Jedna od najočitijih razlika između starog i novog obreda rimske Mise je liturgijsko usmjerenje svećenika.

Klanjanje “ad orientem”, odnosno prema istoku, jest drevna praksa koja datira još od najranijih stoljeća Crkve. Kritizirana od zagovornika nove Mise kao “svećenikovo okretanje leđa narodu”, praksa okretanja prema istoku zapravo nema veze s time. Ustvari, baš suprotno, zajedničko usmjerenje ujedinjuje svećenika i narod na dubok i duhovan način kakav se vrlo rijetko pronalazi na Misama novog obreda.

U ovom filmu dr. Joseph Shaw pojašnjava drevne korijene Mise okrenute istoku, njezin teološki i duhovni simbolizam, i navodi razloge zašto su argumenti koji tvrde kako je okretanje prema narodu bila praksa rane Crkve potpuno pogrešni.

Prethodni članakZašto marimo za lijepe stvari?
Sljedeći članakSv. Pijo X. – U duši usađeno