Što je to Tradicionalna latinska misa?

960150_516843381716432_1557655612_n

– Tradicionalna latinska misa u Hrvatskoj –
svake nedjelje i zapovijedanog blagdana u 11:30
u crkvi svetog Martina u Zagrebu, Vlaška 36
(do imenovanja novog celebranta
redovite Mise do daljnjega nema)

To je sveta Misa prema tradicionalnom rimskom obredu kako je služena u gotovo nepromijenjenom obliku još od vremena pape sv. Grgura Velikog (VI. st.), s time da je svoj konačni oblik dobila u XVI. st., kada je nakon svršetka Tridentskog koncila (1545.-1563.) kodificirana od strane pape sv. Pija V. Sve do liturgijskih promjena nakon završetka Drugog vatikanskog sabora (1962.-1965.), ovo je bio najrašireniji obred u Katoličkoj crkvi diljem svijeta. Osim same svete Mise, tradicionalna liturgija uključuje i pripadajuće tradicionalne oblike sakramenata, blagoslova i dr.

Tradicionalna latinska Misa se i nakon uvođenja novog obreda Mise služila diljem svijeta (uz ograničenja), a novi procvat doživljava nakon dokumenta pape Benedikta XVI. „Summorum Pontificum“ iz 2007., koji je otklonio brojne nedoumice i zapreke u vezi slavljenja ovog obreda svete Mise, te potvrdio da tradicionalni rimski obred nikada nije bio ukinut.

Časni tradicionalni rimski obred stoljećima je predstavljao srce i dušu nekoć katoličke Europe, a ujedno je predstavljao duhovnu okrepu kojom su se hranile rijeke svetaca diljem svijeta. Tradicionalna Misa svakom katoliku pruža priliku da na jedinstven način uđe u bezvremensko zajedništvo s duhovnim velikanima koji su od te Mise živjeli, poput sv. Dominika Savija, sv. Tereze iz Lisieuxa, ili našeg bl. Ivana Merza. Tu istu Misu služili su bezbrojni sveti svećenici poput sv. Ignacija Loyole, sv. Franje Saleškog, a među njima i mnogi hrvatski sinovi: sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Mandić,  bl. Miroslav Bulešić i bl. Alojzije Stepinac.

Stoga je tom svetom tradicionalnom rimskom obredu, kako kaže papa Benedikt XVI.: „zbog njegove časne i drevne uporabe potrebno iskazivati dužno poštovanje.“ (Summorum Pontificum, čl. 1). Također je naglasio: „Ono što je prijašnjim naraštajima bilo sveto, to i ostaje i za nas sveto i veliko, te se ne može najednom potpuno zabraniti ili čak proglasiti štetnim.“ (Popratno pismo uz Summorum Pontificum).

U Hrvatskoj se, nakon više od četrdeset godina prekida, tradicionalna Misa počela služiti redovno i javno u Zagrebu od 21. veljače 2011.

RAZLIKE U ODNOSU NA NOVI OBRED MISE

Struktura Mise vrlo je slična onoj koju poznajete, ali ima nekih bitnih razlika. Možemo istaknuti one najočitije:

  • tradicionalna Misa služi se na latinskom jeziku (u Hrvatskoj se po posebnoj papinskoj povlastici do 2. vatikanskog sabora koristio i staroslavenski jezik). Poslanica i Evanđelje čitaju se na narodnom jeziku (dakako, i propovijed).
  • svećenik je okrenut u istom smjeru kao i narod („prema oltaru“), iako se više puta tijekom Mise okreće (kako bi pozvao narod na molitvu, ili im dao blagoslov).
  • mnoge molitve, a posebno središnju, euharistijsku molitvu svećenik govori potiho. Općenito, molitve su uglavnom dulje i bogatije.
  • u tradicionalnoj Misi najvećim dijelom ministrant odgovara u ime naroda (ako želite odgovarati, činite to potiho, u skladu s ministrantom).
  • Pričest se prima isključivo na jezik, klečeći (ili stojeći ako je osoba spriječena zbog npr. bolesti ili starosti).

Navedimo još neke razlike:

  • svećenicima nije dozvoljeno samovoljno improviziranje, uredbe Misala strogo propisuju što i kakvom jačinom glasa svećenik treba govoriti te kakve geste treba pri tome činiti.
  • tradicionalna Misa podijeljena je na dva dijela: Misa katekumena i Misa vjernika.
  • uvodni obred obavlja se ispred oltara i duži je nego u novoj Misi.
  • čitanja su najčešće kraća i prate jednogodišnji ciklus, prije Evanđelja čita se jedno čitanje.
  • Poslanicu čita svećenik ili ministrant.
  • čak i tijekom svečane pjevane Mise, postoje razdoblja potpune šutnje, kako bi se omogućilo razmatranje misnih otajstava u svetoj tišini.
  • u tradicionalnoj Misi pjeva se isključivo sakralna glazba, odnosno gregorijanski napjevi, polifonija i odgovarajući pučki napjevi. Od instrumentalne pratnje dozvoljene su samo orgulje.
  • više se kleči: od početka Mise do Slave, te od Svet do kraja euharistijske molitve, od Jaganjče Božji do molitve nakon pričesti te za blagoslov. Iz poštovanja, treba pokleknuti na riječi kojima se spominjemo Gospodinova Utjelovljenja za vrijeme Vjerovanja i Posljednjeg Evanđelja.
  • osim Mise, postoje i važne razlike u tradicionalnim sakramentalnim obredima, koji su nakon liturgijske reforme znatno skraćeni.

Čega nema u tradicionalnoj Misi?

  • nema koncelebracije, ministrantica, laika izvanrednih djelitelja Pričesti, kao ni podjeljivanja Pričesti na ruku.

Kako se ponašati na tradicionalnoj Misi?

  • iz poštovanja, u crkvi prije i poslije Mise treba vladati sveta tišina.
  • svi prisutni u crkvi trebaju biti pristojno odjeveni.
  • iako nije obvezno, pohvalno je da žene (prema crkvenoj predaji) u crkvi imaju pokrivene glave.

STUPNJEVI TRADICIONALNE MISE

Tradicionalnu Misu možemo razlikovati prema stupnju vanjske svečanosti:

  • Tiha Misa (lat. Missa lecta): ona koju misnik govori, bez pjevanja. Pjevaju li se pod ovom Misom misne pjesme, tada se zove tiha Misa s pjevanjem. Svećenika poslužuje jedan ili dva ministranta.
  • Pjevana Misa (lat. Missa cantata): ona u kojoj misnik pjeva neke dijelove, a pjevači mu odgovaraju. Kod pjevane Mise ministriraju dva akolita (ministranti sa svijećama), ceremonijar i kadioničar. Kod svečanijih slavlja mogu sudjelovati i svjetlonoše.
  • Svečana pjevana Misa (lat. Missa solemnis): ona u kojoj misnika dvore barem đakon i subđakon (uz druge poslužitelje), većina Mise se pjeva, a kadi se tamjanom. Svečana Misa se smatra normativnom, jer se u nižim stupnjevima (npr. tihoj Misi) oduzimaju pojedini elementi, poput kađenja, pjevanja i dr.
  • Pontifikalna Misa (lat. Missa pontificalis): svečana Misa koju služi biskup, a dvore ga đakon i subđakon, ceremonijar, kadioničar i drugi poslužitelji. Najsvečaniji oblik pontifikalne Mise je svakako svečana papinska Misa.
Pontifikalna (papinska) Misa sv. Ivana XXIII.

Pontifikalna (papinska) Misa sv. Ivana XXIII.

GDJE MOGU SAZNATI VIŠE?

Što se tiče ove stranice, ako do sada niste imali nikakvog iskustva s tradicionalnom Misom, preporučujemo vam da proučite jednostavan vodič pod nazivom “Za posjetitelje Tradicionalne latinske mise”, koji se nalazi u prvom dijelu stranice, naslovljenom “Sve o tradicionalnom rimskom obredu”. Također, bilo bi korisno pogledati “Najčešća pitanja i odgovore”. Ako ste više vizualni tip osobe, možda bi bilo najbolje da prvo pogledate nekoliko kratkih filmića u “Video” sekciji.

Dakako, najviše i najbrže ćete naučiti pođete li sami na Tradicionalnu latinsku misu.

10 MALIH SAVJETA ZA POČETNIKE

  1. Ako ste novopridošlica na ovom obliku rimskog obreda, prvo morate shvatiti kako vas ste na nju pozvani od samoga Boga, preko obilne milosti kojom vas je potaknuo da dođete. Otkrit će vam mnogo toga dok budete nazočili ovoj Misi, premda ćete se u prvih nekoliko navrata možda katkad osjećati čudno, zbunjeno ili čak potpuno izgubljeno. Nemojte odustajati, jer će vam možda trebati čak šest ili sedam pokušaja dok stvari polako ne sjednu na svoje mjesto. Zamolite Duha Svetoga da vas vodi. Duhovni plodovi koje ćete pritom steći će vas zadiviti.
  2. Ako možete, nabavite primjerak misala za tradicionalni rimski obred, ili se za početak poslužite priručnim misalčićem koji će vam biti dostupan u crkvi. Misal će vam s vremenom biti od velike pomoći. Ako se ne snalazite s misalom, jednostavno zamolite nekog iskusnijeg da vas uputi. Iako će vam u crkvi biti dostupni listići s misnim tekstovima, prednost cjelovitog Rimskog misala jest u tome da ćete ne samo lakše pratiti Misu, već ćete moći dobro proučiti misne proprije (promjenjive dijelove misnih tekstova).
  3. Nemojte se odviše zabrinjavati oko toga hoćete li u početku moći držati korak sa svećenikom. Velik dio Tradicionalne latinske mise svećenik moli potiho, zato jer dio judeo-kršćanskog liturgijskog naslijeđa uključuje sveta otajstva koja svećenik moli tihim glasom. Upravo ovi tihi dijelovi Tradicionalne latinske mise predstavljaju lijepu prigodu za razmatranje velikih otajstava Žrtve Križa (participatio actuosa). Nakon što nekoliko puta budete sudjelovali na Misi, bit će vam mnogo lakše pratiti svećenikov tempo. U međuvremenu, pokušajte iz listića ili misala pročitati prijevode tekstova usporedo s latinskima, te ih pomno razmotrite.
  4. Također, bilo bi dobro da jednostavno promatrate svete čine svećenika i ministranata dok dublje promišljate o njihovom značenju. Bogatstvo izvanrednog oblika Rimskog obreda sastoji se od vizualnih, čujnih i kinestetskih iskustava koja su namijenjena tome da vas što više približe u jedinstvo s Bogom. Jezik ljubavi nije puki govor, niti zahtijeva od vas neku veliku količinu aktivnosti kako biste proniknuli u njeno značenje.
  5. Na tradicionalnoj Misi mnogo se češće ustaje, kleči i sjeda nego na redovnom obredu. Ako niste sigurni što vam je činiti u određenom trenutku, jednostavno pratite upute iz misala i pratite kretnje drugih.
  6. Dok ne steknete malo iskustva, u misalčiću ćete naći upute o pravilnom izgovoru odgovora puka na latinskom, a ako se ne možete snaći, bez bojazni zamolite nekog iskusnijeg da vam pomogne. No, latinski jezik nije pretjerano kompliciran, a naročito ova pojednostavljena varijanta koja se rabi u crkvenim službama. Usto, ako ste poznavatelj engleskog jezika, to će vam još više olakšati posao, jer gotovo 40 % riječi iz engleskog jezika ima svoj korijen u latinskom. Dakako, pomoći će vam i dostupni usporedni latinsko-hrvatski tekstovi.
  7. Svećenik će na oltaru navijestiti Poslanicu i Evanđelje, dok će puk izgovarati pripadajuće odgovore na latinskom. Nakon toga će svećenik doći do ambona gdje će ih pročitati na narodnom jeziku, nakon čega će uslijediti propovijed.
  8. Za razliku od Novus Orda (redovnog obreda), molitvu Pater Noster (Oče naš) izgovara sam svećenik. Puk zajedno s ministrantima odgovara posljednjom rečenicom molitve: sed libéra nos a malo (nego izbavi nas od zla).
  9. U ovom obredu Sveta Pričest se prima klečeći na jezik, a ne na ruku. Dakako, ljudi koji imaju nekih zdravstvenih tegoba, ili imaju bilo kakav fizički hendikep, Pričest će primiti stojeći ili sjedeći. Za razliku od redovnog obreda, pričesnik ne odgovara s “Amen” prije primanja Hostije. Svakako se upoznajte s riječima izvanredno lijepog blagoslova koji će vam svećenik dati dok čini znak križa s Hostijom i stavlja ju na vaš jezik. Na hrvatskom glasi ovako: Tijelo Gospodina našega Isusa Krista sačuvalo dušu tvoju za život vječni. Amen.
  10. Nakon svršetka (tihe) Mise, svećenik obično predvodi puk u moljenju Leoninskih molitava. Te molitve propisao je papa Lav XIII. (za obraćenje Rusije), koji je napisao i molitvu sv. Mihaelu arhanđelu, a dodatno su ih proširili pape Pijo XI. i XII. Ove molitve nakon tihe Mise su se molile preko osamdeset godina, no nakon Drugog vatikanskog sabora su postale opcionalne, pa su tako gotovo svugdje odbačene. Leoninske molitve se najčešće izgovaraju na narodnom jeziku, iako se mogu moliti i na latinskom.