In nomine Patris et Filii, et Spiritus Sancti. Amen.
Resurrexit sicut dixit! Alleluia!
Isus je uskrsnuo. Pobijedio je smrt. Smrt nikad nije imala nikakve šanse. A Isus nam nudi svoje Uskrsnuće. Stoga se moramo potruditi kako bismo ga proslavili. Ako propustimo čak i pokušati to učiniti, tada smo nezahvalni, čak i apsurdno iracionalni. Jer što nas sprječava u slavljenju uskrsne nedjelje? Hoće li nas strah od smrti spriječiti da se radujemo u Isusovom daru pobjede nad smrću? To nema nikakvog smisla!
Zašto bi se vjernike trebalo sprječavati da prisustvuju svetoj Misi? Naravno, podrazumijeva se poduzimanje razboritih higijenskih mjera; većina crkava je dovoljno velika za održavanje propisanog razmaka (fizičke udaljenosti) – posebno na Misama kroz tjedan, kada ionako dolazi svega nekoliko duša. S obzirom da je podijeljena dispenza (oprost) od nedjeljne obveze, oni koji su u skupini ranjivih od coronavirusa naprosto mogu pričekati bolje dane.
Dotle se neki vjernici svim silama trude doći do Mise. Tu je i bezbroj svećenika koji ih ne mogu odbiti zbog vlastite savjesti. Na sreću, najbolji među biskupima inzistiraju da se ne odbija nikoga tko želi prisustvovati sv. Misi. Sv. otac Pio iz Pietrelcine rekao je ove rečenice: „Zemlja bi lakše mogla postojati bez sunca nego bez svete misne Žrtve“ i „Kad bismo samo znali kako Bog gleda na ovu [misnu] Žrtvu, riskirali bismo vlastite živote da prisustvujemo samo jednoj svetoj Misi.“
Nevjernici možda neće razumjeti zašto toliko strastveno dajemo prvenstvo svetom bogoslužju. Neki među njima mogli bi se razbjesniti, misleći da to predstavlja prijetnju općem dobru, odnosno zdravlju svih nas. No, gledano dugoročno, čak bi i nevjernicima moglo biti drago što kršćani inzistiraju na slobodi okupljanja za bogoslužje.
Premda možemo vjerovati liječnicima i znanstvenicima dok traže metode kontroliranja daljnjeg širenja virusa, ali avaj, sada kada su brojne vlade okusile zastrašujuću moć – zatvaranja pučanstva u njihove domove; sprječavanja našeg okupljanja; širenja nadzora kako bi se nadgledala pokornost; poticanja ljudi da prijavljuju svoje susjede – jasno je da se neki neće tako lako odreći te moći. Samo će tražiti priliku da se opet njome posluže.
Očito je da coronavirus predstavlja izvanrednu prijetnju, pa se proporcionalno tome rabe izvanredne mjere kako bi ga se kontroliralo. No, nikada ne bismo smjeli reći „pod svaku cijenu“, jer možemo izgubiti previše toga. Samo za Isusa možemo reći „pod svaku cijenu“, jer On je vrjedniji od cijeloga svijeta.
Sasvim očito je trenutna reakcija na ovu pandemiju već uzela svoje neizrecive žrtve: ljudi su bili spriječeni čak i u posjećivanju umirućih članova obitelji! Jednom kada se bolesnike ostavi da umru sami i napušteni, tada je civilizacija sasvim sigurno na izdisaju. Ovdje nije riječ o sentimentu, nego o logici.
Međutim, ako Crkva inzistira na našoj slobodi da istinskom klanjanju Bogu, ona tada može osvojiti prostor koji služi političkim, društvenim i ekonomskim slobodama sviju nas. Nasuprot tome, ako se može zabraniti bogoslužje, tada se sve drugo može zabraniti. Iako nam nitko osim Boga ne može dati nadnaravna dobra, također je činjenica da nitko osim Isusa nije dovoljno snažan da obrani čak i naša naravna prava od najvećih zala ovoga svijeta.
Neka stoga Crkva sada inzistira na pravu ljudi na prikazivanja istinskog bogoslužja Bogu. Osim nadnaravnosti ovoga dobra, ono nas može zaštititi i od budućeg totalitarizma, tako što će načiniti granicu vladine moći, i tako će još više osigurati naravna prava svekolikog pučanstva na slobodno kretanje, slobodno udruživanje, i pravo na rad i uzdržavanje onih koji ovise o drugima. Rad nije jednoznačna imenica, on predstavlja temeljni dio našega otkupljenja, još otkako je Bog rekao Adamu da će radi prokletstva svoga grijeha kruh svoj zarađivati u znoju lica svoga. Poštenim radom ne samo da preživljavamo, već i otplaćujemo grijeh. Tko se usuđuje zabraniti ga? Neka ljudi odluče sami za sebe. Mnogi se ne boje smrti toliko da će se odreći svega kako bi se sakrili od nje.
Sva ova pitanja nedvojbeno su vrlo teška. I biskupima je također teško osvojiti prostor za Crkvu. No možemo odigrati svoju ulogu braneći ono što je očito – slobodu prisustvovanja svetoj Misi. Čineći ovo s nježnom čvrstoćom, sa spremnošću da trpimo radi toga, poduprimo stoga najbolje među našim biskupima, one koji se za to bore poput lavova. To se isplati: radi one jedine stvari koja je vrjednija od samoga života, a to je Vječni život. Isus, Gospodin naš je uskrsnuo! Jači je od smrti i daleko je mudriji od gospodstava ovoga svijeta.
Ipak, čini se da veća prijetnja od protivnika izvan Crkve dolazi od onih unutar Crkve, snažnih bašanskih bikova (Ps 21,12-16) koji ne prihvaćaju da je Misa Žrtva, koji se srame svećeništva ili ih ono ogorčuje; takvi žele iznova oblikovati Crkvu kako bi se usmjerila od Božjeg zakona prema zadovoljavanju onog zemaljskog ili tjelesnog. Izolacija radi coronavirusa za njih je prilika kako bi udaljili duše od svećenika i Mise. Neće maknuti prstom oko toga da se crkve ponovno otvore. Prema Evanđeljima, Isus je nesumnjivo znao da mu se približava njegov izdajnik (Mt 26,46-47; Mk 14,42-43; Lk 22,21-22; Iv 18:4), tako i vjerni katolici možda već osjećaju izdaju Judinih nasljednika. Ovo ne znači da se trebamo skrivati od toga, već poput Isusa moramo proći kroz sve to.
Ako ćemo uspjeti u tome, sasvim sigurno ćemo radi toga platiti visoku cijenu. Da, Crkva je u svom području iznad države – odnosno u svemu onome što je nužno za istinsko bogoslužje. Kao što je svima poznato, država može poslati svoje snage kako bi omela liturgiju, no oni mogu okusiti uspjeh samo ako Bog to dozvoljava radi više svrhe – kao što je Isus rekao Pilatu: »Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.« (Iv 19,11)
Sve i ako nas radi bogoslužja zlostavlja Crkva ili država, tada ne smijemo zauzvrat činiti nasilje, već budimo radije žrtve poput Isusa, pođimo kao janjad. Nakon određenih žrtava, možda će razumnije glave i mekša srca ipak prevladati, pa će iznova otvoriti naše crkve za bogoslužje.
U međuvremenu, sumnja li itko da je Crkva snažnija od države, neka pročita Psalme 2 i 26. Bog se podsmjehuje onima koji Ga žele omesti, koliko god takvi sebi zamišljali da su silni.
Isus je uskrsnuo. Svladao je smrt. Ovu pobjedu Isus daruje nama. Zato ju moramo slaviti. Jer što će nas spriječiti od slavljenja uskrsne nedjelje? Hoće li nas strah od smrti spriječiti u slavljenju Isusove pobjede nad smrću? Milošću Božjom, nipošto.
Resurrexit sicut dixit! Alleluia! Surrexit Dominus vere! Alleluia!
o. Jakov
