Za svetu službu određeno je posvećeno posuđe. Oni dijelovi posuđa, koji dolaze u doticaj sa svetim Tijelom i svetom Krvi Gospodinovom, od zlata su ili barem od dobro pozlaćenoga srebra.
Liturgijsko posuđe i platna:
- kalež je posvećena čaša u kojoj se drži sveta Krv. Sastoji se od podnožja, čvora i kupe. Kovana je od zlata ili srebra (ili barem mora imati pozlaćenu ili srebrnu kupu); jedino klerici smiju dodirivati kalež i patenu (ili sakristani u sklopu svojih dužnosti)
- patena (plitica) je posvećeni plitki kovani tanjurić za sv. Tijelo. Od iste je tvari kao i kalež, barem iznutra pozlaćen. Kalež i patenu posvećuje biskup. Naznačuju Isusov novi grob.
- velum = veo, rubac (u pripadajućoj liturgijskoj boji s izvezenim križem na sredini) kojim se prekriva kalež s patenom;
- palla je blagoslovljeni skrućeni laneni četverokutni pokrovac, kojim se pokriva kalež pod svetom misom, kako u nj ne bi upadale kakve nečistoće;
- korporal (corporale) ili tjelesnik je oveći blagoslovljeni laneni rubac, na koji se meće kalež i patena za svete Mise; izglačan je tako da jednom razmotan, bude podijeljen na 9 jednakih kvadrata. Inače se složen drži u burzi.
- burza (tok) je četverokutna uklopnica u obliku korica knjige, u koju se meće korporal; stoji na velom pokrivenom kaležu. Kao i vellum, i burza je iste boje i tvari kao i kazula. (kožna vrećica u kojoj se drži piksida također se ponegdje naziva burza)
- purifikatorij (purificatorium) ili čistilo je platneni rupčić za čišćenje kaleža, plitice, te misnikovih usta i prstiju.
Na kredencu (stoliću) kraj oltara nalaze se:
- kostarice ili ampulice, dva vrčića u kojima je priređeno vino i voda za svetu Misu. Stoje na pripadajućem tanjuriću (pelvicula). Većinom su stakleni, ali mogu biti od srebra ili zlata, no u tom slučaju moraju biti jasno označeni slovima A (aqua) i V (vinum).
- treći vrčić u kojem se nalazi voda za pranje prstiju svećenika (to nije onaj isti iz kojeg se toči voda u kalež).
- tanjurić nad kojim si misnik pere prste
- rupčić kojim si svećenik otire prste (lavabo) nakon pranja
- pričesna plitica, tj. drugi pozlaćeni ili posrebreni tanjurić koji prilikom pričesti vjernika ministrant drži pričesnicima ispod brade.
- zvonce, kojim ministrant zvoni za vrijeme sv. Mise.
- kajfež, dugi štapić sa završetkom u obliku zvonca, kojim se gase svijeće
- šibice, za paljenje svijeća
- ako je potrebno, pločica s leoninskim molitvama
Druge crkvene stvari:
i. ciborium (čestičnjak) je veći kalež s poklopcem (koji ima križić na vrhu), u kojem se čuvaju posvećene Hostije za sv. Pričest, ili se u njemu Posvećuju tijekom Mise. Mora biti pozlaćen iznutra. Čuva se u tabernakulu, a kada se u njemu nalaze posvećene Čestice, mora biti prekriven bijelim svilenim velom.
ii. monstranca (pokaznica) je kovana pozlaćena posuda ovijena vijencem ili tornjićima (romanska ili gotička). U sredini ima stakleni prozorčić (luna), u kojem se nalazi zlatna ili srebrna kvačica u obliku polumjeseca (lunula), u koju se meće sv. Hostija. Monstranca se nosi u tijelovskoj procesiji, izlaže se kod klečanja, večernje itd.
iii. kadionica (thuribulum) u kojoj se na Misi pali tamjan na čast Bogu. Visi na lancima, kako bi se s njome moglo mahati prilikom kađenja naroda ili stvari (tamjan izgara na prethodno pripravljenoj ugljenoj žeravici). Tamjan se čuva u pripadajućoj lađici (navicula ili acerra), koja sadrži i žličicu s kojom se tamjan meće u kadionicu.
iv. piksida ili čestičnjak (custodia) je maleni spremnik u kojem se sveta Pričest nosi bolesnicima ili nepokretnima. Mora biti pozlaćena ili posrebrena.
v. u kotliću (aspersorium) se čuva blagoslovljena voda, a škropi se škropilom (aspergillum), štapićem koji na vrhu ima maleni spremnik s rupicama kako bi se mogao umočiti u kotlić, i kako bi se s njime moglo škropiti.
vi. sveta ulja (katekumensko, krizma i bolesničko) čuvaju se u odvojenim pozlaćenim posudicama (bilo bi poželjno imati i manje posudice, za svakodnevnu uporabu). Svaka mora imati svoj natpis, da se svećenik ne zabuni i ne uzme jedno sv. ulje mjesto drugoga. U te manje posudice treba iz većih uliti krizme i ulja, koliko je dosta. Da se spriječi opasnost od izlijevanja sv. ulja, dobro je u tim posudicama držati pamuk (vatu), namočen, svaki za se, svetim uljem i krizmom. U to se zamoči palac, kad treba mazati. Uobičajene su oznake: Ol. Cat. ili samo O za Oleum Cathecumenorum (katekumensko); S. Chr. ili C za Sanctum Chrisma (krizma); Ol I ili samo I za Oleum Infirmorum (bolesničko).
vii. manuterge – ovaj izraz se rabi za nekoliko vrsta platnenih ručnika koji se rabe u liturgiji. Jedan od njih je onaj koji se rabi u sakristiji. Njime svećenik otare ruke kada ih pere prije Mise, dijeljenja Pričesti izvan Mise ili prije podjeljivanja sv. Krsta (krštenja). Ponegdje postoji i običaj da svećenik pere ruke i nakon Mise, pa se rabi i u ovu svrhu. (katkada se tako naziva i onaj prethodno spomenuti, „Lavabo“ ručnik, kojim svećenik briše ruke za vrijeme sv. Mise). Također, postoji i ručnik koji se rabi prilikom svećeničkog ređenja, njime se ređeniku vežu ruke nakon pomazanja.
viii. pacifikal – križ na niskom stalku koji u određenim prigodama (npr. kod blagoslova kuća) u ruci nosi svećenik ili biskup, i njime blagoslivlja vjernike.
ix. procesional – metalni ili drveni križ na dugačkoj tankoj motki (hasti), koji se nosi na čelu procesije.
