasonosni učinak našim postovima da prihvaćeno obuzdavanje tijela prijeđe u životnu snagu naših duša. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova. |
| spomen na tihim misama: sv. Ćiril Jeruzalemski, biskup, priznavalac, naučitelj Orémus. Da nobis, quaésumus, omnípotens Deus, beáto Cyríllo Pontífice intercédente: te solum verum Deum, et quem misísti Iesum Christum ita cognóscere; ut inter oves, quae vocem eius áudiunt, perpétuo connumerári mereámur. Per eúndem Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum. | spomen na tihim misama: sv. Ćiril Jeruzalemski, biskup, priznavalac, naučitelj Pomolimo se. Daj nam, molimo, svemogući Bože da po zagovoru blaženog Ćirila biskupa spoznamo da si ti jedini pravi Bog koji je poslao Isusa Krista, da zavrijedimo zauvijek biti ubrojeni među ovce koje slušaju njegov glas. Po istom Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova. [preveo M.B.; po uredbi iz 1967. nisu u korizmi dozvoljeni spomeni, pa su molitve za ovaj dan ispuštene iz Radićevog prijevoda Misala.] |
| Epístola | Poslanica |
|---|---|
| Gen 27, 6-39 Léctio libri Génesis. In diébus illis: Dixit Rebécca fílio suo Iacob: Audívi patrem tuum loquéntem cum Esau fratre tuo, et dicéntem ei: Affer mihi de venatióne tua, et fac cibos ut cómedam, et benedícam tibi coram Dómino ántequam móriar. Nunc ergo, fili mi, acquiésce consíliis meis: et pergens ad gregem, affer mihi duos haedos óptimos, ut fáciam ex eis escas patri tuo, quibus libénter véscitur: quas cum intúleris, et coméderit, benedícat tibi priúsquam moriátur. Cui ille respóndit: Nosti quod Esau frater meus homo pilósus sit, et ego lenis: si attrectáverit me pater meus, et sénserit, tímeo ne putet me sibi voluísse illúdere, et indúcam super me maledictiónem pro benedictióne. Ad quem mater: In me sit, ait, ista maledíctio, fili mi: tantum audi vocem meam, et pergens affer quae dixi. Abiit, et áttulit, dedítque matri. Parávit illa cibos, sicut velle nóverat patrem illíus. Et véstibus Esau valde bonis, quas apud se habébat domi, índuit eum: pelliculásque haedórum circúmdedit mánibus, et colli nuda protéxit. Dedítque pulméntum, et panes, quos cóxerat, trádidit. Quibus illátis, dixit: Pater mi! At ille respóndit: Audio. Quis es tu, fili mi? Dixítque Iacob: Ego sum primogénitus tuus Esau: feci sicut praecepísti mihi: surge, sede, et cómede de venatióne mea, ut benedícat mihi ánima tua. Rursúmque Isaac ad fílium suum: Quómodo, inquit, tarn cito inveníre potuísti, fili mi? Qui respóndit: Volúntas Dei fuit, ut cito occúrreret mihi quod volébam. Dixítque Isaac: Accéde huc, ut tangam te, fili mi, et probem utrum tu sis fílius meus Esau, an non. Accéssit ille ad patrem, et pálpato eo, dixit Isaac: Vox quidem, vox Iacob est, sed manus, manus sunt Esau. Et non cognóvit eum, quia pilósae manus similitúdinem maióris exprésserant. Benedícens ergo illi, ait: Tu es fílius meus Esau? Respóndit: Ego sum. At ille: Affer mihi, inquit, cibos de venatióne tua, fili mi, ut benedícat tibi ánima mea. Quos cum oblátos comedísset, óbtulit ei étiam vinum. Quo hausto, dixit ad eum: Accéde ad me, et da mihi ósculum, fili mi. Accéssit, et osculátus est eum. Statímque ut sensit vestimentórum illíus fragrántiam, benedícens illi, ait: Ecce odor fílii mei sicut odor agri pleni, cui benedíxit Dóminus. Det tibi Deus de rore caeli, et de pinguédine terrae abundántiam fruménti et vini. Et sérviant tibi pópuli, et adórent te tribus: esto dóminus fratrum tuórum, et incurvéntur ante te fílii matris tuae. Qui maledíxerit tibi, sit ille maledíctus: et qui benedíxerit tibi, benedictiónibus repleátur. Vix Isaac sermónem impléverat, et egrésso Iacob foras, venit Esau, coctósque de venatióne cibos íntulit patri, dicens: Surge, pater mi, et cómede de venatióne fílii tui, ut benedícat mihi ánima tua. Dixítque illi Isaac: Quis enim es tu? Qui respóndit: Ego sum fílius tuus primogénitus Esau. Expávit Isaac stupóre veheménti, et ultra quam credi potest, admírans, ait: Quis ígitur ille est, qui dudum captam venatiónem áttulit mihi, et comédi ex ómnibus priúsquam tu veníres? Benedixíque ei, et erit benedíctus. Audítis Esau sermónibus patris, irrúgiit clamóre magno, et consternátus, ait: Bénedic étiam et mihi, pater mi. Qui ait: Venit germánus tuus fraudulénter, et accépit benedictiónem tuam. At ille subiúnxit: Iuste vocátum est nomen eius Iacob: supplantávit enim me en áltera vice: primogénita mea ante tulit, et nunc secúndo surrípuit benedictiónem meam. Rursúmque ad patrem: Numquid non reservásti, ait, et mihi benedictiónem? Respóndit Isaac: Dóminum tuum illum constítui, et omnes fratres eius servitúti illíus subiugávi: fruménto et vino stabilívi eum, et tibi post haec, fili mi, ultra quid fáciam? Cui Esau: Num unam, inquit, tantum benedictiónem habes, pater? Mihi quoque óbsecro ut benedícas. Cumque eiulátu magno fleret, motus Isaac, dixit ad eum: In pinguédine terrae et in rore caeli désuper erit benedíctio tua. | Post 27, 6-39 Čitanje knjige Postanka. U one dane Rebeka reče svome sinu Jakovu: Čula sam razgovor tvog oca s tvojim bratom Ezavom gdje mu govori: Donesi mi od svojega lova i priredi jelo da blagujem i da te blagoslovim pred Gospodinom prije nego umrem. Sada, moj sinko, pristani na moj savjet, pođi do stada, donesi mi dva najbolja kozlića da od njih priredim tvojem ocu jelo koje on voli, te mu odneseš i kada pojede da te blagoslovi prije nego umre. On odgovori: Znaš da je moj brat Ezav rutav, a ja gladak. Ako me otac opipa i osjeti, bojim se da ne pomisli kako sam ga htio prevariti, pa na sebe mjesto blagoslova navučem prokletstvo. A majka mu reče: Neka padne na me prokletstvo, moj sinko, samo poslušaj što ti kažem. Pođi i donesi, kao što sam ti kazala. On pođe, donese, i dade majci. Ona priredi jelo kako je znala da voli njegov otac. Obuče ga u najljepše Ezavove haljine, koje je čuvala kod sebe u kući, i jarećim kožicama ovije mu ruke i pokrije mu goli vrat. Dade mu jelo i preda netom ispečeni kruh. On uđe i reče: Moj oče! A on odgovori: Evo me sinko, tko si ti? Jakov reče: Ja sam tvoj prvorođenac Ezav. Učinio sam kako si mi zapovjedio. Ustani, sjedni, jedi od mojeg lova, da me blagosloviš. I progovori Izak svojem sinu: Kako si mogao naći tako brzo, moj sinko? Odgovori: Bila je Božja volja da mi brzo naleti što sam htio. Izak reče: Pristupi bliže, moj sinko, da te opipam i vidim jesi li ti moj sin Ezav ili nisi. On pristupi k ocu koji ga opipa i reče: Glas zaista je Jakovljev glas, ali ruke, ruke su Ezazove. I ne prepozna ga, jer su mu ruke bile rutave kao u starijeg sina. I blagoslivljajući ga reče: Jesi li ti moj sin Ezav? Odgovori: Jesam. A on: Donesi mi jelo od svoga lova, moj sinko, da te blagoslovim. I kad mu je donio i on pojeo, donese mu i vina, napije se i reče mu: Dođi k meni i poljubi me, moj sinko. Pristupi i poljubi ga. I odmah, kad je osjetio miris njegovih haljina, blagoslivljajući ga reče: Evo miris mojeg sina kao miris plodnog polja, koje neka blagoslovi Gospodin. Bog ti dao nebeske rose i zemaljskog obilja žita i vina. Služili ti narodi, klanjala ti se plemena, budi gospodar svojoj braći, i klanjali se pred tobom sinovi tvoje majke. Bio proklet koji te prokune, obilovao blagoslovima koji te blagoslovi. Tek što je Izak to izgovorio i Jakov izašao, dođe Ezav i donese ocu spremljeno jelo od lova i reče: Ustani moj oče, i jedi od lova svoga sina, da me blagosloviš. Izak ga zapita: A tko si ti? Ovaj odgovori: Ja sam tvoj prvorođenac Ezav. Izak se prepadne i još više uznemiri i zapanjen upita: Pa tko je onaj koji mi je čas prije donio od svoga lova? Jeo sam od svega prije nego li si ti došao. I blagoslovio sam ga i ostat će na njemu moj blagoslov. Kada je Ezav čuo očeve riječi, strašno zajaukne i rastužen reče: Blagoslovi i mene, oče moj! On odgovori: Dođe prijevarom tvoj rođeni brat i primi tvoj blagoslov. A on doda: S pravom se zove Jakov, jer me već vara po drugi put: Prije mi uze prvenstvo a sada mi ugrabi moj blagoslov. Ponovo moli oca: Zar nemaš i za me blagoslov? A Izak odgovori: Njega sam postavio i za tvoga gospodara i svu njegovu braću podložio sam njemu, zaželio mu obilje žita i vina. Pa šta da sada učinim tebi, moj sinko? Ezav upita: Zar imaš samo jedan blagoslov, oče? Molim te, blagoslovi i mene! I na Ezavov plač i silni jauk gane se Izak i reče mu: Bio blagoslovljen u obilju rodne zemlje i rose nebeske. |
| Graduále | Gradual |
|---|---|
| Ps 91, 2-3 Bonum est confitéri Dómino: et psállere nómini tuo, Altíssime. Ad annuntiándum mane misericórdiam tuam, et veritátem tuam per noctem. | Ps 91, 2-3 Dobro je slaviti Gospodina i pjevati imenu tvojemu, Svevišnji. Jutrom navješćivati tvoje milosrđe i noću tvoju vjernost. |
| Evangélium | Evanđelje |
|---|---|
| Luc 15, 11-32 Sequéntia sancti Evangélii secúndum Lucam. In illo témpore: Dixit Iesus pharisaéis et scribis parábolam istam: Homo quidam hábuit duos fílios, et dixit adulescéntior ex illis patri: Pater, da mihi portiónem substántiae, quae me contíngit. Et divísit illis substántiam. Et non post multos dies, congregátis ómnibus, adulescéntior fílius péregre proféctus est in regiónem longínquam, et ibi dissipávit substántiam suam vivéndo luxurióse. Et postquam ómnia consummásset, facta est fames válida in regióne illa, et ipse coepit egére. Et ábiit, et adhaésit uni cívium regiónis illíus. Et misit illum in villam suam, ut pásceret porcos. Et cupiébat implére ventrem suum de síliquis, quas porci manducábant: et nemo illi dabat. In se autem revérsus, dixit: Quanti mercenárii in domo patris mei abúndant pánibus, ego autem hic fame péreo? Surgam, et ibo ad patrem meum, et dicam ei: Pater, peccávi in caelum, et coram te: iam non sum dignus vocári fílius tuus: fac me sicut unum de mercenáriis tuis. Et surgens venit ad patrem suum. Cum autem adhuc longe esset, vidit illum pater ipsíus, et misericórdia motus est, et accúrrens cécidit super collum eius, et osculátus est eum. Dixítque ei fílius: Pater, peccávi in caelum et coram te, iam non sum dignus vocári fílius tuus. Dixit autem pater ad servos suos: Cito proférte stolam primam, et indúite illum, et date ánulum in manum eius, et calceaménta in pedes eius: et addúcite vítulum saginátum, et occídite, et manducémus, et epulémur, quia hic fílius meus mórtuus erat, et revíxit: períerat, et invéntus est. Et coepérunt epulári. Erat autem fílius eius sénior in agro: et cum veníret, et appropinquáret dómui, audívit symphóniam et chorum: et vocávit unum de servis, et interrogávit, quid haec essent. Isque dixit illi: Frater tuus venit, et occídit pater tuus vítulum saginátum, quia salvum illum recépit. Indignátus est autem, et nolébat introíre. Pater ergo illíus egréssus, coepit rogáre illum. At ille respóndens, dixit patri suo: Ecce tot annis sérvio tibi, et numquam mandátum tuum praeterívi, et numquam dedísti mihi haedum, ut cum amícis meis epulárer: sed postquam fílius tuus hic, qui devorávit substántiam suam cum meretrícibus, venit, occidísti illi vítulum saginátum. At ipse dixit illi: Fili, tu semper mecum es, et ómnia mea tua sunt: epulári autem et gaudére oportébat, quia frater tuus hic mórtuus erat, et revíxit: períerat, et invéntus est. | Lk 15, 11-32 Slijedi sveto Evanđelje po Luki. U ono vrijeme Isus reče farizejima i književnicima ovu usporedbu: Neki je čovjek imao dva sina. Mlađi reče ocu: Oče, daj mi dio koji mi pripada. I on im podijeli imetak. Poslije nekoliko dana mlađi sin pokupi sve svoje, otputuje u daleki kraj, gdje živeći razvratno potroši sav svoj imetak. Kad potroši sve, nastane veliki glad u onoj zemlji i on počne oskudijevati. Pođe u službu nekom posjedniku, koji ga pošalje da mu čuva svinje. Želio je napuniti svoj trbuh rogačima što su jele svinje, ali mu ih nitko nije dao. Osvijesti se tada i reče: Koliko najamnika u kući moga oca obiluje kruhom, a ja ovdje skapavam od gladi. Ustat su, poći ću k svome ocu i reći ću mu: Oče, sagriješio sam Bogu i tebi. Nisam se dostojan zvati tvojim sinom. Primi me kao jednoga od svojih najamnika! Ustane i pođe k svome ocu. Dok je on još bio daleko, njegov ga otac spazi, sažali mu se, poleti mu ususret, padne mu oko vrata i zagrli ga. Sin mu reče: Oče, sagriješio sam Bogu i tebi. Nisam se dostojan zvati tvojim sinom. A otac naredi svojim slugama: Brzo donesite najljepšu haljinu i obucite ga. Metnite mu prsten na ruku i sandale na noge. Dovedite ugojeno tele, zakoljite da jedemo i da se gostimo, jer mi je ovaj sin bio mrtav i oživio je, bio izgubljen i nađe se. I gostili su se. Njegov stariji brat bio je u polju. Kada se vratio i bio blizu kuće, čuje pjesmu i igru, dozove jednoga od slugu i zapita što je to. Ovaj odgovori: Vratio se tvoj brat pa je otac dao zaklati ugojeno tele, što mu se zdrav povratio. On se razljuti i ne htjede ući. Otac izađe i stade ga moliti. On mu reče: Ja ti služim toliko godina, nikad nisam prekršio tvoje zapovijedi i nikada mi nisi dao kozlića da se pogostim sa svojim prijateljima. A kad ti se vratio tvoj sin, koji je s bludnicama potrošio imetak, zaklao si mu tele. Otac mu nato odgovori: Sinko, ti si uvijek sa mnom. Sve što je moje i tvoje je. Treba se gostiti i radovati, jer ovaj tvoj brat bio je mrtav i oživio, bio izgubljen i našao se. |
| Antíphona ad offertórium | Prikazna pjesma |
|---|---|
| Ps 12, 4-5 Illúmina óculos meos, ne umquam obdórmiam in morte: ne quando dicat inimícus meus: Praeválui advérsus eum. | Ps 12, 4-5 Prosvijetli oči moje da nikad ne zaspim na smrt, da ne kaže neprijatelj moj: Nadvladao sam ga. |
| Secréta | Prikazna molitva |
|---|---|
| His sacrifíciis, Dómine, concéde placátus: ut, qui própriis orámus absólvi delíctis, non gravémur extérnis. Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum. | Ublažen ovim žrtvama podaj, Gospodine, da nas koji molimo za odrješenje vlastitih grijeha ne opterećuju tuđi. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova. |
| spomen na tihim misama: sv. Ćiril Jeruzalemski, biskup, priznavalac, naučitelj Réspice, Dómine, immaculátam hóstiam, quam tibi offérimus: et praesta; ut, méritis beáti Pontíficis et Confessóris tui Cyrílli, eam mundo corde suscípere studeámus. Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum. | spomen na tihim misama: sv. Ćiril Jeruzalemski, biskup, priznavalac, naučitelj Pogledaj, Gospodine, neokaljanu žrtvu, koju ti prikazujemo i podaj da je po zaslugama tvoga blaženog biskupa i priznavaoca Ćirila uznastojimo primiti čista srca. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova. [preveo M.B.; po uredbi iz 1967. nisu u korizmi dozvoljeni spomeni, pa su molitve za ovaj dan ispuštene iz Radićevog prijevoda Misala.] |
| Praefátio de Quadragésima | Predslovlje korizmeno |
|---|---|
| Vere dignum et iustum est, aequum et salutáre, nos tibi semper et ubíque grátias ágere: Dómine, sancte Pater, omnípotens aetérne Deus: Qui corporáli ieiúnio vítia cómprimis, mentem élevas, virtútem lárgiris et praémia: per Christum Dóminum nostrum. Per quem maiestátem tuam laudant Angeli, adórant Dominatiónes, tremunt Potestátes. Caeli caelorúmque Virtútes, ac beáta Séraphim, sócia exsultatióne concélebrant. Cum quibus et nostras voces ut admítti iúbeas, deprecámur, súpplici confessióne dicéntes: | Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože: – ti tjelesnim postom suzbijaš opačine, uzdižeš dušu, daješ krepost i nagrade po Kristu Gospodinu našemu. – Po njemu tvoje veličanstvo hvale anđeli, klanjaju se gospodstva i dršću vlasti. Nebesa i nebeske sile i blaženi serafini zajedničkim klicanjem slave. Daj, molimo, s njima i naše glase primi dok govorimo poniznim hvalospjevom: |
| Antíphona ad communiónem | Pričesna pjesma |
|---|---|
| Luc 15, 32 Opórtet te, fili, gaudére, quia frater tuus mórtuus fúerat, et revíxit: períerat, et invéntus est. | Lk 15, 32 Sinko, treba da se raduješ, jer je ovaj tvoj brat bio mrtav i oživio, bio izgubljen i našao se. |
| Postcommúnio | Popričesna |
|---|---|
| Orémus. Sacraménti tui, Dómine, divína libátio penetrália nostri cordis infúndat: et sui nos partícipes poténter effíciat. Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum. | Pomolimo se. Božansko vršenje tvoga otajstva, Gospodine, proželo unutarnjost našega srca i moćno nas učinilo dionicima svoje snage. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova. |
| spomen na tihim misama: sv. Ćiril Jeruzalemski, biskup, priznavalac, naučitelj Orémus. Sacraménta Córporis et Sánguinis tui, quae súmpsimus, Dómine Iesu Christe, beáti Cyrílli Pontíficis précibus, mentes et corda nostra sanctíficent: ut divínae consórtes natúrae éffici mereámur: qui vivis et regnas cum Deo Patre in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saécula saeculórum. | spomen na tihim misama: sv. Ćiril Jeruzalemski, biskup, priznavalac, naučitelj Pomolimo se. Otajstva tvoga Tijela i Krvi što smo ih primili, Gospodine Isuse Kriste, neka po molitvama blaženog Ćirila biskupa posvete naše duše i srca, da zavrijedimo postati dionici božanske naravi: koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova. [preveo M.B.; po uredbi iz 1967. nisu u korizmi dozvoljeni spomeni, pa su molitve za ovaj dan ispuštene iz Radićevog prijevoda Misala.] |
| Orátio super pópulum | Molitva nad narodom |
|---|---|
| Orémus. Humiliáte cápita vestra Deo. Famíliam tuam, quaésumus, Dómine, contínua pietáte custódi: ut, quae in sola spe grátiae caeléstis innítitur, caelésti étiam protectióne muniátur. Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum. | Pomolimo se. Prignite pred Bogom svoje glave. Čuvaj, molimo, Gospodine, svoju obitelj neprestanom očinskom dobrotom da se osigura nebeskom zaštitom, jer se oslanja samo na nadu nebeske milosti. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova. |