O. Andrzej Komorowski u srpnju je izabran za četvrtoga generalnog poglavara Svećeničkog bratstva sv. Petra. Za službeni bilten Njemačkog govornog distrikta FSSP-a “Informationsblatt” s njime je o stanju Crkve i o budućnosti Bratstva porazgovarao Markus Reiner.
Oče Komorowski, potječete iz Poljske, ali na čelu ste jedne zajednice u kojoj brojčano dominiraju Amerikanci, Francuzi i Nijemci. Vidite li u tomu prednost ili nedostatak?
Doista smo vrlo međunarodni. Osim spomenutih skupina, imamo također svećenika i sjemeništaraca iz Kanade, Austrije, Australije, Velike Britanije, Češke, Poljske i drugih zemalja. Prvenstveno smo katolici, što nas povezuje preko državnih granica. Zajedno smo vjerni papi, glavi čitave Crkve. Tradicionalna liturgija isto tako naglašava univerzalni karakter Bratstva. Sigurno je da svaka zemlja ima svoje vlastite tradicije i običaje, ali preko naših se različitih iskustava i snaga možemo međusobno obogatiti. Ako katkad dođu nerazumijevanja ili napetosti, moramo se još jače vježbati u ljubavi prema bližnjemu, poštovanju i strpljenju. Kao generalni poglavar moram biti tu za sve u Bratstvu. Zato svoj izbor promatram kao znak povjerenja te istodobno kao zadatak: naime, da učvršćujem ono što nas povezuje. Konačno, svi želimo isto: posvetiti sebe i vjernike koji su nam povjereni.
Uočljiva je mlada dob novoga vodstva. Generalni poglavar, asistenti i savjetnici spadaju u godišta od 1975. do 1979. Utemeljiteljska generacija na generalnoj razini više uopće nije zastupljena. Zar se iskustvo više ne traži u Petrovu bratstvu?
Iskustvo je uvijek dragocjeno. Neki od osnivača angažirani su u svećeničkoj izobrazbi, druga iskusna subraća imaju vodeće funkcije u distriktima.
Naša će zajednica ipak u listopadu navršiti 30 godina. Tijekom ta tri desetljeća utemeljitelji su uvijek bili integrirani u vodstvo. Jednom dođe vrijeme da mlađi moraju preuzeti odgovornost. Naš rast sa sobom donosi nove izazove. Sada nas je gotovo 300 svećenika i imamo kuće na skoro svim kontinentima. Samo to da ih se redovito posjećuje oduzima puno energije. Sigurno, sa starošću raste iskustvo, ali snage slabe. Uvjeren sam da će nam iskusna subraća uvijek biti pri ruci svojim savjetom, čak i ako više ne obnašaju nikakvu službu na generalnoj razini.
Pod Vašim je predšasnikom, o. Johnom Bergom, Bratstvo imalo pozitivan razvoj. I sami ste kao generalni asistent i generalni ekonom šest godina suživjeli i suoblikovali taj rad na vrhu zajednice. Koje povezne točke vidite za svoje buduće vodstvo i koji novi izazovi dolaze Bratstvu?
Jako smo zahvalni o. Bergu za sigurno i dobro vođenje Bratstva u proteklih dvanaest godina. Mogli smo otvoriti puno novih misnih centara, unutarnji mir i jedinstvo Bratstva bilo je ojačano. U vrijeme moje službe kao generalnog asistenta naučio sam cijeniti prvenstveno njegov otvoreni sluh za subraću i njegovu sposobnost da brzo reagira. Sa sve većim rastom Bratstva postajalo je teško održavati izravan kontakt sa subraćom. Za mene ipak veliko značenje ima laka dostupnost za svakog našeg svećenika. Uvijek sam cijenio što su poglavari sebe shvaćali kao subraću koja znaju slušati i pomagati. Svaki od nas treba osjećati povjerenje i pozornost poglavara i osjećati se kao član jedne duhovne obitelji. Istodobno uvijek moramo misliti na granice. Za svećenike kao i za laike dođu trenutci kada za dobro zajednice ili obitelji treba podnijeti žrtve i promijeniti planove da bi se služilo drugima.
Želim dalje raditi na širenju našega apostolata. Na mnogo mjesta postoji želja za dušobrižničkim radom Bratstva, no trenutačno za to nemamo dovoljno svećenika.
Moramo misliti i na stabiliziranje postojećeg apostolata. Želim zato poduprijeti kanonsko osiguranje naših kuća i ojačati personalom filijale sa samo jednim dušobrižnikom, da se tamo omogući život u zajednici.
Budućnost Crkve i Petrova bratstva dobri su i sveti svećenici. Zato je zadaća naše zajednice, promicati svećenička zvanja i podupirati katoličke obitelji iz kojih ta zvanja proizlaze.
Osim odluka o personalu, Generalni je kapitul imao niz važnih tema na dnevnom redu. O čemu se raspravljalo i koje se promjene mogu očekivati sljedećih godina?
Bavili smo se prvenstveno glavnim dokumentima i smjernicama Bratstva. Među ostalim, prerađen je vrlo važan Direktorij za svećeničku izobrazbu. Također smo diskutirali o potrebi otvaranja jednog sjemeništa u Francuskoj. Najveća promjena tiče se buduće strukture Bratstva. Zaključeno je stvaranje provincija. Razumljivo, razgovaralo se i o financijskim poslovima. Prije Generalnog kapitula svaki je član Bratstva imao mogućnost podnijeti svoja pitanja i poticaje. Obrada tih pitanja bila je za nas važna tema i važna je za povezanost naše zajednice.
Spomenuli ste stvaranje provincija. Što se pod tim podrazumijeva i koje bi posljedice imalo jedno takvo prestrukturiranje za pojedine distrikte?
Raspodjela neke zajednice u provincije struktura je koju predviđa kanonsko pravo, a treba učiniti učinkovitijim upravljanje narasle i međunarodne zajednice. Poglavar provincije ili provincijal može samostalno donositi administrativne, financijske i personalne odluke. Prednost se sastoji u tomu što provincijal bolje poznaje područje svoje nadležnosti i tako može brže i bolje reagirati na lokalne izazove. U provincijalnom vijeću i provincijalnom kapitulu članovi provincije dobivaju jači glas. S druge strane, treba puno učiniti da se osigura jedinstvo zajednice. Zadaća je Generalne kuće da pazi na to kako razlike među provincijama ne bi postale prevelike i da identitet i karizma Bratstva ostanu očuvani.
Crkva je ponovo zapala u vrtlog zlostavljanja i zataškavanja. Koje uzroke vidite za sadašnju krizu i što se mora učiniti da se takvi problemi ubuduće spriječe?
Jako je žalosno da opet slušamo o zlostavljanju i zataškavanju u Crkvi. Molimo za sve žrtve, ali i za počinitelje da se obrate i čine pokoru. Mnogi su odgovorni u Crkvi počinili teške pogreške što nisu dovoljno zaštitili žrtve ili ih nisu ozbiljno shvaćali. Slučajeve se zataškavalo da se zaštiti dobro ime Crkve. Prvenstveno se mora biti na strani žrtava, posebno maloljetnih, i otvoreno iznijeti istinu ma kako ona bila gorka. Počinitelji moraju priznati svoju krivnju, moliti za oproštenje i podvrgnuti se pravednoj kazni. Nisu samo zlostavljali druge, što je već samo po sebi strašno, nego su povrijedili cijelu Crkvu i uništili povjerenje u nju. Da ponovo uspostavimo vjerodostojnost, može nam pomoći samo puna transparentnost i dosljedno provođenje načela nulte tolerancije.
U konačnici, u osnovi su tih incidenata duhovni problemi. Moralni pad dolazi od manjkavoga duhovnoga života. Klerici koji su počinili takve stvari zanijekali su svoj poziv. Iz ove će se krize izaći samo onda kada se u središte ponovo stavi Deset zapovijedi.
Ni formacija budućih svećenika ne smije ograničiti samo na akademsku izobrazbu. Zdrava duhovnost, duboka pobožnost i duh mrtvljenja djelotvorna su preventivna sredstva. Nitko tko na spolnom području ima nezdrava nagnuća, ne smije biti pripušten svećeništvu.
Dok biskupije bilježe drastičan pad svećeničkih ređenja, zajednice povezane s Tradicijom i dalje idu smjerom rasta. U Francuskoj već svaki peti novi svećenik pripada ‘Tradiciji’. Koju bi ulogu te zajednice mogle imati u novoj evangelizaciji i obnovi Crkve?
Raduje da usprkos danas teškim okolnostima, mladi ljudi još uvijek otkrivaju svoj poziv i daju važan doprinos upravo tradicijskim i konzervativnim zajednicama. Molitva za zvanja, dušobrižništvo obitelji i mladeži, kao i uzoran svećenički život, nužan su temelj. Upravo mnogi mladi ljudi i obitelji u našim zajednicama pokazuju da nije nostalgija, nego sakralni i autentični izraz vjere ono što traže i što nalaze u predajnom obliku svete mise. Mnogi svećenici i biskupi koji nas posjećuju iznenađeni su što u našim filijalama vide toliko mladih ljudi.
Naši svećenici k tomu imaju više vremena za dušobrižništvo jer se ne moraju brinuti za glomazne pastoralne jedinice* i njihovo upravljanje. Ljudi trebaju blizinu i osobno praćenje svećenika dušobrižnika, a mi to možemo ponuditi.
Daljnju važnu ulogu naše zajednice vidim u kontaktu s ostalim svećenicima. Mnogi svećenici koji su kod nas naučili služiti tradicionalnu misu, stekli su duboko shvaćanje svoga poziva i svećeničkog identiteta.
Zašto biskupi u nekim zemljama usprkos akutnom nedostatku svećenika i padu broja vjernika, samo uz oklijevanje pristaju uvrstiti Bratstvo u dijecezansko dušobrižništvo?
To bi se pitanje trebalo postaviti biskupima… Od dokumenta “Summorum Pontificum” puno je toga postalo bolje. Biskupi u SAD-u su puno otvoreniji i pragmatičniji od svoje europske subraće. Dok nas američke biskupije pozivaju i mole za pomoć, kod nas se laici moraju upravo boriti za da dobiju jednu mjesečnu sv. misu prema starom obredu. Razlozi za to su različiti: sve ono što je izvan klasičnih župnih struktura promatra se kao podjela zajednice. Mnogi biskup ne mogu ili neće razumjeti zašto se tradicionalna misa još uvijek traži. Da se doskoči manjku svećenika, pokušava se stvarati velike župe i nuditi bogoslužja riječi, čime Crkva upada u još veću krizu. Ali uvjeren sam da će rasti uvid kod biskupa i laika da su najbolje sredstvo evangelizacije sveta misa, sakramenti i solidna pouka u katekizmu. U svakom slučaju, zajednice povezane s tradicijom spremne su pomoći.
Oče Komorowski, služba generalnog poglavara sa sobom donosi puno zadaća. Hoćete li usprkos tomu s vremena na vrijeme naći vremena da posjetite koju filijalu na njemačkom govornom prostoru?
U moje zadaće spada da održavam kontakt s filijalama. Bit ću blizak svećenicima, na licu mjesta vidjeti njihove teškoće i probleme i upoznavati vjernike. To će mi pomoći da donesem ispravne odluke, a pokazuje također da poglavari služe svojoj zajednici. Sigurno neću moći riješiti sve probleme, ali bit ću oslonac subraći i zajednicama.
Puno hvala na razgovoru!
* jedinice nastale spajanjem više župa zbog nedostatka svećenika i drugih razloga (https://de.wikipedia.org/wiki/Pfarrverband i https://it.wikipedia.org/wiki/Unità_pastorale)
Izvor: Informationsblatt der Priesterbruderschaft
Prijevod: SD
