Preporučena literatura

hitting_the_books-7496[1]

Ovdje vam dajemo preporuku za nekoliko naslova koji mogu dobro poslužiti u upoznavanju sa svijetom tradicionalne katoličke liturgije i duhovnosti. Iako neki od njih nisu izravno povezani sa samim obredom Mise, možemo primijetiti da navedeni autori u velikoj mjeri opisuju tradicionalni katolički duh, koji se ne ocrtava samo u liturgiji, već u cjelovitoj duhovnosti, što uključuje i teme poput pristupa sakramentima i molitvenom životu, ali i teme poput sakralne arhitekture. Također, neki od ovih naslova se bave problemima koje tradicionalni katolici doživljavaju kao naročito važne, pa se u njima možete kvalitetno informirati, kako biste sami mogli odvagnuti argumente, i procijeniti njihovu snagu. Ove naslove možete zapravo shvatiti kao osnovnu lektiru za nekoga tko gaji naročitu privrženost prema katoličkoj Tradiciji, te se želi bolje upoznati s njenom bogatom riznicom. Radi dostupnosti, u ovom popisu smo obuhvatili isključivo naslove dostupne na hrvatskom jeziku. Neka od tih izdanja koja se (većinom zbog starosti) više ne mogu nabaviti u prodaji, bit će s vremenom dostupna na stranici u digitalnom obliku.

Fran BARAC
Liturgika ili nauka o bogoštovnim obredima Katoličke Crkve, (Zagreb, 1908.)

Barac_Liturgika_Page_001

 
      Knjiga dr. Baraca jedno je od prvih domaćih djela iz područja liturgike. Mons. Fran Barac (1872.-1940.) bio je katolički svećenik, istaknuti teolog, sveučilišni profesor i dekan Bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, te rektor zagrebačkog Sveučilišta. Ova knjiga služila je kao srednjoškolski udžbenik liturgike. Autor u uvodu naglašava: „Učenik treba da shvati bogoštovni život Crkve, da bi mogao sa što većom koristi pratiti crkvene čine. Bude li učenik s razumijevanjem sudjelovao i u ovom crkvenom životu, crpst će odatle veliku duhovnu korist. Njemu će liturgija Crkve omiljeti, a time će i njegovo kršćansko mišljenje i čuvstvovanje ojačati. Pored ovoga glavnog cilja želi knjiga da uvede učenika u poznavanje i cijenjenje kršćanske umjetnosti.“ Knjiga je podijeljena na tri dijela (liturgičko vrijeme, liturgička mjesta i liturgička djela). Jednostavno struktura, kao i obilje informacija, čine ovu knjigu izvrsnim priručnikom za potpune početnike, ali i za one koji su već upućeni u osnove tradicionalne liturgije.

Alojzije BAVČEVIĆ
Pričest na usta ili na ruku (Vepric, 2012.)

Bavcevic_Pricest

  
      Knjigu „Pričest na usta ili na ruku“ izdao je splitski svećenik, vlč.  Alojzije Bavčević u vlastitoj nakladi. Don Bavčević je rođen 1937. godine u Splitu, te je župnikovao u Medovu Docu, na splitskom Kmanu i Brdima, u Trilju, zatim je bio ravnatelj Sjemeništa, pa župnik konkatedrale sv. Petra, a od 1992. godine upravitelj je marijanskog svetišta u Vepricu kod Makarske. Kako to sugerira i sam naslov, knjiga se bavi vrlo važnim pitanjem načina primanja svete Pričesti. Mnogi autori smatraju kako je primanje Pričesti na ruku pospješilo slabljenje vjerovanja u stvarnu Prisutnost. Don Bavčević u 158 točaka donosi brojne citate sabora, povijesnih dokumenata, liturgijskih propisa te crkvenih otaca, svetaca, papa, kardinala, biskupa i teologa. Usto iznosi i neka pastoralna iskustva, koja nose posebnu težinu s obzirom na njegovih preko pedeset godina iskustva u svećeničkoj službi. Osim ove knjige, vrijedi pročitati i njegovu knjižicu „Neke primjedbe na služenje sv. Mise kod nas“, koja premda se bavi novim obredom Mise, svejedno donosi neka vrlo zanimljiva razmatranja.

Moyra DOORLY
Nema mjesta za Boga: negacija transcendentnog u suvremenoj crkvenoj arhitekturi (Zagreb, 2008.)

Doorly_Nema

  
      Možda i najuočljivija promjena koja se dogodila u Crkvi tijekom zadnjih 50-ak godina, odnosi se na sakralnu arhitekturu, izgradnju crkava i drugih sakralnih objekata. Kako su se crkve tako brzo pretvorile iz veličanstvenih Božjih domova u, zastrašujuće izobličena arhitektonska zdanja, hladna i bezlična, koja je netko zgodno nazvao „silosima za duše“? Ova knjiga je jedan pokušaj istraživanja utjecaja modernizma na oblikovanje crkava i propitivanje o tome imaju li te modernističke ideje o prostoru tako štetan učinak na crkvene građevine kao što su imale na civilne. Kako to lijepo u osvrtu na ovu knjigu opisuje prof. arhitekture sa sveučilišta Notre Dame, Duncan Stroik: „Začuđuje prigrljivanje modernističke arhitekture od strane Crkve i određenih filozofskih osnova njezinih utemeljitelja te postojanih nakana u odbacivanju hijerarhije, simbolizma i tradicije. Suvremeni modernisti ne samo da odbacuju prošlost nego je i pokušavaju diskreditirati i uništiti je ogoljivanjem povijesnih Crkava i građenjem novih, lišenih osjećaja za sveto. Ipak, tradicija crkvene arhitekture ustraje u progovaranju vjernicima suosjećajući s njihovim vjerovanjima, a nastavit će to činiti i nakon što suvremeni eksperimenti u Los Angelesu, Oaklandu, Rimu, Milwaukeeu i San Giovanni Rotondu izađu iz mode.“. Autorica knjige je Moyra Doorly, arhitektica koja živi u Engleskoj, također je katolička novinarka i spisateljica. Pisala je za mnoge poznate časopise, uključujući The Guardian, The New Statesman i Tatler.

Klaus GAMBER
The Reform of the Roman Liturgy: Its Problems and Background (“Reforma rimske liturgije: njeni problemi i pozadina”) (San Juan Capistrano, 1993.)

Gamber_The-Reform-of-the-Roman-Liturgy

  
Nije nikakva tajna primijetimo li da na hrvatskom jeziku praktički i ne postoje nikakva djela koja bi se kritički osvrnula na liturgijske reforme koje su uslijedile nakon svršetka Drugog vatikanskog sabora. Dapače, stvorena je određena atmosfera u kojoj se svaka kritika Koncila (ili bolje rečeno, postkoncilskih promjena), bila ona konstruktivna ili ne, doživljava kao nepoželjna, štetna, a na većini mjesta čak i zabranjena. Neki čak idu toliko daleko da svaku kritiku doživljavaju kao nepriznavanje samog Koncila. Imajući to u vidu, odlučili smo krenuti s prevođenjem ključnog djela mons. Gambera, „Reforma rimske liturgije“, kako bi na hrvatskom bilo dostupno bar ponešto od konstruktivne i argumentirane kritike postkoncilske liturgije. Liturgičar vlč R. A. Skeris napisao je kako neki smatraju Reformu rimske liturgije „možda najvažnijom knjigom napisanom u zadnjih 15 godina koja sugerira reforme novus ordo liturgije, te povratak Tridentske mise“. Klaus Gamber (1919.-1989.) bio je istaknuti njemački liturgičar, ravnatelj Instituta za liturgijsku  znanost u Regensburgu. Njegov kritički rad je naročito cijenio papa Benedikt XVI., te je istaknuo veliki Gamberov utjecaj pri izdavanju motuproprija „Summorum Pontificum“, koji je omogućio širu uporabu tradicionalne liturgije. J. Ratzinger je napisao i predgovor ove knjige.

Romano GUARDINI
Razmatranja o svetoj Misi: nutarnja priprava za misno slavlje (Split, 2008.)

Guardini_Razmatranja

  
     Romano Guardini, poznati teolog i duhovni pisac čija su djela prevedena na mnoge svjetske jezike ovim razmatranjima pruža dragocjenu pomoć za dublje i bogatije iskustvo svete Mise. Osim što objašnjava kako se bolje pripraviti i na potpuniji način sudjelovati u svetoj liturgiji, on objašnjava značenje obreda, moliti, riječi i gesta u Misi i pomaže čitatelju da cjelovitije uđe u iskustvo Isusove riječi i sakramenta. Kroz trideset i tri meditacije Guardini se u svome prepoznatljivom stilu, kojega istodobno odlikuju duboka teološka misao i pjesnička izražajnost, dotiče mnoštva praktičnih pitanja poput onih o usredotočenju pažnje tijekom Mise, o stavovima tijela, o smetnjama, o ispravnom načinu primanja svete pričesti, o gestama pobožnosti itd. Ova knjiga je pomogla generacijama vjernika produbiti svoju pobožnost, usredotočiti svoj um i rasti u shvaćanju i doživljavanju Božje milosti tijekom Mise.

Romano GUARDINI
Sveti znakovi (Split, 1997.)

Guardini_Sveti

  Govor religije je protkan znakovima, slikama i alegorijama. Ipak, mnogi kršćani nisu upućeni u simboliku i radnje kojima su prožeti vjerski obredi ili ih doživljavaju na površan i formalan način. Koji unutarnji stav izražavamo u znaku križa, u stajanju, u klečanju? Na koji način svijeće, tamjan, crkvena zvona itd. oblikuju i uokviruju našu vjerničku svakodnevicu? Što to znači da se Isus posadašnjuje pod jednostavnim prilikama kruha i vina? U ovom djelu Romano Guardini izlaže temeljne radnje, znakove i simbole koji spadaju u svakodnevnu praksu kršćanskog života, otkrivajući nam njihovu ljepotu, bogatstvo i blagotvornost.

Dragutin KNIEWALD
Liturgika (Zagreb, 1937.)

Kniewald - Liturgika_Page_001

  
  Liturgika dr. Kniewalda predstavlja kapitalno djelo na području liturgijske znanosti u Hrvata. Nitko tko se želi ozbiljnije pozabaviti tradicionalnom liturgijom ne bi smio zaobići ovo djelo. Sam autor u uvodu kaže: „Svete obrede može pravilno razumjeti samo onaj, tko ih promatra u vezi sa čitavim životom Crkve, jer su sveti obredi izražaj života Crkve. Nije dakle dosta znati, kako se ti obredi imadu danas da vrše, već treba upoznati i njihov povijesni razvitak: samo će tako svećenik ne samo izvanjski pravilno vršiti svete obrede, nego će ih vršiti i s razumijevanjem.“ Ova knjiga je, kao što je vidljivo, prvenstveno namijenjena bogoslovima i svećenicima, ali predstavlja pravo vrelo korisnih informacija za svakog vjernika koji želi produbiti svoje spoznaje o obredima svete Crkve. Svoju je Liturgiku dr. Kniewald podijelio u tri glavna odsjeka. U prvom odsjeku govori o liturgijskim oblicima uopće. Nakon izlaganja, što je liturgija, tumači je kao znanost o bogoštovlju, navodi njezin povijesni razvitak, zakonodavstvo u Crkvi, govori o liturgijskim jezicima s osobitim obzirom na staroslavenski, o liturgijskim knjigama od prvog početka pa do danas, o crkvenom pjesništvu i pjevanju. Zatim o bogoštovnim zgradama i crkvenom namještaju, u koliko spada u liturgiku, no tom tematikom će se kasnije pozabaviti u posebnoj knjizi „Crkveno graditeljstvo, kiparstvo i slikarstvo“, gdje će prikazati ove stvari s umjetničkoga gledišta. U ovaj je dio uvrstio i razne liturgijske simbole, koji se u crkvi upotrebljavaju. U drugom odsjeku obraduje liturgijsku godinu, crkveni kalendar, blagdane uopće, kršćanski tjedan i dva ciklusa crkvene godine: božićni i uskrsni te neke blagdane. U trećem napokon odsjeku govori o sv. tajnama, blagoslovinama i brevijaru, sa krasnim uvodnim člankom: »Kristove sv. tajne i poganski misteriji«. Opširno se bavi kanonom rimskog misala, i duboko ga istražuje. U svom radu autor se oslonio na mnogobrojne izvore, kako strane, tako i domaće. Lijepo je zamijetiti kako se na nekim mjestima osvrće i na istočnu liturgiju. Pri kraju se osvrće i na sakramente, a posebnu poslasticu predstavlja dodatak, gdje Kniewald donosi pregled sakramenata po starom zagrebačkom obredu.

 
Uwe Michael LANG
Okretanje prema Gospodinu: orijentacija u liturgijskoj molitvi (Zagreb, 2007.)

Lang_OkretanjepremaGospodinu

    Okretanje prema Gospodinu prikazuje povijesne i teološke dokaze za tradicionalno, zajedničko okretanje u liturgijskoj molitvi, poznato kao “gledanje prema istoku” i smatra da daje doprinos suvremenoj raspravi o katoličkoj liturgiji. Lang, član londonskog Oratorija (oratorijanac), proučava okretanje u liturgijskoj molitvi pod povijesnim, teološkim i pastoralnim vidom. U povoljnom trenutku ova knjiga ukratko prikazuje spor koji, unatoč drukčijem prividu, nikada nije prestao, pa ni nakon Drugoga vatikanskog sabora. Povijesno istraživanje čini da je rasprava manje pristrana, a među vjernicima raste osjećaj za probleme koji su svojstveni određenom sklopu događaja koji jedva pokazuje da je liturgija otvorena stvarima koje nas nadilaze i svijetu koji dolazi. U toj situaciji Langova sjajna, objektivna i uopće ne polemična knjiga vrijedna je vodilja. Ne tvrdeći da pruža važne nove uvide, Lang brižno pokazuje rezultate novog istraživanja i nudi potrebnu građu da se stvore utemeljene prosudbe. Iz takvih povijesnih dokaza autor izvodi teološke odgovore koje predlaže. Predgovor za ovu knjigu napisao je Joseph Ratzinger.

Matija MARKOV
Katolička liturgika (Zagreb, 1944.)

()

  
  Knjiga dr. Markova je, poput knjige dr. Baraca, srednjoškolski udžbenik, i kao takva u sažetom i preglednom obliku vrlo jednostavnim jezikom donosi i definira osnovne pojmove koje bi svaki katolik trebao znati, pa je stoga primjerena gotovo svim uzrastima. Podijeljena je na pet jednostavnih poglavlja gdje se opisuju liturgijske osobe, mjesta, ruho, posuđe i knjige, liturgijski čini i znakovi, te liturgijska vremena. Ova knjiga predstavlja možda i ponajbolju početnicu za svijet tradicionalne liturgije, zbog svoje jednostavnosti i pristupačnosti.

Martin MOSEBACH
Krivovjerje bezobličja: rimska liturgija i njezin neprijatelj (Zagreb, 2011.)

Mosebach_Krivovjerje

Martin Mosebach je priznati i nagrađivani njemački književnik, a usto i veliki zagovornik klasične rimske Mise. Sam Mosebach za sebe kaže: „Nisam konvertit niti prozelit. U mojem životu nema prosvjećenja. Moji religijski korijeni dugo su vremena bili slabašni. Ne mogu sa sigurnošću utvrditi kada su počeli rasti, možda kad mi je bilo dvadeset pet godina. Svakako su rasli polagano, ali zato postojano. Pretpostavljam da su sada duboki, a njihov se rast kao i dosad gotovo neprimjetno nastavlja. Ono što je potaknulo taj još uvijek nedovršeni proces jest susret sa starom katoličkom liturgijom.“ Ova knjiga je zbirka eseja nastalih tijekom godina i objavljivanih u raznim časopisima i novinama. Među njima i dio iz njegova romana Duga noć, a sve ih ujedinjuje tema liturgije. Autor iznosi zanimljiva razmišljanja o cijelom nizu pitanja poput značenja žrtve i rituala u raznim civilizacijama, gregorijanskoj glazbi, ali i o negativnim značajkama suvremenog doba – elitizmu i ispraznosti suvremene crkvenoj umjetnosti koja je pratila reformu, kao i o modernom ikonoklazmu usporedivom s onim reformatora iz XVI. st. Posebno su zanimljiva njegova razmišljanja o modernizmu, važnosti gesta i simbola te raskoraku između nauka o Misi i svakodnevnih ostvarenja Mise za koja se čini da taj nauk zapravo žele obezvrijediti i negirati.

Joseph RATZINGER
Duh liturgije: temeljna promišljanja (Mostar, 2001., Split, 2015.)

 Kada bi se na ovoj stranici trebala nalaziti samo jedna knjiga o liturgiji, to bi bez sumnje bila upravo ova. Genijalna knjiga pape Benedikta jedno je od onih djela koje ima tihu snagu kojom može vaša dosadašnja shvaćanja okrenuti naglavačke, a da toga ispočetka ne budete ni svjesni. Taj tihi i ponizni Bavarac, na ovim stranicama je sažeo svoja britka promišljanja o liturgiji, nadopunjena golemim životnim iskustvom i razboritošću koja dolazi s njegovim godinama. Knjiga je podijeljena na četiri dijela. U prvom, više filozofskom dijelu progovara o samoj biti liturgije, a zatim u drugom razrađuje pojam vremena i prostora u liturgiji. Treći dio se bavi odnosom liturgije i umjetnosti, dok četvrti analizira liturgijske oblike. Na stranicama ove knjige obrađuju se uvijek aktualna pitanja poput djelatnog sudjelovanja, liturgijske orijentacije, te molitvenih stavova, kao i povezanosti glazbe i liturgije, pa sve do naizgled banalnih, no zapravo važnih problema poput pljeskanja u crkvi ili liturgijskog plesa. Vidljivo je da Ratzinger ne zaobilazi niti jedno „škakljivo“ pitanje, no da u nijednom odgovoru na probleme ne gubi iz vida veliku ljubav koju gaji prema svetoj liturgiji, a samim time i prema njezinoj skrbnici i zaštitnici, Kristovoj Crkvi. Bez ikakvog pretjerivanja, ovo je knjiga koja bi se morala naći na polici svakog budućeg svećenika, ali i svakog budućeg pape.

Martin MOSEBACH
Dominus Est (Jelsa, 2008.)

Schneider_Dominus

 
  Knjižica preuzv. Mons. Atanazija Schneidera, pomoćnog biskupa Karagande u Kazahstanu, pod veoma značajnim naslovom Dominus Est – To je Gospodin, kako to u predgovoru kaže nekadašnji tajnik Kongregacije za bogoštovlje i sakramenatalnu stegu, kardinal Malcolm Ranjith – želi doprinijeti aktualnoj diskusiji o Euharistiji, o stvarnoj i bitnoj Kristovoj prisutnosti pod posvećenim prilikama Kruha i Vina. Značajno je da Mons. Schneider započinje svoje izlaganje s osobnim iskustvom sjećajući se duboke euharistijske vjere svoje majke i dviju drugih žena, vjere sačuvane kroz tolike patnje i žrtve koje je mala katolička zajednica te Zemlje podnijela u godinama sovjetskog progona. Polazeći od tog svog iskustva, koje je u njemu razbudilo veliku vjeru, divljenje i pobožnost prema Gospodinu prisutnom u Euharistiji, on nam donosi povijesno-teološki excursus-pregled koji razjašnjava kako je praksa primanja Svete Pričesti u usta i na koljenima bila prihvaćena i prakticirana u Crkvi kroz dugi period vremena.

VELIKI KATEKIZAM PROGLAŠEN OD SV. PIJA X.
(Split, 1992.)

Veliki_katekizam

 
  Premda je svega dvije godine od izlaska hrvatskog izdanja ovog omiljenog katekizma izašao i službeni (obvezujući) Katekizam katoličke Crkve, samim time Veliki katekizam sv. Pija X. nije time nimalo izgubio na aktualnosti, niti svježini. Ovaj sažeti katekizam jednostavnim i vrlo konkretnim odgovorima sažima srž onoga što znači biti katolikom. U tom kontekstu, ovaj katekizam gotovo predstavlja priručnik za život svakog katolika koji je privržen tradicionalnom izrazu vjere njegovih otaca. On ne kuša odgovoriti na svako pojedino pitanje koje se vjerniku nameće, već predstavlja osnove (kompendij) kršćanskog nauka. Ipak, nećemo pogriješiti ustvrdimo li da je Veliki katekizam sv. Pija X. povijesni dokument neprolazne i jedinstvene vrijednosti za svako tumačenje doktrinarnih sadržaja vjere. On naprosto plijeni svojom jednostavnošću, što je razvidno iz njegove strukture. Iako u suvremeno doba postoje mnoge zamjerke formatu katekizma u obliku pitanje-odgovor, sama činjenica da do danas nije osmišljen učinkovitiji sustav katekizacije govori za sebe. Stoga ćemo za kraj odvojiti par trenutaka da na prva tri pitanja i odgovora iz ovog katekizma pokažemo svu njegovu plemenitu jednostavnost: „1. Pitanje: Jeste li vi kršćanin? Odgovor: Da, ja sam kršćanin milošću Božjom. 2. P. Zašto kažete: milošću Božjom? O. Kažem milošću Božjom, jer biti kršćanin dar je milosti Božje koju mi nismo mogli zaslužiti. 3. P. Tko je pravi kršćanin? O. Pravi kršćanin je onaj tko je kršten, tko vjeruje i ispovijeda kršćanski nauk, tko po njemu živi i tko sluša zakonite crkvene pastire.“