SUBOTA, 10.III.2018.

Subota u 3. tjednu korizme

Feria III. razreda

spomen na tihim misama: svetih 40 mučenika iz Sebaste

Antíphona ad intróitumUlazna pjesma
Ps 5, 2-3, Ps 5, 4
(Ps 5, 2-3) Verba mea áuribus pércipe, Dómine, intéllege clamórem meum: inténde voci oratiónis meae, Rex meus, et Deus meus. (Ps 5, 4) Quóniam ad te orábo, Dómine: mane exáudies vocem meam.
Glória Patri, et Fílio, et Spirítui Sancto. Sicut erat in princípio, et nunc, et semper, et in saécula saeculórum. Amen.
(Ps 5, 2-3) Verba mea áuribus pércipe, Dómine, intéllege clamórem meum: inténde voci oratiónis meae, Rex meus, et Deus meus.
Ps 5, 2-3, Ps 5, 4
(Ps 5, 2-3) Čuj, Gospodine, riječi moje, primi vapaj moj, poslušaj glas molitve moje, Kralju moj i Bože moj! (Ps 5, 4) K tebi se molim, Gospodine, svako jutro dižem k tebi glas moj.
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
(Ps 5, 2-3) Čuj, Gospodine, riječi moje, primi vapaj moj, poslušaj glas molitve moje, Kralju moj i Bože moj!

Na ovoj misi NE govori se Gloria

OrátioMolitva
Orémus.
Praesta, quaésumus, omnípotens Deus: ut, qui se, affligéndo carnem, ab aliméntis ábstinent; sectándo iustítiam, a culpa ieiúnent.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Podaj, molimo, svemogući Bože, da oni koji mrtve tijelo uzdržavajući se od hrane jednako se uzdržavaju od grijeha živeći pravedno.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
spomen na tihim misama: svetih 40 mučenika iz Sebaste
Orémus.
Praesta, quaésumus, omnípotens Deus: ut, qui gloriósos Mártyres fortes in sua confessióne cognóvimus, pios apud te in nostra intercessióne sentiámus.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
spomen na tihim misama: svetih 40 mučenika iz Sebaste
Pomolimo se.
Daj, molimo, svemogući Bože, da mi koji smo slavne mučenike upoznali da su bili jaki u svom mučeništvu, osjetimo da su dobrostivi kad nas zagovaraju kod tebe.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

EpístolaPoslanica
Dan 13, 1-9, 15-17, 19-30 et 33-62
Léctio Daniélis Prophétae. In diébus illis: Erat vir hábitans in Babylóne, et nomen eius Ióakim: et accépit uxórem nómine Susánnam, fíliam Helcíae, pulchram nimis, et timéntem Deum: paréntes enim illíus, cum essent iusti, erudiérunt fíliam suam secúndum legem Móysi. Erat autem Ióakim dives valde, et erat ei pomárium vicínum dómui suae: et ad ipsum confluébant Iudaéi, eo quod esset honorabílior ómnium. Et constitúti sunt de pópulo duo senes iúdices in illo anno: de quibus locútus est Dóminus: Quia egréssa est iníquitas de Babylóne a senióribus iudícibus, qui videbántur régere pópulum. Isti frequentábant domum Ióakim, et veniébant ad eos omnes, qui habébant iudícia. Cum autem pópulus revertísset per merídiem, ingrediebátur Susánna, et deambulábat in pomário viri sui. Et vidébant eam senes cotídie ingrediéntem, et deambulántem: et exarsérunt in concupiscéntiam eius: et evertérunt sensum suum, et declinavérunt óculos suos, ut non vidérent caelum, neque recordaréntur iudiciórum iustórum. Factum est autem, cum observárent diem aptum, ingréssa est aliquándo sicut heri et nudiustértius, cum duábus solis puéllis, voluítque lavári in pomário: aestus quippe erat, et non erat ibi quisquam, praeter duos senes abscónditos et contemplántes eam. Dixit ergo puéllis: Afférte mihi óleum et smígmata, et óstia pomárii cláudite, ut laver. Cum autem egréssae essent puéllae, surrexérunt duo senes, et accurrérunt ad eam, et dixérunt: Ecce óstia pomárii clausa sunt, et nemo nos videt, et nos in concupiscéntia tui sumus: quam ob rem assentíre nobis, et commiscére nobíscum. Quod si nolúeris, dicémus contra te testimónium, quod fúerit tecum iúvenis, et ob hanc causam emíseris puéllas a te. Ingémuit Susánna, et ait: Angústiae sunt mihi úndique: si enim hoc égero, mors mihi est: si autem non égero, non effúgiam manus vestras. Sed mélius est mihi absque ópere incídere in manus vestras, quam peccáre in conspéctu Dómini. Et exclamávit voce magna Susánna: exclamavérunt autem et senes advérsus eam. Et cucúrrit unus ad óstia pomárii, et apéruit. Cum ergo audíssent clamórem fámuli domus in pomário, irruérunt per postícum, ut vidérent quidnam esset. Postquam autem senes locúti sunt, erubuérunt servi veheménter: quia numquam dictus fúerat sermo huiuscémodi de Susánna. Et facta est dies crástina. Cumque venísset pópulus ad Ióakim virum eius, venérunt et duo senióres pleni iníqua cogitatióne advérsus Susánnam, ut interfícerent eam. Et dixérunt coram pópulo: Míttite ad Susánnam fíliam Helcíae, uxórem Ióakim. Et statim misérunt. Et venit cum paréntibus, et fíliis, et univérsis cognátis suis. Flebant ígitur sui, et omnes qui novérant eam. Consurgéntes autem duo senióres in médio pópuli, posuérunt manus suas super caput eius. Quae flens suspéxit ad caelum: erat enim cor eius fidúciam habens in Dómino. Et dixérunt senióres: Cum deambularémus in pomário soli, ingréssa est haec cum duábus puéllis: et clausit óstia pomárii, et dimísit a se puíllas. Venítque ad eam aduléscens, qui erat abscónditus, et concúbuit cum ea. Porro nos, cum essémus in ángulo pomárii, vidéntes iniquitátem, cucúrrimus ad eos, et vídimus eos páriter commiscéri. Et illum quidem non quívimus comprehéndere, quia fórtior nobis erat, et apértis óstiis exsilívit: hanc autem, cum apprehendissémus, interrogávimus, quisnam esset aduléscens, et nóluit indicáre nobis: huius rei testes sumus. Crédidit eis multitúdo quasi sénibus et iudícibus pópuli, et condemnavérunt eam ad mortem. Exclamávit autem voce magna Susánna, et dixit: Deus aetérne, qui absconditórum es cógnitor, qui nosti ómnia ántequam fiant, tu scis quóniam falsum testimónium tulérunt contra me: et ecce mórior, cum nihil horum fécerim, quae isti malitióse composuérunt advérsum me. Exaudívit autem Dóminus vocem eius. Cumque ducerétur ad mortem, suscitávit Dóminus spíritum sanctum púeri iunióris, cuius nomen Dániel. Et exclamávit voce magna: Mundus ego sum a sánguine huius. Et convérsus omnis pópulus ad eum, dixit: Quis est iste sermo, quem tu locútus es? Qui cum staret in médio eórum, ait: Sic fátui, fílii Israel, non iudicántes, neque quod verum est cognoscéntes, condemnástis fíliam Israel? Revertímini ad iudícium, quia falsum testimónium locúti sunt advérsus eam. Revérsus est ergo pópulus cum festinatióne. Et dixit ad eos Dániel: Separáte illos ab ínvicem procul, et diiudicábo eos. Cum ergo divísi essent alter ab áltero, vocávit unum de eis, et dixit ad eum: Inveteráte diérum malórum, nunc venérunt peccáta tua, quae operabáris prius: iúdicans iudícia inúista, innocéntes ópprimens, et dimíttens nóxios, dicénte Dómino: Innocéntem et iustum non interfícies. Nunc ergo si vidísti eam, dic sub qua árbore víderis eos colloquéntes sibi. Qui ait: Sub schino. Dixit autem Dániel: Recte mentítus es in caput tuum. Ecce enim Angelus Dei, accépta senténtia ab eo, scindet te médium. Et, amóto eo, iussit veníre álium, et dixit ei: Semen Chánaan, et non Iuda, spécies decépit te, et concupiscéntia subvértit cor tuum: sic faciebátis filiábus Israel, et illae timéntes loquebántur vobis: sed fília Iuda non sustínuit iniquitátem vestram. Nunc ergo die mihi, sub qua árbore comprehénderis eos loquéntes sibi. Qui ait: Sub prino. Dixit autem ei Dániel: Recte mentítus es et tu in caput tuum: manet enim Angelus Dómini, gládium habens, ut secet te médium, et interfíciat vos. Exclamávit ítaque omnis coetus voce magna, et benedixérunt Deum, qui salvat sperántes in se. Et consurrexérunt advérsus duos senióres (convícerat enim eos Dániel ex ore suo falsum dixísse testimónium), fecerúntque eis sicut male égerant advérsus próximum: et interfecérunt eos, et salvátus est sanguis innóxius in die illa.
Dn 13, 1-9, 15-17, 19-30 i 33-62
[U Radićevom prijevodu misala ovaj tekst je nadomješten odlomkom iz Poslanice Efežanima; stoga je uzet prijevod iz Biblije u izdanju Kršćanske sadašnjosti dostupan na Internetu] Čitanje Danijela proroka. U one dane življaše u Babilonu neki čovjek po imenu Jojakim. On se oženi Suzanom, kćerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kćer po Zakonu Mojsijevu. Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuću imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih. One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospod: Bezakonje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda. Ovi posjećivahu kuću Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraćahu se njima. Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža. Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe. Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oči od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove. I dok su tako vrebali zgodan dan, uđe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruće. Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. Ona reče djevojkama: Donesite mi ulja i pomasti pa zaključajte vrtna vrata da se okupam! Čim djevojke izađoše, oni ustadoše i pritrčaše k njoj. Evo, rekoše, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša! Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke. Suzana zastenja: Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći. Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom. I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju, a jedan potrča i otvori vrtna vrata. Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo. Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču. Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. Rekoše skupljenu narodu: Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu! Poslaše po nju. Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima. Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. Starci rekoše: Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona sa dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke. Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven i leže s njom. Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima. Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe. Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo. Povjerova im zbor - ta oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt. Suzana povika iza glasa: Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijeti mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene. Gospod usliši njezin vapaj. Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela. On povika iza glasa: Ja sam čist od krvi njezine! Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: Što si to kazao? Stade posred njih i reče: Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu? Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje. Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo! Tada im reče Daniel: Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ću ih ispitati. Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: Stari zlikovče, sada dođoše na te grijesi koje nekoć učini, donoseći nepravedne presude, osuđujući nedužne i oslobađajući krivce, dok Gospod govori: Nedužna i pravedna da nisi ubio. Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno? On odgovori: Pod jednom tršljom. Daniel reče: Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini. I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! Ovako ste radili sa kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloži vašem bezakonju. Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno! On odgovori: Pod jasikom. Daniel mu reče: Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre. Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju. I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedočenje. I učiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv.

GraduáleGradual
Ps 22, 4
Si ámbulem in médio umbrae mortis, non timébo mala: quóniam tu mecum es, Dómine. Virga tua, et báculus tuus, ipsa me consoláta sunt.
Ps 22, 4
Sve da pođem i dolinom smrtne sjene, ne bojim se zla, jer si ti sa mnom, Gospodine. Oslanjam se na štap tvoj i palicu tvoju.

EvangéliumEvanđelje
Io 8, 1-11
Sequéntia sancti Evangélii secúndum Ioánnem. In illo témpore: Perréxit Iesus in montem Olivéti: et dilúculo íterum venit in templum, et omnis pópulus venit ad eum, et sedens docébat eos. Addúcunt autem scribae et pharisaéi mulíerem in adultério deprehénsam: et statuérunt eam in médio, et dixérunt ei: Magíster, haec múlier modo depréhensa est in adultério. In lege autem Móyses mandávit nobis huiúsmodi lapidáre. Tu ergo quid dicis ? Hoc autem dicébant tentántes eum, ut possent accusáre eum. Iesus autem inclínans se deórsum, dígito scribébat in terra. Cum ergo perseverárent interrogántes eum, eréxit se, et dixit eis: Qui sine peccáto est vestrum, primus in illam lápidem mittat. Et íterum se inclínans, scribébat in terra. Audiéntes autem unus post unum exíbant, incipiéntes a senióribus: et remánsit solus Iesus, et múlier in médio stans. Erigens autem se Iesus, dixit ei: Múlier, ubi sunt qui te accusábant? Nemo te condemnávit? Quae dixit: Nemo, Dómine. Dixit autem Iesus: Nec ego te condemnábo: vade, et iam ámplius noli peccáre.
Iv 8, 1-11
Slijedi sveto Evanđelje po Ivanu. U ono vrijeme pođe Isus na Maslinsku goru, a kad svane drugi dan ponovo dođe u hram. K njemu je hrlio sav narod, koji je on poučavao sjedeći. Tada mu književnici i farizeji dovedu neku ženu, koju su uhvatili u preljubu, postave je posred sviju i rekoše: Ova je žena uhvaćena u preljubu. Mojsije nam u zakonu naređuje da se takve kamenuju. A šta ti kažeš? Ovo su govorili iskušavajući ga, da bi ga mogli optužiti. Isus se sagne i stade pisati prstom po zemlji. Kad su ustrajali u pitanju uspravi se i reče im: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju. Ponovo se sagne i nastavi pisati po zemlji. Kad su to čuli, odlazili su jedan za drugim, počevši od starijih. Isus ostane sam sa ženom, koja je nepomično stajala. Isus se uspravi i upita je: Ženo, gdje su oni koji su te tužili? Nitko te nije osudio? Ona odgovori: Nitko, Gospodine! Isus joj reče: Neću te osuditi ni ja. Idi, i od sad nemoj više griješiti!

Na ovoj misi NE govori se Nicejsko-carigradsko vjerovanje

Antíphona ad offertóriumPrikazna pjesma
Ps 118, 133
Gressus meos dírige secúndum elóquium tuum: ut non dominétur mei omnis iniustítia, Dómine.
Ps 118, 133
Upravi korake moje po riječi tvojoj i ne dopusti, Gospodine, da zavlada sa mnom nikakvo bezakonje.

SecrétaPrikazna molitva
Concéde, quaésumus, omnípotens Deus: ut huius sacrifícii munus oblátum, fragilitátem nostram ab omni malo purget semper et múniat.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Daj, molimo, svemogući Bože, da prikazani dar ove žrtve našu krhku narav uvijek čisti od svakoga zla i vazda je štiti.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
spomen na tihim misama: svetih 40 mučenika iz Sebaste
Preces, Dómine, tuórum réspice oblationésque fidélium: ut et tibi grata sint pro tuórum festivitáte Sanctórum, et nobis cónferant tuas propitiatiónis auxílium.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
spomen na tihim misama: svetih 40 mučenika iz Sebaste
Pogledaj, Gospodine, na molitve i prinose svojih vjernika, da budu i tebi mili zbog svetkovine tvojih svetih i nama donesu tvoju milostivu pomoć.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Praefátio de QuadragésimaPredslovlje korizmeno
Vere dignum et iustum est, aequum et salutáre, nos tibi semper et ubíque grátias ágere: Dómine, sancte Pater, omnípotens aetérne Deus: Qui corporáli ieiúnio vítia cómprimis, mentem élevas, virtútem lárgiris et praémia: per Christum Dóminum nostrum. Per quem maiestátem tuam laudant Angeli, adórant Dominatiónes, tremunt Potestátes. Caeli caelorúmque Virtútes, ac beáta Séraphim, sócia exsultatióne concélebrant. Cum quibus et nostras voces ut admítti iúbeas, deprecámur, súpplici confessióne dicéntes: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da vazda i svagdje zahvaljujemo tebi Gospodine, sveti Oče, svemogući vječni Bože: – ti tjelesnim postom suzbijaš opačine, uzdižeš dušu, daješ krepost i nagrade po Kristu Gospodinu našemu. – Po njemu tvoje veličanstvo hvale anđeli, klanjaju se gospodstva i dršću vlasti. Nebesa i nebeske sile i blaženi serafini zajedničkim klicanjem slave. Daj, molimo, s njima i naše glase primi dok govorimo poniznim hvalospjevom:

Antíphona ad communiónemPričesna pjesma
Io 8, 10 et 11
Nemo te condemnávit, múlier? Nemo, Dómine. Nec ego te condemnábo: iam ámplius noli peccáre.
Iv 8, 10 i 11
Ženo, nitko te nije osudio? Nitko, Gospodine. Ni ja te neću osuditi. Nemoj više griješiti.

PostcommúnioPopričesna
Orémus.
Quaésumus, omnípotens Deus: ut inter eius membra numerémur, cuius córpori communicámus, et sánguini:
qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saécula saeculórum.
Pomolimo se.
Molimo, svemogući Bože, da se ubrojimo među udove onoga čijim se tijelom i krvlju pričešćujemo:
koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
spomen na tihim misama: svetih 40 mučenika iz Sebaste
Orémus.
Sanctórum tuórum, Dómine, intercessióne placátus: praesta, quaésumus; ut, quae temporáli celebrámus actióne, perpétua salvatióne capiámus.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
spomen na tihim misama: svetih 40 mučenika iz Sebaste
Pomolimo se.
Umilostivljen, Gospodine, posredovanjem tvojih svetih, daj, molimo, da postignemo u trajnom spasenju što slavimo vremenitim činom.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Na misama ferija u vremenu korizme i muke molitva nad narodom:

Orátio super pópulumMolitva nad narodom
Orémus.
Humiliáte cápita vestra Deo.
Praeténde, Dómine, fidélibus tuis déxteram caeléstis auxílii: ut te toto corde perquírant; et, quae digne póstulant, cónsequi mereántur.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Prignite pred Bogom svoje glave.
Pruži, Gospodine, svojim vjernicima desnicu nebeske pomoći da te svim srcem traže i zavrijede postići što dostojno mole.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.