2fb0c7aa-dfaa-4eaa-8c92-3453ccca9da0

ODREDBE KOJE SE TIČU CRKVENE DISCIPLINE

(Važna napomena: neke odredbe s ovih stranica više nisu obvezujuće za sve katolike, jer prate crkvene propise koji su u međuvremenu zamijenjeni novima, uglavnom blažima, no svaki katolik se ove tradicionalne discipline može pridržavati kao vlastite pobožnosti. Tamo gdje bude potrebno, naznačit ćemo zvjezdicom (*) kako glase trenutno važeće odredbe, kako ne bi bilo zabune)

POST*

ŠTO JE NEMRS, A ŠTO JE POST?

Nemrs je obveza ne jesti mesa, a post je obveza sustegnuti se od jela, to jest, jednom samo na dan do sita jesti. Može se dogoditi, da vjernici smiju jesti mesa, a dužni su postiti.

Nemrs veže katolike u sve petke preko godine, osim ako na petak padne koji zapovijedani blagdan. Na nemrsne dane smiješ jesti koliko hoćeš, samo ne smiješ jesti mesa.

Post veže katolike u sve posne dane. Posni su dani:

Kvaterni posti, koji padaju na srijedu, petak i subotu, i to proljetni poslije Ciste nedjelje ili prve u korizmi, ljetni odmah poslije Duhova, jesenski po Uzvišenju sv. Križa, a zimski poslije sv. Lucije.

Dalje su posni dani svi dani u korizmi, osim nedjelje, ali prema općenitom crkvenom zakonu smije se u korizmi jednom na dan (i to kod objeda) jesti meso u sve dane osim Pepelnice, te petka i subote kroz cijelu korizmu. Dakle u korizmi je post svaki dan, osim nedjelje, a post i nemrs zajedno na Pepelnicu i sve petke i subote, te u srijedu u kvaternom tjednu. Prema tomu se smije kod objeda jesti mesa i na Veliku srijedu i na Veliki četvrtak. Na Veliku pak subotu po najnovijim propisima prestaje i post i nemrs, o ponoći.

Osim toga su posni dani preko godine uoči Duhova, Svih svetih i uoči Bezgrješnog Začeća BI. Dj. Marije i na Badnjak.

Prema tomu nema više posta uoči Petrova (28. lipnja), a ni u adventu.

Još valja zapamtiti ovo:

Ako koja zapovjedna svetkovina padne u petak, onda se toga petka slobodno jede i meso, izuzevši korizmeno vrijeme, kad je i post i nemrs i u zapovijedani blagdan, ako taj padne u petak ili subotu. Ako pak Bezgr. Začeće, Svi sveti i Božić padnu ponedjeljkom, otpada, post koji se inače ima držati uoči ovih svetkovina, jer u nedjelju nema nikada posta, a u subotu ga prema novomu crkvenom zakonu ne treba držati.

Ovo su propisi, koji vrijede za cijelu katoličku Crkvu.

NOVIJI PROPISI O POSTU I NEMRSU (DO 1973.)

Odlukom sv. Stolice, radi poratnih prilika (nakon Drugog svjetskog rata), ublažen je zakon o postu i nemrsu. Po novim propisima dužni smo obdržavati nemrs na sve petke u godini. Zakon posta i nemrsa obvezuje nas na Pepelnicu, Veliki petak, predvečerje Bezgrešnog Začeća BI. Djevice Marije i Badnjak (23. ili 24. prosinca) U te dane ne smijemo uživati mesna jela i smijemo se samo jedanput do sita najesti, a dva puta založiti.

ODREDBE O VRŠENJU EUHARISTIJSKOGA (PRIČESNOGA) POSTA

1. Voda ne krši pričesnoga posta, pa se prema tome može piti vodu prije sv. Pričesti.

2. Vjernici koji se žele pričestiti bilo preko dana bilo na večernjoj Sv. Misi, bilo na polnoćki, moraju držati pričesni post prije Sv. Pričesti, i to:

a) ne smiju uživati jela i alkoholna pića (vino, rakija, likeri, pivo) tri sata prije Sv. Pričesti;

b) ostala pića (kava, mlijeko, čaj i slično) jedan sat prije Sv. Pričesti.

3. Bolesnici, koji nijesu u smrtnoj pogibelji (u smrtnoj pogibelji ne obvezuje euharistijski post) pa i oni koji ne leže:

a) ne smiju uživati jelo i alkoholna pića tri sata prije Sv. Pričesti.

b) mogu uzeti bilo koji pravi lijek (pilule, prašak, kapi) i bilo koje nealkoholno piće, bez ikakva vremenskoga ograničenja.

4. Pričesni post od polnoći po starim propisima više ne obvezuje; ali je hvale vrijedno da ga vrše oni koji ga mogu vršiti bez poteškoće. Ipak nije više potrebno da o tome pitaju za savjet ispovjednika.

 

* TRENUTNO VAŽEĆI PROPISI O POSTU I NEMRSU

Sadašnja disciplina znatno ublažuje nekadašnju strogost u pogledu euharistijskog posta. Odluke Svete kongregacije za bogoslužje od 21. lipnja 1973. određuju sljedeće:

1. Za primanje sakramenta sv. pričesti mora proći jedan sat od jela i svakog pića osim vode.

2. Doba euharistijskog posta ili uzdržanje od hrane i pića skraćuje se otprilike na oko četvrt sata:

a) za bolesnike koji leže u bolnicama ili kod kuće, čak i ako nisu prisiljeni ležati u postelji,

b) za vjernike u poodmakloj dobi, bilo da su u svojim kućama ili u staračkim domovima,

c) za oboljele svećenike, čak i ako nisu prisiljeni ležati ili za one stare, bilo da čitaju misu ili primaju svetu pričest,

d) za osobe koje se brinu o bolesnicima ili starcima te za osobe vezane s onima o kojima se drugi brinu, a žele se s njima pričestiti, kad ne mogu, bez poteškoća, poštovati euharistijski post od jednog sata.

Zakon nemrsa zabranjuje jesti meso, ali ne jaja, mlijeko i mliječne proizvode i začine sa životinjskim mastima. Zakon posta propisuje samo jedan obrok dnevno, ali ipak dopušta još dva mala obroka jela, kao potporu za dnevni rad.

Biskupi imaju ovlasti promijeniti potpuno ili djelomično nemrs i post u druge oblike pokore, kao što su djela milosrđa ili obavljanje pobožnosti.

Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života: na Pepelnicu i na Veliki petak. Dobrovoljno ga mogu činiti i mlađi i stariji od ovih dobnih odrednica. Za nemrs (običnim petkom) crkveni zakonik je sažet i kratak: “Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina.”

Za naša područja u petak je nemrs, to jest ne jede se meso. Ali, ako je netko u takvim okolnostima da mora jesti meso (npr. na terenu, u bolnici, u menzi i sl.) može jesti meso, a mjesto toga se u petak treba odreći nečega drugoga (pušenja, pića, zabave…) ili učiniti neko dobro djelo (obilnija molitva, čitanje Svetoga pisma, posjet bolesnika, darivanje potrebnih…)

 

 

O OPROŠTENJIMA*

O OPROŠTENJU TREBA ZNATI:

1. Što je oproštenje? Oproštenje je otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Grijehom naime čovjek vrijeđa Boga, a baš zato zaslužuje kaznu, i to teškim grijehom zaslužuje vječnu kaznu, a svim grijesima kaznu vremenitu. U sakramentu pokore, ako ga je valjano primio, opraštaju se čovjeku svi grijesi, a s njima mu se oprašta i vječna kazna (muke paklene), ali mu se ne opraštaju uvijek kazne vremenite, koje mora da pretrpi ili ovdje na zemlji ili u čistilištu. A baš eto ove vremenite kazne otpuštaju se čovjeku izvan sakramenta pokore oproštenjem.

Oprost je dakle otpuštenje vremenitih kazni za grijehe, koji su čovjeku u sakramentu pokore već oprošteni.

2. Što je potpuno, a sto je nepotpuno oproštenje? Potpuno oproštenje je  otpuštenje svih vremenitih kazni, koje bi čovjek morao pretrpjeti ili ovdje u životu ili poslije smrti u čistilištu. Prema tomu se čovjek, koji je doista dobio potpuno oproštenje, može usporediti s odraslim čovjekom, koji je netom primio sveto krštenje. Da u takvu stanju umre, ušao bi odmah u nebo, a da ne bi morao ništa trpjeti u čistilištu.

Nepotpuno oproštenje je otpuštenje samo jednoga dijela vremenitih kazni, što ih je čovjek dužan da pretrpi za počinjene, ali već oproštene mu grijehe.

3. Što je potrebno, da čovjek dobije oproštenje?

a) Da uzmogne dobiti bilo potpuno, bilo nepotpuno oproštenje, mora imati nakanu, mora htjeti dobiti sva oproštenja, što ih može dobiti za djela, što ih doista čini, a na koja su vezani oprosti;

b) mora biti u milosti posvećujućoj, to jest, ne smije na duši imati nijednoga teškog grijeha;

c) mora sam osobno izvršiti djela, koja su propisana za postignuće oproštenja;

d) mora se ispovjediti i priče štiti, i to svakako prije, nego će vršiti za postignuće oproštenja propisana djela.

Vjernici, koji se redovito ispovijedaju barem jedan put svakoga tjedna, mogu dobiti sva oproštenja onoga tjedna, a da se ne moraju za postignuće oproštenja posebice još ispovjediti. Ali ako su poslije ispovijedi počinili možda koji teški grijeh, moraju se dakako opet ispovjediti i pričestiti, da uzmognu dobiti oproštenje.

Ako je bolesniku u času smrti nemoguće primiti sv. pričest, može dobiti potpuno oproštenje, ako skrušeno i srcem zazove ime Isusovo, ne može li ga više nazvati ustima.

4. Ako je za postignuće oproštenja propisan pohod crkve, valja pohoditi onu crkvu, koja je baš propisana, inače se može pohoditi bilo koja crkva ili javna kapelica, to jest kapelica, u koju vjernici mogu s ulice doći. Ako _ tko hoće dobiti isti dan više oproštenja, za koje je pro-pisan pohod crkve ili javne kapelice, mora za svako oproštenje posebice pohoditi crkvu ili kapelicu. Dakako, da treba pohoditi^ crkvu ili kapelicu s nakanom, da dade u njoj čast Bogu, da se u njoj pokloni Bogu.

Bolesnicima i uopće onima, koji nikako ne mogu pohoditi crkvu, može ispovjednik promijeniti pohod crkve u drugo koje dobro djelo.

5. Molitve, koje su propisane za postignuće oproštenja moraju se moliti po nakani Sv. Oca Pape i to usmeno. Ako nijesu propisane posebne molitve, dosta je da se izmoli jedan Očenaš, Zdravom arijo 1 Slava Ocu ili koja druga molitva prema vlastitoj želji i pobožnosti, ali mora biti barem tako duga kao Očenaš, Zdravo Marija i Slava Ocu. Za postignuće Porcijunkulskoga oproštenja i oproštenja za Duše u Čistilištu na Dušni dan treba izmoliti koci svakoga pohoda šest Očenaša, šest Zdravomarija i šest Slava Ocu.

6. Nakana sv. Oca, na koju treba moliti, da se postigne oprost, redovito je ova: da se uzvisi sv. Crkva, da se proširi sv. vjera, da se iskorijeni krivovjerstvo i raskolništvo, da se obrate grješnici, da među kršćanskim vladarima zavlada mir i sloga, a i druge potrebe kršćanstva.

* TRENUTNO VAŽEĆI PROPISI O DJELOMIČNIM OPROSTIMA

Papa Pavao VI. je apostolskom konstitucijom nauka o oprostima od 1. siječnja 1967. odredio da djelomični oprosti više nisu vezani na dane ili godine. Vjernik koji učini kakvo djelo, za koje je vezan djelomičan oprost dobiva, osim otpusta vremenite kazne, koju dobiva svojim djelom, isto takav oprost od kazne posredovanjem Crkve.

Prethodni članakKratke vjerske pouke
Sljedeći članakLaička udruženja