Liturgijsko posuđe

9278568759_3e0b5c2ef0_b

Za svetu službu određeno je posvećeno posuđe. Oni dijelovi posuđa, koji dolaze u doticaj sa svetim Tijelom i svetom Krvi Gospodinovom, od zlata su ili barem od dobro pozlaćenoga srebra.

Liturgijsko posuđe i platna:

  1. kalež je posvećena čaša u kojoj se drži sveta Krv. Sastoji se od podnožja, čvora i kupe. Kovana je od zlata ili srebra (ili barem mora imati pozlaćenu ili srebrnu kupu); jedino klerici smiju dodirivati kalež i patenu (ili sakristani u sklopu svojih dužnosti)
  2. patena (plitica) je posvećeni plitki kovani tanjurić za sv. Tijelo. Od iste je tvari kao i kalež, barem iznutra pozlaćen. Kalež i patenu posvećuje biskup. Naznačuju Isusov novi grob.
  3. velum = veo, rubac (u pripadajućoj liturgijskoj boji s izvezenim križem na sredini) kojim se prekriva kalež s patenom;
  4. palla je blagoslovljeni skrućeni laneni četverokutni pokrovac, kojim se pokriva kalež pod svetom misom, kako u nj ne bi upadale kakve nečistoće;
  5. korporal (corporale) ili tjelesnik je oveći blagoslovljeni laneni rubac, na koji se meće kalež i patena za svete Mise; izglačan je tako da jednom razmotan, bude podijeljen na 9 jednakih kvadrata. Inače se složen drži u burzi.
  6. burza (tok) je četverokutna uklopnica u obliku korica knjige, u koju se meće korporal; stoji na velom pokrivenom kaležu. Kao i vellum, i burza je iste boje i tvari kao i kazula. (kožna vrećica u kojoj se drži piksida također se ponegdje naziva burza)
  7. purifikatorij (purificatorium) ili čistilo je platneni rupčić za čišćenje kaleža, plitice, te misnikovih usta i prstiju.

Na kredencu (stoliću) kraj oltara nalaze se:

  1. kostarice ili ampulice, dva vrčića u kojima je priređeno vino i voda za svetu Misu. Stoje na pripadajućem  tanjuriću (pelvicula). Većinom su stakleni, ali mogu biti od srebra ili zlata, no u tom slučaju moraju biti jasno označeni slovima A (aqua) i V (vinum).
  2. treći vrčić u kojem se nalazi voda za pranje prstiju svećenika (to nije onaj isti iz kojeg se toči voda u kalež).
  3. tanjurić nad kojim si misnik pere prste
  4. rupčić kojim si svećenik otire prste (lavabo) nakon pranja
  5. pričesna plitica, tj. drugi pozlaćeni ili posrebreni tanjurić koji prilikom pričesti vjernika ministrant drži pričesnicima ispod brade.
  6. zvonce, kojim ministrant zvoni za vrijeme sv. Mise.
  7. kajfež, dugi štapić sa završetkom u obliku zvonca, kojim se gase svijeće
  8. šibice, za paljenje svijeća
  9. ako je potrebno, pločica s leoninskim molitvama

Druge crkvene stvari:

i.  ciborium (čestičnjak) je veći kalež s poklopcem (koji ima križić na vrhu), u kojem se čuvaju posvećene Hostije za sv. Pričest, ili se u njemu Posvećuju tijekom Mise. Mora biti pozlaćen iznutra. Čuva se u tabernakulu, a kada se u njemu nalaze posvećene Čestice, mora biti prekriven bijelim svilenim velom.

ii.  monstranca (pokaznica) je kovana pozlaćena posuda ovijena vijencem ili tornjićima (romanska ili gotička). U sredini ima stakleni prozorčić (luna), u kojem se nalazi zlatna ili srebrna kvačica u obliku polumjeseca (lunula), u koju se meće sv. Hostija. Monstranca se nosi u tijelovskoj procesiji, izlaže se kod klečanja, večernje itd.

iii.  kadionica (thuribulum) u kojoj se na Misi pali tamjan na čast Bogu. Visi na lancima, kako bi se s njome moglo mahati prilikom kađenja naroda ili stvari (tamjan izgara na prethodno pripravljenoj ugljenoj žeravici). Tamjan se čuva u  pripadajućoj lađici (navicula ili acerra), koja sadrži i žličicu s kojom se tamjan meće u kadionicu.

iv. piksida ili čestičnjak (custodia) je maleni spremnik u kojem se sveta Pričest nosi bolesnicima ili nepokretnima. Mora biti pozlaćena ili posrebrena.

v. u kotliću (aspersorium) se čuva blagoslovljena voda, a škropi se škropilom (aspergillum), štapićem koji na vrhu ima maleni spremnik s rupicama kako bi se mogao umočiti u kotlić, i kako bi se s njime moglo škropiti.

vi.  sveta ulja (katekumenskokrizma i bolesničko) čuvaju se u odvojenim pozlaćenim posudicama (bilo bi poželjno imati i manje posudice, za svakodnevnu uporabu). Svaka mora imati svoj natpis, da se svećenik ne zabuni i ne uzme jedno sv. ulje mjesto drugoga. U te manje posudice treba iz većih uliti krizme i ulja, koliko je dosta. Da se spriječi opasnost od izlijevanja sv. ulja, dobro je u tim posudicama držati pamuk (vatu), namočen, svaki za se, svetim uljem i krizmom. U to se zamoči palac, kad treba mazati. Uobičajene su oznake: Ol. Cat. ili samo O za Oleum Cathecumenorum (katekumensko); S. Chr. ili C za Sanctum Chrisma (krizma); Ol I ili samo I za Oleum Infirmorum (bolesničko).

vii.  manuterge – ovaj izraz se rabi za nekoliko vrsta platnenih ručnika koji se rabe u liturgiji. Jedan od njih je onaj koji se rabi u sakristiji. Njime svećenik otare ruke kada ih pere prije Mise, dijeljenja Pričesti izvan Mise ili prije podjeljivanja sv. Krsta (krštenja). Ponegdje postoji i običaj da svećenik pere ruke i nakon Mise, pa se rabi i u ovu svrhu. (katkada se tako naziva i onaj prethodno spomenuti, „Lavabo“ ručnik, kojim svećenik briše ruke za vrijeme sv. Mise). Također, postoji i ručnik koji se rabi prilikom svećeničkog ređenja, njime se ređeniku vežu ruke nakon pomazanja.

viii. pacifikal – križ na niskom stalku koji u određenim prigodama (npr. kod blagoslova kuća) u ruci nosi svećenik ili biskup, i njime blagoslivlja vjernike.

ix.   procesional – metalni ili drveni križ na dugačkoj tankoj motki (hasti), koji se nosi na čelu procesije.