IZVANJSKA PRIPRAVA:
Pričesni (euharistijski) post je uzdržavanje od jela i pića prije primanja svete pričesti. Trenutni crkveni propisi određuju da se pričesni post mora obdržavati sat vremena prije primanja sv. pričesti: „Tko želi primiti presvetu euharistiju neka se barem sat vremena prije svete pričesti uzdrži od bilo kakvog jela i pića, izuzevši samo vodu i lijek“ (kan. 919, p. 1). Međutim, postoje i dva starija oblika pričesnog posta. Premda ni jedan ni drugi više ne obvezuju vjernike, hvalevrijedno je da ih vrše oni koji to mogu činiti bez poteškoća.
- od pontifikata pape Pija XII. pričesni post nalagao je ustezanje od hrane i pića tri sata prije primanja sv. pričesti, uz izuzetak vode. Ovaj post ne obvezuje smrtno bolesne niti trudnice.
- crkveni propisi prije 1955. nalagali su pričesni post od ponoći prije svete Mise (uključujući i uzdržavanje od vode).
Prikladna odjeća – s obzirom da stupamo u sveti prostor i prisustvujemo najuzvišenijem događaju koji postoji – žrtvi sv. Mise, trebali bismo pritom biti prikladno odjeveni u skladu sa svojim spolom i dobi. Naša odjeća mora biti prije svega čedna, čista i uredna.
- za muškarce je preporučljivo da za sv. Misu odjenu odijelo ili barem prikladne hlače, košulju i cipele. U našem jeziku još je poznat izraz „misno odijelo“, što govori o tome kolika se pažnja poklanjala prikladnoj odjeći. Muškarci u crkvi ne smiju imati nikakvo pokrivalo na glavi.
- ženska odjeća morala bi biti toliko dugačka da prekriva koljena, prsa i ramena. Ne bi trebala biti odviše uska. Premda ih više ne obvezuje crkveni zakon, prema hvalevrijednoj apostolskoj predaji i pradavnom katoličkom običaju, žene bi u crkvi trebale imati prekrivenu glavu, bilo rupcem, maramom, velom ili šeširom.
Vremenski okvir – bilo bi dobro doći u crkvu barem 15-30 minuta prije početka sv. Mise, kako bismo se mogli dobro pripremiti, sabrati i odvojiti od svakodnevnih briga i tegoba koje nas mogu ometati u molitvi.
NUTARNJA PRIPRAVA:
Blagoslovljena voda – prilikom ulaska u crkvu, trebali bismo umočiti prste u blagoslovljenu vodu i načiniti na sebi znak križa. Blagoslovljena (sveta) voda je sakramental koji briše naše lake grijehe i podsjeća nas na posvetnu milost koju smo zadobili prilikom krštenja.
Reverencija – nakon što načinimo znak križa (ili istovremeno) pokleknemo okrenuti prema svetohraništu u kojem se nalazi naš Gospodin. Njegovu stvarnu prisutnost naznačit će nam vječno svjetlo, tj. svjetiljka smještena neposredno iznad svetohraništa koja gori sve dok se u svetohraništu nalaze posvećene čestice (hostije). Poklecanjem priznajemo Kristovu prisutnost u Presvetom oltarskom sakramentu i dajemo mu dužno poštovanje.
Stanje milosti i sakrament svete ispovijedi – kako bismo primili svetu Pričest, moramo biti (kršteni katolici) u stanju milosti, odnosno ne smijemo imati teškoga grijeha na duši. Ako smo počinili teški (smrtni) grijeh, tada ne smijemo gubiti ni trenutka, već trebamo što prije poći na sv. ispovijed i dobiti otpuštenje grijeha. Redovito (i dobro) ispovijedanje prvi je i osnovni preduvjet za duhovni rast i veće uživanje u milostima svete Mise.
Mali misal (MM) – premda nije obvezno, vjernicima se osobito preporuča da molitve svete Mise toga dana (liturgijski kalendar se u MM-u nalazi na str. 27-38) pročitaju i razmotre prije same Mise, a za vrijeme Mise mogu pratiti molitve iz svojih misalčića (i listića). Označimo mjesta u misalu koje će nam trebati. Osobito je dobro izmoliti molitve kojima ćemo se i duhovno pripraviti na svetu misnu Žrtvu i svetu Pričest. U MM-u te molitve možete naći na str. 66-75. Ipak, sve dok pobožno i pažljivo sudjelujemo u sv. Misi, slobodni smo u duši i srcu moliti bilo koje molitve koje nam pomažu da se približimo dragom Bogu.
Molitvene nakane – svaka se sveta misna Žrtva prikazuje na četiri nakane: klanjanje, zahvaljivanje, zadovoljštinu i prošnju. Prije početka sv. Mise trebali bismo u svom srcu pohraniti sve one molitve za nas i za druge, koje ćemo za vrijeme sv. Mise prikazati na oltaru. Osobito valja moliti za svećenika koji prikazuje sv. Misu i ujediniti se s njegovom nakanom.
