UTORAK, 21.II.2017.

Feria (u tjednu Šezdesetnice (Sexagesimae))

Feria IV. razreda

Antíphona ad intróitumUlazna pjesma
Ps 43, 23-26, Ps 43, 2
(Ps 43, 23-26) Exsúrge, quare obdórmis, Dómine ? Exsúrge, et ne repéllas in finem: quare fáciem tuam avértis, oblivísceris tribulatiónem nostram ? adhaésit in terra venter noster: exsúrge, Dómine, ádiuva nos, et líbera nos. (Ps 43, 2) Deus, áuribus nostris audívimus: patres nostri annuntiavérunt nobis.
Glória Patri, et Fílio, et Spirítui Sancto. Sicut erat in princípio, et nunc, et semper, et in saécula saeculórum. Amen.
(Ps 43, 23-26) Exsúrge, quare obdórmis, Dómine ? Exsúrge, et ne repéllas in finem: quare fáciem tuam avértis, oblivísceris tribulatiónem nostram ? adhaésit in terra venter noster: exsúrge, Dómine, ádiuva nos, et líbera nos.
Ps 43, 23-26, Ps 43, 2
(Ps 43, 23-26) Ustani, zašto spavaš, Gospodine? Probudi se, ne odbaci nas zauvijek! Zašto odvraćaš svoje lice, zaboravljaš našu nevolju? Za zemlju prianja naše tijelo. Ustani, Gospodine, pomozi nam, izbavi nas. (Ps 43, 2) Bože, na vlastite smo uši čuli, oci su nam naši pripovijedali.
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
(Ps 43, 23-26) Ustani, zašto spavaš, Gospodine? Probudi se, ne odbaci nas zauvijek! Zašto odvraćaš svoje lice, zaboravljaš našu nevolju? Za zemlju prianja naše tijelo. Ustani, Gospodine, pomozi nam, izbavi nas.

Na ovoj misi NE govori se Gloria

OrátioMolitva
Orémus.
Deus, qui cónspicis, quia ex nulla nostra actióne confídimus: concéde propítius ; ut contra advérsa ómnia, Doctóris géntium protectióne muniámur.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Bože, koji vidiš da se ne pouzdajemo ni, u jedno svoje djelo, podaj milostivo, da nas od svih nezgoda brani zaštita učitelja naroda.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

EpístolaPoslanica
II Cor 11, 19-33 et 12, 1-9
Léctio Epístolae beáti Pauli Apóstoli ad Corínthios. Fratres: Libénter suffértis insipiéntes: cum sitis ipsi sapiéntes. Sustinétis enim si quis vos in servitútem rédigit, si quis dévorat, si quis áccipit, si quis extóllitur, si quis in fáciem vos caedit. Secúndum ignobilitátem dico, quasi nos infírmi fuérimus in hac parte. In quo quis audet (in insipiéntia dico) áudeo et ego: Hebraéi sunt, et ego: Israelítae sunt, et ego: Semen Abrahae sunt, et ego: Minístri Christi sunt (ut minus sápiens dico) plus ego: in labóribus plúrimis, in carcéribus abundántius, in plagis supra modum, in mórtibus frequénter. A Iudaéis quínquies quadragénas, una minus, accépi. Ter virgis cassus sum, semel lapidátus sum, ter naufrágium feci, nocte et die in profúndo maris fui: in itinéribus saepe, perículis flúminum, perículis latrónum, perículis ex génere, periculis ex géntibus, perículis in civitáte, perículis in solitúdine, perículis in mari, perículis in falsis frátribus: in labóre et aerúmna, in vigíliis multis, in fame et siti, in ieiúniis multis, in frigore et nuditáte: praeter ilia quae extrínsecus sunt, instántia mea cotidiána, sollicitúdo ómnium Ecclesiárum. Quis infirmátur, et ego non infírmor ? quis scandalizátur, et ego non uror? Si gloriári opórtet: quae infirmitátis meae sunt, gloriábor. Deus et Pater Dómini nostri Iesu Christi, qui est benedíctus in saécula, scit quod non méntior. Damásci, praepósitus gentis Arétae regis, custodiébat civitátem Damascenórum, ut me comprehénderet: et per fenéstram in sporta dimíssus sum per murum, et sic effúgi manus eius. Si gloriári opórtet (non éxpedit quid em), véniam autem ad visiónes et revelatiónes Dómini. Scio hóminem in Christo ante annos quatuórdecim, sive in córpore néscio, sive extra corpus néscio, Deus scit, raptum huiúsmodi usque ad tértium caelum. Et scio huiúsmodi hóminem, sive in córpore, sive extra corpus néscio, Deus scit: quóniam raptus est in paradísum: et audívit arcána verba, quae non licet hómini loqui. Pro huiúsmodi gloriábor: pro me autem nihil gloriábor, nisi in infirmitátibus meis. Nam, et si volúero gloriári, non ero insípiens: veritátem enim dicam: parco autem, ne quis me exístimet supra id quod videt in me, aut áliquid audit ex me. Et ne magnitúdo revelatiónum extóllat me, datus est mihi stímulus carnis meae, ángelus sátanae, qui me colaphízet. Propter quod ter Dóminum rogávi, ut discéderet a me: et dixit mihi: Súfficit tibi grátia mea: nam virtus in infirmitáte perfícitur. Libénter ígitur gloriábor in infirmitátibus meis, ut inhábitet in me virtus Christi.
2 Kor 11, 19-33 et 12, 1-9
Čitanje Poslanice bl. Pavla apostola Korinćanima. Braćo: Vi rado podnosite bezumne budući da ste sami mudri. Da, podnosite ako vas zarobljuju, ako vas izjedaju, ako otimaju što je vaše, ako s vama postupaju s prezirom, ako vas udaraju po obrazu. Moram priznati postiđen, da sam u tome i sam bio slab. Međutim, čime se neki ponose (kažem kao nepametan) time se ponosim i ja: Jesu li oni Židovi? I ja sam. Jesu li Izraelci? I ja sam. Jesu li potomci Abrahamovi? I ja sam. Jesu li sluge Kristove? (Govorim kao bezuman): Ja sam još više. I to stoga, što sam se više trudio, što sam više bio preko mjere bijen, što sam često bio u smrtnoj pogibli. Od Židova sam primio pet puta po tridest i devet udaraca. Triput sam šiban, jedanput kamenovan, triput sam doživio brodolom, dan i noć topio sam se na dubokom moru. Na putovanjima bio sam često u pogiblima od rijeka, u pogiblima od razbojnika, u pogiblima od sunarodnjaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na moru, u pogiblima od lažne braće; u trudu i muci, u čestom nespavanju, u gladi i žeđi, u čestom postu, u zimi i golotinji. Pored svih vanjskih nevolja tu je svakodnevni posao: briga za sve crkve. Tko je slab, a ja da ne trpim? Tko trpi sablazan, a da mene to ne raspaljuje? – Ako se treba hvaliti, hvalit ću se svojim slabostima. Bog i Otac našega Gospodina Isusa Krista, koji je blagoslovljen uvijek, zna da ne lažem. U Damasku je namjesnik kralja Arete stražom čuvao grad da me uhvati. I u košari me spustiše kroz prozor preko zidina, i tako izbjegoh iz njegovih ruku. – Ali, ako se treba hvaliti, što doduše ne koristi, prijeći ću na Gospodnja ukazanja i objave. Poznajem čovjeka u Kristu koji je prije četrnaest godina bio uznesen do trećega neba (da li u tijelu, ne znam, da li izvan tijela, ne znam – Bog zna). I znam da je taj čovjek bio uznesen u raj (da li u tijelu ili izvan tijela, ne znam – Bog zna) i da je čuo otajstvene riječi koje čovjeku nije dopušteno govoriti. Time ću se hvaliti, a neću se hvaliti sobom, osim svojim slabostima. Doista, kad bih se htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih govorio istinu. Ali ostavljam to, da me tko ne bi više cijenio nego što vidi na meni ili čuje od mene. Da se pak ne bih uzoholio zbog uzvišenosti objava, postavljen je u moje tijelo žalac, glasnik sotone, da me muči. Zato sam triput molio Gospodina da otiđe od mene. Ali mi odgovori: »Dovoljna ti je moja milost, jer se jakost savršeno očituje u slabostima.« Zato ću se vrlo rado hvaliti svojim slabostima, da se u meni nastani Kristova jakost.

GraduáleGradual
Ps 82, 19 et 14
Sciant gentes, quóniam nomen tibi Deus: tu solus Altíssimus super omnem terram. Deus meus, pone illos ut rotam, et sicut stípulam ante fáciem venti.
Ps 82, 19 i 14
Neka znadu narodi da ti je ime Bog i da si ti jedini Višnji nad svom zemljom. Bože moj, zavitlaj ih u vrtlog, neka budu kao slamka na vjetru.

EvangéliumEvanđelje
Luc 8, 4-15
Sequéntia sancti Evangélii secúndum Lucam. In illo témpore: Cum turba plúrima convenírent, et de civitátibus properárent ad Iesum, dixit per similitúdinem: Exiit, qui séminat, semináre semen suum: et dum séminat, áliud cécidit secus viam, et conculcátum est, et vólucres caeli comedérunt illud. Et áliud cécidit supra petram: et natum áruit, quia non habébat humórem. Et áliud cécidit inter spinas, et simul exórtae spinae suffocavérunt illud. Et áliud cécidit in terram bonam: et ortum fecit fructum céntuplum. Haec dicens, clamábat: Qui habet aures audiéndi, áudiat. Interrogábant autem eum discípuli eius, quae esset haec parábola. Quibus ipse dixit: Vobis datum est nosse mystérium regni Dei, céteris autem in parábolis: ut vidéntes non vídeant, et audiéntes non intélligant. Est autem haec parábola: Semen est verbum Dei. Qui autem secus viam, hi sunt qui áudiunt: deínde venit diábolus, et tollit verbum de corde eórum, ne credéntes salvi fíant. Nam qui supra petram: qui cum audíerint, cum gáudio suscípiunt verbum: et hi radíces non habent: qui ad tempus credunt, et in témpore tentatiónis recédunt. Quod autem in spinas cécidit: hi sunt, qui audiérunt, et a sollicitudínibus, et divítiis, et voluptátibus vitae eúntes, suffocántur, et non réferunt fructum. Quod autem in bonam terram: hi sunt, qui in corde bono et óptimo audiéntes verbum rétinent, et fructum áfferunt in patiéntia.
Lk 8, 4-15
Slijedi sveto Evanđelje po Luki. U ono vrijeme: kad se skupilo veliko mnoštvo svijeta, i kad su došli k Isusu iz gradova, reče im u usporedbi: Iziđe sijač, da sije svoje sjeme. I kad je sijao, jedno padne kraj puta, bi pogaženo i nebeske ga ptice pozobaše. Drugo padne na kamen, i kad je niklo, osuši se, jer nije imalo vlage. Drugo padne među trnje, a trnje, što je raslo skupa s njim, uguši ga. Drugo padne na dobru zemlju, iznikne i donese stostruki plod. Kad je to rekao, poviče: Tko ima uši da čuje, neka čuje! – Na to ga zapitaju njegovi učenici: Što znači ta usporedba? On im odgovori: Vama je dano da razumijete tajne Božjega kraljevstva, a drugima se iznose u usporedbama, da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju. Ova usporedba znači: Sjeme je Božja riječ. Sjeme kojepadne kraj puta, to su oni koji čuju riječ, ali dođe đavao i odnese riječ iz njihova srca, da ne vjeruju i da se ne spase. Sjeme koje padne na kamen, to su oni koji radosno primaju riječ dok je slušaju, ali nemaju korijena, pa neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. Sjeme koje padne među trnje, to su oni koji su čuli, ali ih guše brige, bogatstvo i naslade života, i oni ne donose ploda. A sjeme koje padne na dobru zemlju, to su oni koji čuju riječ te je čuvaju u dobru i plemenitu srcu, ustraju i donose plod.

Na ovoj misi NE govori se Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Antíphona ad offertóriumPrikazna pjesma
Ps 16, 5-6 et 7
Pérfice gressus meos in sémitis tuis, ut non moveántur vestígia mea: inclína aurem tuam, et exáudi verba mea: mirífica misericórdias tuas, qui salvos facis sperántes in te, Dómine.
Ps 16, 5-6 i 7
Da vjerno koračam tvojim stazama, da ne posrnem u svojem hodu. Prigni svoje uho i usliši moje riječi. Pokaži divno svoje milosrđe, Gospodine, koji spašavaš one što se uzdaju u te.

SecrétaPrikazna molitva
Oblátum tibi, Dómine, sacrifícium, vivíficet nos semper, et múniat.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Žrtva prinesena tebi, Gospodine, neka nas vazda oživljuje i brani.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Praefátio commúnisPredslovlje obično
Vere dignum et iustum est, aequum et salutáre, nos tibi semper et ubíque grátias ágere: Dómine, sancte Pater, omnípotens aetérne Deus: per Christum Dóminum nostrum. Per quem maiestátem tuam laudant Angeli, adórant Dominatiónes, tremunt Potestátes. Caeli caelorúmque Virtútes, ac beáta Séraphim, sócia exsultatióne concélebrant. Cum quibus et nostras voces ut admítti iúbeas, deprecámur, súpplici confessióne dicéntes: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože, po Kristu Gospodinu našemu. – Po njemu tvoje veličanstvo hvale anđeli, klanjaju se gospodstva i dršću vlasti. Nebesa i nebeske sile i blaženi serafini zajedničkim klicanjem slave. Daj, molimo, s njima i naše glase primi dok govorimo poniznim hvalospjevom:

Antíphona ad communiónemPričesna pjesma
Ps 42, 4
Introíbo ad altáre Dei, ad Deum qui laetíficat iuventútem meam.
Ps 42, 4
Pristupit ću k Božjem žrtveniku, k Bogu koji razveseljuje moju mladost.

PostcommúnioPopričesna
Orémus.
Súpplices te rogámus, omnípotens Deus: ut, quos tuis réficis sacraméntis, tibi étiam plácitis móribus dignánter deservíre concédas.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Smjerno te molimo, svemoćni Bože, podaj da ti svetim životom služe oni koje krijepiš svojim otajstvima.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.