PETAK, 31.III.2017.

Petak u 4. tjednu korizme

Feria III. razreda

Antíphona ad intróitumUlazna pjesma
Ps 18, 15, Ps 18, 2
(Ps 18, 15) Meditátio cordis mei in conspéctu tuo semper: Dómine, adiútor meus, et redémptor meus. (Ps 18, 2) Caeli enárrant glóriam Dei: et ópera mánuum eius annúntiat firmaméntum.
Glória Patri, et Fílio, et Spirítui Sancto. Sicut erat in princípio, et nunc, et semper, et in saécula saeculórum. Amen.
(Ps 18, 15) Meditátio cordis mei in conspéctu tuo semper: Dómine, adiútor meus, et redémptor meus.
Ps 18, 15, Ps 18, 2
(Ps 18, 15) Duh moj razmišlja uvijek kakvo je lice tvoje. Gospodine, pomoćniče moj i otkupitelju moj. (Ps 18, 2) Nebesa pripovijedaju slavu Božju i nebeski svod navješćuje djelo njegovih ruku.
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
(Ps 18, 15) Duh moj razmišlja uvijek kakvo je lice tvoje. Gospodine, pomoćniče moj i otkupitelju moj.

Na ovoj misi NE govori se Gloria

OrátioMolitva
Orémus.
Deus, qui ineffabílibus mundum rénovas sacraméntis: praesta, quaésumus; ut Ecclésia tua et aetérnis profíciat institútes, et temporálibus non destituátur auxíliis.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Bože, koji obnavljaš svijet neizrecivim otajstvima, podaj molimo, da tvoja Crkva napreduje vječnim naukama i da ne bude lišena zemaljske pomoći.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

EpístolaPoslanica
III Reg 17, 17-24
Léctio libri Regum. In diébus illis: Aegrotávit fílius mulíeris matrisfamílias, et erat languor fortíssimus, ita ut non remanéret in eo hálitus. Dixit ergo ad Elíam: Quid mihi et tibi, vir Dei ? Ingréssus es ad me, ut rememoraréntur iniquitátes meae, et interfíceres fílium meum? Et ait ad eam Elías: Da mihi fílium tuum. Tulítque eum de sinu eius, et portávit in cenáculum ubi ipse manébat, et pósuit super léctulum suum, et clamávit ad Dóminum, et dixit: Dómine Deus meus, étiam ne víduam, apud quam ego utcúmque susténtor, afflixísti, ut interfíceres fílium eius? Et expándit se, atque mensus est super púerum tribus vícibus, et clamávit ad Dóminum, et ait: Dómine Deus meus, revertátur, óbsecro, ánima púeri huius in víscera eius. Et exaudívit Dóminus vocem Elíae: et revérsa est ánima púeri intra eum, et revíxit. Tulítque Elías púerum, et depósuit eum de cenáculo in inferiórem domum, et trádidit matri suae, et ait illi: En vivit fílius tuus. Dixítque múlier ad Elíam: Nunc in isto cognóvi, quóniam vir Dei es tu, et verbum Dómini in ore tuo verum est.
1* Kr 17, 17-24
Čitanje knjige Kraljeva. U one dane razboli se sin domaćice kod koje je stanovao Ilija. Bolest je bila teška tako da dijete umre. Tada domaćica prigovori Iliji: Što imam s tobom, Božji čovječe? Jesi li došao podsjetiti me na moje grijehe i pogubiti mi sina? Ilija joj nato reče: Daj mi svoga sina! I uze ga iz njezina naručja, odnese u sobu na kat gdje je stanovao, metne dijete na svoju postelju i zavapi Bogu: Gospodine, Bože moj, zašto si udovicu kod koje se ja teško prehranjujem, ražalostio smrću njezina sina? I protegne se i omjeri nad djetetom tri puta i zavapi Gospodinu: Molim te, Gospodine Bože moj, neka se povrati duša ovoga djeteta u njegovo tijelo! I usliša Gospodin molitvu Ilije i oživi dijete. Ilija ga uze, donese u prizemlje i dade njegovoj majci i reče: Evo ti sina živa! Ona reče Iliji: Po tome sada znam da si Božji čovjek i da je u tvojim ustima istinita Božja riječ. [* Vulgata Sixto-Clementina sadrži četiri knjige o kraljevima, od kojih se prve dvije u drugim novijim izdanjima označavaju kao knjige o Samuelu: I Reg, II Reg, III Reg, IV Reg odgovaraju 1 Sam, 2 Sam, 1 Kr, 2 Kr]

Graduále + TractusGradual + Zavlaka
Ps 117, 8-9
Bonum est confídere in Dómino, quam confídere in hómine. Bonum est speráre in Dómino, quam speráre in princípibus.
Ps 117, 8-9
Bolje se utjecati Gospodinu nego se pouzdavati u čovjeka. Bolje se utjecati Gospodinu nego se pouzdavati u knezove.
Ps 102, 10, Ps 78, 8-9
(Ps 102, 10) Dómine, non secúndum peccáta nostra, quae fécimus nos: neque secúndum iniquitátes nostras retríbuas nobis. (Ps 78, 8-9) Dómine, ne memíneris iniquitátum nostrárum antiquárum: cito antícipent nos misericórdiae tuae, quia páuperes facti sumus nimis. [Hic genuflectitur] Adiuva nos, Deus salutáris noster: et propter glóriam nóminis tui, Dómine, líbera nos: et propítius esto peccátis nostris, propter nomen tuum.
Ps 102, 10, Ps 78, 8-9
(Ps 102, 10) Gospodine, ne uzvrati nam prema našim grijesima koje smo učinili, niti prema našim krivicama. (Ps 78, 8-9) Gospodine, ne sjećaj se naših starih zloća, brzo neka nam dođe ususret tvoje milosrđe, jer postadosmo vrlo bijedni. [Ovdje se poklekne] Pomozi nam, Bože Spasitelju naš, i radi slave svojeg imena izbavi nas, Gospodine. Imaj samilosti s našim grijesima radi imena svojega.

EvangéliumEvanđelje
Io 11, 1-45
Sequéntia sancti Evangélii secúndum Ioánnem. In illo témpore: Erat quidam languens Lázarus a Bethánia, de castéllo Maríae et Marthae soróris eius. (María autem erat, quae unxit Dóminum unguénto, et extérsit pedes eius capíllis suis: cuius frater Lázarus infirmabátur). Misérunt ergo soróres eius ad eum, dicéntes: Dómine, ecce quem amas infirmátur. Audiens autem Iesus, dixit eis: Infírmitas haec non est ad mortem, sed pro glória Dei, ut glorificétur Fílius Dei per eam. Diligébat autem Iesus Martham, et sorórem eius Maríam, et Lázarum. Ut ergo audívit, quia infirmabátur, tune quidem mansit in eódem loco duóbus diébus. Deínde post haec dixit discípulis suis: Eámus in Iudaéam íterum. Dicunt ei discípuli: Rabbi, nunc quaerébant te Iudaéi lapidáre, et íterum vadis illuc? Respóndit Iesus: Nonne duódecim sunt horae diéi? Si quis ambuláverit in die, non offéndit, quia lucem huius mundi videt: si autem ambuláverit in nocte, offéndit, quia lux non est in eo. Haec ait, et post haec dixit eis: Lázarus amícus noster dormit: sed vado, ut a somno éxcitem eum. Dixérunt ergo discípuli eius: Dómine, si dormit, salvus erit. Dixérat autem Iesus de morte eius: illi autem putavérunt, quia de dormitióne somni díceret. Tunc ergo Iesus dixit eis maniféste: Lázarus mórtuus est: et gáudeo propter vos, ut credátis, quóniam non eram ibi: sed eámus ad eum. Dixit ergo Thomas, qui dícitur Dídymus, ad condiscípulos: Eámus et nos, ut moriámur cum eo. Venit ítaque Iesus, et invénit eum quátuor dies iam in monuménto habéntem. (Erat autem Bethánia iuxta Ierosólymam quasi stádiis quíndecim). Multi autem ex Iudaéis venérant ad Martham et Maríam, ut consolaréntur eas de fratre suo. Martha ergo, ut audívit quia Iesus venit, occúrrit illi: María autem domi sedébat. Dixit ergo Martha ad Iesum: Dómine, si fuísses hic, frater meus non fuísset mórtuus: sed et nunc scio, quia quaecúmque popósceris a Deo, dabit tibi Deus. Dicit illi Iesus: Resúrget frater tuus. Dicit ei Martha: Scio quia resúrget in resurrectióne in novíssimo die. Dixit ei Iesus: Ego sum resurréctio et vita: qui credit in me, étiam si mórtuus fúerit, vivet: et omnis, qui vivit, et credit in me, non moriétur in aetérnum. Credis hoc? Ait illi: Utique, Dómine, ego crédidi, quia tu es Christus Fílius Dei vivi, qui in hunc mundum venísti. Et cum haec dixísset, ábiit, et vocávit Maríam sorórem suam siléntio, dicens: Magíster adest, et vocat te. Illa ut audívit, surgit cito, et venit ad eum: nondum enim vénerat Iesus in castéllum: sed erat adhuc in illo loco, ubi occúrrerat ei Martha. Iudaéi ergo, qui erant cum ea in domo et consolabántur eam, cum vidíssent Maríam, quia cito surréxit et éxiit, secúti sunt eam, dicéntes: Quia vadit ad monuméntum, ut ploret ibi. María ergo, cum venísset ubi erat Iesus, videns eum, cécidit ad pedes eius, et dicit ei: Dómine, si fuísses hic, non esset mórtuus frater meus. Iesus ergo, ut vidit eam plorántem, et Iudaéos, qui vénerant cum ea, plorántes, infrémuit spíritu, et turbávit seípsum, et dixit: Ubi posuístis eum? Dicunt ei: Dómine, veni et vide. Et lacrimátus est Iesus. Dixérunt ergo Iudaéi: Ecce quómodo amábat eum. Quidam autem ex ipsis dixérunt: Non póterat hic, qui apéruit óculos caeci nati, fácere ut hic non morerétur? Iesus ergo rursum fremens in semetípso, venit ad monuméntum. Erat autem spelúnca, et lapis superpósitus erat ei. Ait Iesus: Tóllite lápidem. Dicit ei Martha soror eius, qui mórtuus fúerat: Dómine, iam fetet, quatriduánus est enim. Dicit ei Iesus: Nonne dixi tibi, quóniam si credíderis, vidébis glóriam Dei ? Tulérunt ergo lápidem: Iesus autem, elevátis sursum óculis, dixit: Pater, grátias ago tibi, quóniam audísti me. Ego autem sciébam, quia semper me audis, sed propter pópulum, qui circúmstat, dixi: ut credant, quia tu me misísti. Haec cum dixísset, voce magna clamávit: Lázare, veni foras. Et statim pródiit, qui fúerat mórtuus, ligátus pedes et manus ínstitis, et fácies illíus sudário erat ligáta. Dixit eis Iesus: Sólvite eum, et sínite abíre. Multi ergo ex Iudaéis, qui vénerant ad Maríam et Martham, et víderant quae fecit Iesus, credidérunt in eum.
Iv 11, 1-45
Slijedi sveto Evanđelje po Ivanu. U ono vrijeme oboli Lazar iz Betanije, sela Marije i njezine sestre Marte. Marija je miomirisom pomazala Gospodinu noge i otrla ih svojom kosom. Bolesni Lazar bio je njezin brat. I sestre pošalju Isusu poruku: Gospodine, bolestan je onaj koga ljubiš. Kada je Isus čuo, reče: Ova bolest nije smrtonosna, nego na Božju slavu, da se po njoj proslavi Božji Sin. Isus je ljubio Martu, njezinu sestru Mariju i Lazara. Kad je čuo da je bolestan, ostane na istome mjestu još dva dana, a poslije reče učenicima: Pođimo ponovo u Judeju! Učenici mu rekoše: Učitelju, sad su te Židovi htjeli kamenovati, a ti ponovo ideš onamo. Isus im reče: Nema li dan dvanaest sati? Tko hoda po danu ne spotiče se, jer vidi svjetlo ovoga svijeta. Tko hoda po noći spotiče se, jer nema svjetla u njemu. Poslije ovoga reče im: Naš prijatelj Lazar spava, pa idem da ga probudim. Kažu mu učenici: Ako spava, Gospodine, ozdravit će. Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o spavanju. Tada im otvoreno kaže: Lazar je umro. Zbog vas se radujem što nisam bio ondje da vi vjerujete. Nego, pođimo k njemu! Toma zvani Blizanac reče drugim učenicima: Pođimo i mi, da umremo s njime! Isus dođe a već je Lazar bio četiri dana u grobu. Betanija je bila oko petnaest stadija od Jeruzalema, odakle su mnogi Židovi došli k Marti i Mariji, da ih tješe zbog smrti njihova brata. Kad je Marta čula, da dolazi Isus, izađe mu ususret, a Marija ostade kod kuće. Marta reče Isusu: Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. Ali i sada znam da će ti Bog dati što god zaišteš u Boga. Isus joj reče: Uskrsnut će tvoj brat. Marta mu kaže: Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću na sudnji dan. Isus joj reče: Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene ako i umre, živjet će. Nijedan koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti zauvijek. Vjeruješ li ovo? Odgovori mu: Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin živoga Boga, koji si došao na ovaj svijet. Poslije ovoga ona otiđe i tiho pozove svoju sestru Mariju: Ovdje je Učitelj i zove te. Marija to čuje, brzo se digne i uputi se prema njemu. Isus je još stajao na onome mjestu gdje ga srete Marta, još nije bio ušao u selo. Kad su vidjeli Židovi koji su bili s Marijom u kući i tješili je da se ona brzo digla i izašla, pođu za njom misleći da ide plakati na grob. A kad Marija stigne do Isusa, padne pred njega i reče mu: Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. Kada je Isus vidi da plače, i gdje plaču Židovi, koji su došli s njome, duboko se potrese u duši, uznemiri i upita: Kamo ste ga položili? Odgovore mu: Gospodine, dođi i vidi! A Isus zaplače. Židovi na to rekoše: Gle kako ga je ljubio! A neki od njih primijete: Nije li on koji je slijepcu od rođenja otvorio oči mogao učiniti da ovaj ne umre? Isus se ponovo potrese u sebi i dođe do groba. Bila je to špilja, nad kojom je bio postavljen kamen. Isus reče: Podignite kamen! A pokojnikova sestra Marta reče: Gospodine, već zaudara. Četiri je dana već mrtav. Isus joj kaže: Nisam li ti rekao da ćeš vidjeti Božju slavu ako budeš vjerovala? Kad odvale kamen, Isus podigne gore oči i reče: Zahvaljujem ti, Oče, što si me uslišio. Znao sam da me uvijek uslišavaš, ali ovo sam rekao zbog ljudi koji su ovdje, da i oni vjeruju da si me poslao ti. Kada to reče, poviče glasno: Lazare, iziđi vani. I odmah iziđe pokojnik povezanih ruku i nogu, a lice mu bilo zamotano ubrusom. Isus naredi: Odriješite ga i pustite da ide! Mnogi Židovi, koji su došli k Mariji i Marti, kad vidješe što je Isus učinio, povjerovali su u njega.

Na ovoj misi NE govori se Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Antíphona ad offertóriumPrikazna pjesma
Ps 17, 28 et 32
Pópulum húmilem salvum fácies, Dómine, et óculos superbórum humiliábis: quóniam quis Deus praeter te, Dómine?
Ps 17, 28 i 32
Ti spašavaš ponizan puk, Gospodine, a ponizuješ oči oholih, jer tko je Bog osim tebe, Gospodine?

SecrétaPrikazna molitva
Múnera nos, Dómine, quaésumus, obláta puríficent: et te nobis iúgiter fáciant esse placátum.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Prikazani darovi neka nas, molimo, Gospodine, očiste i učine da budeš uvijek prema nama blag.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Praefátio de QuadragésimaPredslovlje korizmeno
Vere dignum et iustum est, aequum et salutáre, nos tibi semper et ubíque grátias ágere: Dómine, sancte Pater, omnípotens aetérne Deus: Qui corporáli ieiúnio vítia cómprimis, mentem élevas, virtútem lárgiris et praémia: per Christum Dóminum nostrum. Per quem maiestátem tuam laudant Angeli, adórant Dominatiónes, tremunt Potestátes. Caeli caelorúmque Virtútes, ac beáta Séraphim, sócia exsultatióne concélebrant. Cum quibus et nostras voces ut admítti iúbeas, deprecámur, súpplici confessióne dicéntes: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože: – ti tjelesnim postom suzbijaš opačine, uzdižeš dušu, daješ krepost i nagrade po Kristu Gospodinu našemu. – Po njemu tvoje veličanstvo hvale anđeli, klanjaju se gospodstva i dršću vlasti. Nebesa i nebeske sile i blaženi serafini zajedničkim klicanjem slave. Daj, molimo, s njima i naše glase primi dok govorimo poniznim hvalospjevom:

Antíphona ad communiónemPričesna pjesma
Io 11, 33 et 35 et 43 et 44 et 39
Videns Dóminus flentes soróres Lázari ad monuméntum, lacrimátus est coram Iudaéis, et exclamávit: Lázare, veni foras: et pródiit ligátis mánibus et pédibus, qui fúerat quatriduánus mórtuus.
Iv 11, 33 et 35 et 43 et 44 et 39
Kad je Gospodin vidio Lazareve sestre da plaču na grobu, zaplaka i sam pred Židovima i reče: Lazare, iziđi van! I izišao je svezanih ruku i nogu on koji je već četiri dana bio mrtav.

PostcommúnioPopričesna
Orémus.
Haec nos, quaésumus, Dómine, participátio sacraménti: et a própriis reátibus indesinénter expédiat, et ab ómnibus tueátur advérsis.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Ovo sudjelovanje u otajstvu neka nas, molimo Gospodine, neprekidno oslobađa od naših krivica i štiti od svih protivština.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Na misama ferija u vremenu korizme i muke molitva nad narodom:

Orátio super pópulumMolitva nad narodom
Orémus.
Humiliáte cápita vestra Deo.
Da nobis, quaésumus, omnípotens Deus: ut, qui infirmitátis nostrae cónscii, de tua virtúte confídimus, sub tua semper pietáte gaudeámus.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Prignite pred Bogom svoje glave.
Daj nam, molimo, svemogući Bože, da se mi, koji se svjesni svoje slabosti uzdamo u tvoju snagu, neprestano radujemo pod zaštitom tvoje očinske dobrote.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.