U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Ako vas boli što danas ne možete poći na svetu Misu… ako ste žalosni što se ne možete pridružiti današnjoj procesiji Cvjetne nedjelje… ako se osjećate ranjeni jer ne možete prisustvovati obredima Svetog trodnevlja… tada se utješite. Sve ovo je znak da ljubite Boga. To znači da ste razapeti s Kristom. Nisu svi takvi. No, budite duboko utješeni, jer ste živi za nebeski poziv.
Ako ste zapanjeni žustrinom kojom naši vjerski vođe ograničavaju pristup sakramentima, odnosno kontaktu s Isusom, tada imate dojam kako je izgledala situacija u Jeruzalemu prije dvije tisuće godina. Ako ste pribjegli duhovnoj pričesti, tada ste na Kalvariji i sa ženama promatrate našeg umirućeg Spasitelja. Ako pokušavate proniknuti Božji naum u ovoj nezamislivoj situaciji, tada stojite sa svetim Ivanom podno križa. Ako ste pogođeni vlastitim grijesima, znajući pritom da sve dok dišete, nije kasno iskati Božje milosrđe, tada vam je sa svetim Dizmom, dobrim razbojnikom, obećan raj. Ako ste usredotočeni na Isusa i promatrate kako je njegovo tijelo, Crkva, razodjevena i rasječena, s krunom poniženja, rastegnuta do krajnjih granica, izvrgnuta ruglu i skoro napuštena, ako vas je rastužila njegova agonija, tada ste sa svetom Marijom Magdalenom, od Boga ljubljenom, odabrali bolji dio.
I ako kroz sve ovo zadržite vjeru i ne izgubite nadu, već vjerujete, štujete i klanjate se Bogu, tada ste pod plaštom naše Gospe. Mariji, Majci Božjoj, dobro je poznata ova bol. Radi Božjeg nauma, radi spasenja duša, Marija sve to strpljivo podnosi, ujedinjuje se s Isusom u žrtvi i pokazuje kako je ljubav snažnija od smrti.
Mnogima će biti teško misliti o Uskrsu dok koronavirus bičuje cijeli svijet. Liječnici i medicinske sestre koji rade do iznemoglosti, oni koji održavaju na životu opskrbne linije, vladini dužnosnici uključeni u planiranje, oni će teško iznaći vremena za razmatranje vazmenih otajstava. No, nama drugima to je ne samo prilika, već i dužnost. Promislite o svim onim mjerama koje ljudi poduzimaju da se zaštite od koronavirusa i velikim naporima za očuvanje ljudskih života. No, mi bi trebali poduzimati još veće napore da se zaštitimo od grijeha. A Crkva bi morala poduzimati još masivnije napore kako bi dovodila duše do vječnog života.
Želio bih onda onima koji ne mogu sudjelovati u obredima Velikog tjedna preporučiti metodu sudjelovanja u njima kroz molitvu. Važno je imati liturgijske tekstove unaprijed pripremljene. Idealno bi bilo imati tiskani misal za puk, no sve ostalo je dostupno preko interneta na latinskom i narodnom jeziku za one koji se potrude potražiti. Za puninu Tradicije izričito preporučujem liturgijske tekstove u onoj inačici kakva se koristila prije 1955. Skoro smo ostali bez ovih veličanstvenih i drevnih uskrsnih obreda, ne radi pandemije koronavirusa 2020., već zbog „samoozljeđivanja“ Rima tamo u 1950-ima, kada je liturgija Velikog tjedna ozbiljno razvodnjena. Ako nemate tiskani misal ili ne znate gdje biste pretraživali na internetu, tada shvatite ovo kao upozorenje da se morate više posvetiti izučavanju vjere.
Sadašnje zatvaranje crkava možda je nagovještaj budućih progona, pa se stoga svaki katolik i svaka obitelj mora vrlo učinkovito katehizirati (podučiti u vjeri). Čak i ako su vas vaši pastiri napustili, Isus nas ne ostavlja kao siročad. S nama je u sve vijeke vijekova. U vama prebiva sam Duh Sveti. No kako bismo izdržali, svatko mora naučiti preživjeti u vjeri kao da je bez pastira.
Ako svakog dana Velikog tjedna odvojite sat-dva, tada jedna osoba može naglas pročitati uvodne tekstove toga dana. Svi prisutni neka u tišini razmatraju ove tekstove, i onda oni koji imaju nešto za reći mogu dati vlastito kratko opažanje o tome kako tekst govori o liturgijskom danu. Nakon toga prijeđe se na idući tekst. Mnogo je toga, pa možda neće biti moguće sve pročitati. Umjesto toga, možete uzeti svaku drugu stranicu ili svaku treću molitvu, ili se usredotočite na najvažnije elemente. Na ovaj način možemo vidjeti kako nas liturgija Velikog četvrtka upućuje na presvetu Euharistiju i svećeništvo, dok nas liturgija Velikog petka upućuje na Isusovu muku i smrt radi našega otkupljenja od grijeha. Uskrsno bdijenje podsjeća nas da je naše krštenje početak vječnog života, dok je uskrsna nedjelja ispunjena radošću uskrsnuća i Kristovog boštva. Dok razmatramo današnje tekstove, Bog razgovara s nama.
Današnja liturgija Cvjetne nedjelje govori o trenutnom bijednom stanju Crkve. Evanđelje i Muka po sv. Mateju pjevaju o Isusovom trijumfalnom ulasku u Jeruzalem, njegovom pomazanju, Posljednjoj večeri, Maslinskom vrtu, izdaji, bijegu apostola, lažnom suđenju, Petrovom zatajenju, Isusovoj muci i ukopu, te stražarima postavljenim da čuvaju njegov grob. Sve ovo naviješteno nam je kako bismo mogli o tome promišljati.
Trijumfalni ulazak
Mnogi su iz naroda Isusu pjevali Hosana prilikom njegovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, a zatim ubrzo vikali i tražili njegovu smrt. Nije li to nalik svetogrdnom pričešćivanju? Jer mnogi među katolicima primaju svetu pričest bez razlučivanja, odnosno ne vjeruju u Isusovu stvarnu prisutnost. I još gore, mnogo je onih koji redovito odlaze na Mise i vjeruju u stvarnu prisutnost, no ipak svjesno odbijaju priznati svoje smrtne grijehe i svejedno se pričešćuju. Skrivaju svoje smrtne grijehe u ispovjedaonicama, a kad ih se nagovori da ih priznaju, i dalje šute o tome da su svjesno primili svetu pričest dok su bili u stanju smrtnog grijeha. Hvala Bogu, sada se povukao i više ne mora trpjeti takve pogrde od svojih navodnih prijatelja.
Tijekom ovog razdoblja zaključavanja crkava mnogi će posve otpasti od vjere. Kada se crkve otvore, oni se više neće vratiti. No onima koji imaju uši da čuju, neka ovo razdoblje odvajanja od sakramenata bude prigoda za rast u želji prema njima, i za povećanje želje za primanjem Isusa samo u čistoći duše, koja se zadobiva samo djelima savršenog pokajanja.
Posljednja večera
Na Posljednjoj večeri Isus je ustanovio spomen-čin svoje smrti, obred kojim će se svi naraštaji moći prisjećati njegovog raspeća. Stoga sveta Misa nije prisjećanje na Posljednju večeru, već raspeće na Kalvariji. Sveta Misa je žrtva, a ne obrok. Odnosno, ona je prvenstveno žrtva, a tek drugotno obrok ili gozba. Zamračivanje ovog nauka uništava dijelove Crkve, jer pretvara mnoge njezine članove u protestante.
U Beču postoji jedna veličanstvena crkva s visokim glavnim oltarom iza kojeg se uzdižu zapanjujuće lijepi visoki retabli koji upućuju prema nebu koje je označeno prikazom Presvetog Trojstva na samom vrhu. No ovaj je oltar, kao i bezbroj drugih, odbačen iz upotrebe nauštrb zdepastog stolića nasađenog na izokrenutu piramidu, kao da je samo Trojstvo okrenuto naglavačke – kao da je Bog Otac stjeran u zemlju, a cjelokupno Božanstvo pokazuje prema paklu. Žalosno je to. Takva izokretanje nije dostojno Kristove spasenjske žrtve svete Mise.
Getsemani
U Getsemanskom vrtu, Isus je proživio duhovnu agoniju, goru od boli koju će uskoro pretrpjeti njegovo Tijelo. Poslan je anđeo da ga osnaži. I mi ga možemo utješiti našim duhovnim pričestima. Jer u Starom zavjetu, životinje koje su bile žrtvovane Bogu poslije su jeli svećenik i njegova obitelj. Ono što je bilo ubijeno postalo je tako njihova hrana, njihova supstanca. Ono što je bilo prikazano Bogu davalo je život Božjem narodu. Tako sv. Pavao piše: „Ne znate li, da oni koji čine svetu službu, od svetinje se hrane, i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele?“ (1 Kor 9,13) Isto je i s nama: ono što je prikazano na žrtveniku, presveta Euharistija, postaje našom hranom. Isus se žrtvuje i Isus se blaguje. Narod Božji živi od onoga što je prikazano na žrtveniku, jer to je duhovni prinos, duhovna hrana, duhovni život.
Dakako, postoji i materijalni element sakramenta. Sačinjeni smo od tijela i duše, pa nam je Isus dao znak za naša osjetila, znak bogat smislom. Jer kao što kruh i vino daju život i radost, tako i razumijevamo da nam primanje njegovog Tijela i Krvi daje vječni život i vječnu radost. No sveta Pričest ne daje nam ništa ako ne vjerujemo ili ljubimo. Materijalni element ništa nam ne koristi osim kao pomoć našim osjetilima. No, svrha sakramenta, davanje milosti, ne ide putem trbuha nego putem najvišeg dijela duše, odnosno našeg uma i srca. Vjerujemo li našim umom i ljubimo našim srcem, tada imamo život u zajedništvu s Bogom.
Ako ste sada kod kuće, i dalje možete primati najbolje pričesti koje ste ikad primili, mislim pritom na duhovne. Ovo je od velike utjehe Isusu u Getsemanskom vrtu. Tvoja žudnja za Njime, tvoja žalost zbog tvojih grijeha, tvoja želja da se sjediniš s Njime, nebu je dobro poznata. Možda ih je anđeo pokazao Isusu upravo u Getsemanskom vrtu. Tako ga čak i sada možemo tamo utješiti. Ovo je izuzetno velika motivacija.
Lažno suđenje
Isusovo lažno suđenje pred Sinedrijem bilo je protuzakonito, jer se odvijalo pod okriljem noći za vrijeme svetkovine i temeljilo se na lažnim svjedočanstvima. Vjerski vođe su djelovali bez ovlasti kada su uhitili i osudili Isusa. Sada u ovo vrijeme pandemije koronavirusa, Crkva se mora žurnije no ikad pozabaviti pitanjem granica njezine vlasti. Pojavili su se izvještaji o biskupima diljem svijeta koji pokušavaju zabraniti krštenja, zabraniti svetu Pričest, pa čak zabraniti i posljednju pomast. Dakako, kanonsko pravo predviđa situacije u kojima se sakramenti mogu uskratiti ili se može izreći kazna interdikta, no izvan ovih mjera opće crkveno pravo propisuje da katolici u stanju milosti imaju pravo primiti sakramente u prikladno vrijeme.
Suosjećamo s biskupima u ovim teškim danima, oni svakako imaju dužnost štititi život. No, njihova vlast ima granice. U čitanju Muke na Cvjetnu nedjelju čujemo velikog svećenika Kajfu kako zapovijeda Isusu: „Zaklinjem te živim Bogom, da nam kažeš, jesi li ti Krist, Sin Božji.“ Isus se pokorio i priznao svoj nebeski identitet. Doista je nevjerojatno što je čovjeku dana takva vlast nad Bogom. No, što čitamo u Djelima apostolskim kad taj isti veliki svećenik Kajfa naređuje sv. Petru i sv. Ivanu da ne propovijedaju u Isusovo ime? Oni odgovaraju da se moraju pokoravati Bogu više nego ljudima.
Čini se da Bog daje svojim svećenicima vlast kako bi se Isus otkrio, a ne kako bi se sakrio. Jer kad Isus kaže da mu je dana sva vlast na nebu i zemlji, odmah zapovijeda svojim učenicima da naviještaju Evanđelje i krste po svemu svijetu. Crkva stoga ima svu vlast koja joj je potrebna za dovršetak njezinog poslanja, a to je donošenje Isusa u nauku i sakramentima do kraja svijeta. No, nema ovlast ometati ovo poslanje. Naša hijerarhija može tvrditi da ne želi uskratiti sakramente, ali da se moraju pokoravati državi. Trebali bismo se moliti za njih u ovoj teškoj situaciji i trebali bismo pokazati strpljenje po pitanju svete Pričesti, no krštenja i ženidbe se ne bi trebali predugo odgađati. To se može izvesti sa svega pet prisutnih osoba, ili čak dvije u iznimnim situacijama. Svaka proslava može se odgoditi za kasnije, nakon što se ukinu ograničenja. No sakrament posljednje pomasti nikad se ne bi smio odgađati.
Prihvatimo li da država ima vlast onemogućiti sakramentalni život, nismo li onda nevjerni poput onih koji su pritiskali Pilata da raspne Krista? Oni su tvrdili da im nije dopušteno pogubiti Isusa, već su htjeli da to učini državna vlast. Jeruzalemski puk se bojao reći svoje mišljenje zbog u strahu od svojih vođa. Isto je i u današnjoj Crkvi. Mnogi svećenici se boje crkvene hijerarhije. Zamislite to! Svećenici se boje biskupa! Ovo je tragično.
Muka
I tako, dolazimo do Kristove muke. Isus nas poziva da uzmemo svoj križ i pridružimo mu se na Kalvariji. Isto kao što je to učinila njegova majka Marija, sveti Ivan, žene i sv. Dizma. Nekako moramo umrijeti s Njime da bismo bili s Njime u raju. Među onima koji su u najrizičnijoj skupini oboljenja od koronavirus (s potencijalnim smrtonosnim posljedicama), mislim pritom na starije ljude s kroničnim oboljenjima, nekoliko ih je reklo da svakako žele primiti svetu Pričest. Razumiju što time riskiraju, ali unatoč tome preferiraju umrijeti primajući svetu Pričest, nego živjeti bez nje. Čak i kada nije moguće izići u susret njihovim željama, ovo je primjer savršene ljubavi.
Stražari na grobu
Na kraju, židovski vođe su postavili rimske stražare na Kristov grob, kako bi spriječili njegove učenike da odnesu njegovo tijelo. Hoćemo li u današnje vrijeme, kada su crkve jedva posjećene, svjedočiti sličnim prizorima? Ovo vam je dano na razmatranje, a ne kao poticaj na pobunu. Poslanice nam govore kako je Isus bio poslušan sve do smrti. Ponizio se i bio je poslušan sve do smrti, smrti na križu. No ključna je bila njegova poslušnost Bogu Ocu.
Ovi događaji Cvjetnice povezani su s otajstvom Muke, jer Isus je znao da je njegov trijumfalni ulazak u Jeruzalem značio i njegovu smrt. No, koliko god ozbiljni, svečana i tužni bili, ti događaji dio su Radosne vijesti. Oni su naša priprava za Uskrs, za Kristovo uskrsnuće i dakako, naše vlastito uskrsnuće nakon smrti. To je nevjerojatno uzbudljivo. Budite uvjereni da mnogi ljudi nama svećenicima u telefonskim razgovorima svjedoče da unatoč izolaciji i dalje ostaju vedra duha ili se barem nose sa svime. Tu su roditelji koji svojoj djeci daju redovite vjerske poduke, neki uče moliti sv. krunicu preko YouTubea, neki zajedno proučavaju katolička djela, mnogi pomažu potrebitima. Mnogi nestrpljivo iščekuju, radujući se uskrsnuću Crkve i pritom prikazuju svoje patnje Bogu, što je njemu vrlo ugodno.
Evo, kralj tvoj dolazi k tebi. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
(na Cvjetnu nedjelju 2020.)
vlč. James Mawdsley, FSSP
