[pull_quote_center]Nikada prije nisam čuo Palestrininu glazbu, pa sam tako kupio ploču, a kada sam ju počeo slušati, gotovo sam doživio mistično iskustvo. Rekao sam sebi, ovo je glazba anđela. Ovo ne dolazi sa zemlje; ovo dolazi s nebesa. Ovo je sasvim drugačija vrsta glazbe, isto kao što je i katedrala sasvim drugačija vrsta crkve. I rekao sam, kako je moguće da bi užasna hereza [Katolička Crkva] prozvana „Babilonskom bludnicom“ uopće mogla proizvesti tako nebesku glazbu? (Dr. Peter Kreeft, profesor filozofije i katolički apologet, govoreći o svom obraćenju s protestantizma na katoličku vjeru)[/pull_quote_center]

Waterhouse-_John_William_-_Saint_Cecilia_-_1895_-760x470

Nakon što je poslušao Palestrinu, Peter Kreeft je uvidio snagu sakralne glazbe, i ona ga je odgurnula još dublje u naručje Katoličke Crkve. Ova mala epizoda otkriva nam kako u sakralnoj glazbi postoji ono nešto što govori samoj duši, te u nama produbljuje čežnju za Nebom. Sakralna glazba je vrlo snažna i govori svakome tko ima uši da čuje.

Dovoljno je stoga reći, u paklu nema sakralne glazbe.

Glazba je bila vitalan dio društva tisućama godina. Na primjer, „Platon je temeljio cijelo svoje „idealno“ društvo, u Državi, na njenom obrazovnom sustavu, a cjelokupan obrazovni sustav temeljio je na glazbi kao njenom prvom koraku (Peter Kreeft, The Snakebite Letters). Platon je toliko cijenio glazbu da je izjavio kako će pad nekog društva prije svega započeti u propasti glazbe.

Razlog zašto glazba može imati toliki utjecaj na društvo prije svega leži u tome što ona ima sposobnost zaobići razum. Kao ljudi, mi „ne razmišljamo o tome, mi to naprosto osjećamo“. Najsnažnija glazba odlazi još dalje, kroz naše osjećaje dolazi u „najdublje središte duše.“

Mnogi su se tijekom stoljeća obratili na kršćanstvo preko glazbe; da budemo precizniji, „sakralne glazbe“, glazbe Crkve. Postoji čak i tradicija da je Bog preko glazbe stvorio svijet, što je Tolkien vrlo elokventno prikazao u njegovoj fikcionalnoj pripovjetki, Silmarillionu. Nalik tome, za glazbu se drži kako je ona „jezik nebesa“.

Upravo zato i Đavao toliko mrzi sakralnu glazbu. Ona dopire do dubine naše duše, i podiže nas do nebesa. Ne treba nas stoga iznenađivati kada dođe do uništenja programa sakralne glazbe u nekoj župi. On će učiniti što god je u njegovoj moći kako bi nas spriječio da čujemo Božanski Glas.

Svjetlo u tami

Nije stoga ni čudno što posljednjih godina vidimo povećano zanimanje za sakralnom glazbom. Naša duša čezne za njom, a kada ne hranimo našu dušu, ona će hranu tražiti na jednom od ova dva mjesta: na smetlištu, ili na nebeskoj gozbi. Na svu sreću, mnogi u današnjoj Crkvi, ali i u društvu, na Svadbenoj Gozbi Jaganjčevoj traže Pjesmu nad pjesmama.

Jedan primjer ovoga o čemu govorimo upravo je zajednica redovnica pod nazivom Benediktinke Marije Kraljice Apostola. Dvije godine zaredom, one se nalaze na 1. mjestu najprodavanijih izvođača Billboardove ljestvice tradicionalnih klasičnih izvođača. Osim toga, ljepota njihove sakralne glazbe privukla je i darovitost producenta Christophera Aldera, jedanaestostrukog osvajača glazbene nagrade Grammy, koji im je pomogao u produciranju nekoliko albuma.

Njihova glazba i zajednica predstavljena je u listovima poput NPR, USA Today, People Magazine, i The Washington Times. Ovo je naprosto fascinantno, pošto njihova glazba sadrži „engleske i latinske skladbe pjevane a capella na svetkovine i blagdane svetaca i anđela“, kao i na neka druga razdoblja liturgijske (crkvene) godine.

Ako promotrimo suvremene glazbene trendove, njihova glazba ne bi trebala biti popularna. No ipak, ona to jest!

Njihova zajednica upravo je izdala novi album, Easter at Ephesus (Uskrs u Efezu), za kojega sam također siguran da će poharati vrhove top-ljestvica.

Njihova glazba predstavlja nastavak drevne tradicije sakralne glazbe za kojom svi toliko čeznemo, i koja uzdiže naša srca u nebeske odaje. Njihova glazba je svjetlo u tami, pa nam njihov uspjeh daje nadu za ovo društvo. Ukoliko je glazba prvi pokazatelj raspada nekog društva, tada će zasigurno preko glazbe ustati iz pepela.

Philip Kosloski

Philip Kosloski je bloger i autor članaka koji su izlazili u publikacijama National Catholic Register, Crisis Magazine, Catholic Exchange i New Advent. Pokušava pomoći svim katolicima koji žele rasti u krepostima da steknu potrebne vještine kako bi mogli odjenuti “oklop Božji” (Ef 6,13) i boriti se s đavlom tako da se odupru kušnjama, i ustraju u molitvi i obnovi naše kulture. Kako bi ovo postigao, koristi se spisima i primjerima svetaca, kao i bogatom vjerskom kulturom Poljske. Trenutno obavlja dužnost upravitelja ustanove za formaciju odraslih za jednu župu u Wisconsinu. Oženjen je i otac četvero djece.

– Članak je prenesen uz odobrenje autora –

Izvor: www.philipkosloski.com