Kako ministrirati na tihoj Misi?

1. Uvod i priprema za Misu

		Ministrant ovako drži sklopljene ruke za vrijeme cijele Mise, dok stoji, kleči ili hoda; osim ako nešto drži u ruci.
		Kad se sjedi, ruke se drže ispružene na koljenima
		Kad treba pokleknuti, uvijek se poklekne na desno koljeno, ispred najniže stepenice oltara. Glava i gornji dio tijela su uspravni, a ruke sklopljene.
		Priprema kaleža: Na kalež se stavi purifikatorij (kaležnjak), a zatim patena i na nju velika hostija.
		Na patenu se stavi pala, zatim se kalež pokrije velom.
		Na veo se stavi burza u kojoj se nalazi presavijeni korporal (tjelesnik). Otvor burze gleda prema svećeniku.
		Priprema kredence (stolića pokraj oltara): s lijeva na desno: voda za pranje ruku i ubrus; posudice s vinom i vodom; pričesna patena.
		Priprema oltara: na oltar se stave kanonske pločice: s lijeva na desno: Initium sancti Evangelii secundum Joannem (na strani Evanđelja); Gloria in excelsis Deo (u sredini); Deus, qui humanae substantiae… (na strani Poslanice). Na oltaru se nalazi šest svijeća; za tihu Misu dovoljno je upaliti dvije svijeće.
		Zatvoreni misal stavlja se na stalak na strani Poslanice. Otvor je okrenut prema sredini oltara. Svećenik će otvoriti Misal na početku Mise. Također, stavlja se zvono uz desni rub prve stepenice. Za vrijeme cijele Mise ključ stoji u ključanici svetohraništa.
		Priprema svećenikovog odijela u sakristiji: na stol se stavi najprije kazula (misnica), na nju štola, zatim manipul i na vrh cingulum (pojas).
		Preko toga se stavi alba, a na nju se položi humeral (oplećnjak).
		Svećenik najprije oblači humeral.
		Ministrant stavlja albu na svećenika.
		Dok svećenik oblači albu, ministrant mu pomaže, podižući najprije desni rukav, a zatim lijevi.
		Svećenik prima odostraga cingulum u ruke. Ministrant mu pruža preklopljeni cingulum, tako da su oba kraja cinguluma okrenuta na desnu stranu.
		Ministrant uzima manipul i poljubi križ na jednome kraju.
		Zatim ministrant pruža svećeniku manipul, da poljubi križ u sredini.
		Ministrant priveže manipul oko svećenikove lijeve ruke.
		Ministrant jednako tako uzima štolu i poljubi križ na jednome kraju, pa je pruži svećeniku da poljubi križ u sredini; tada svećenik uzima štolu.
		Ministranti stavljaju misnicu na svećenika, te je pridržavaju sa strane dok svećenik povezuje vrpcu.
		Jedan ministrant stoji sa svećenikove desne strane, a drugi s lijeve [ako je samo jedan ministrant, stoji svećeniku s lijeve strane]. Prije polaska u crkvu zajedno sa svećenikom naklone glavu pred križem u sakristiji. Zatim odlaze u crkvu: najprije lijevi ministrant, iza njega desni ministrant, a na kraju svećenik.

2. Od početka Mise do prinosa darova

		Prilikom ulaska u crkvu, prvi ministrant (lijevi) uzima desnom rukom blagoslovljenu vodu i prekriži se. Drugi ministrant (desni) također uzima desnom rukom blagoslovljenu vodu, zatim je pruži svećeniku, te se prekriži istovremeno sa svećenikom. Za vrijeme križanja lijeva se ruka drži na prsima.
		U procesiji do oltara ide najprije lijevi ministrant, iza njega desni ministrant i na kraju svećenik.
		Ministrant s desne strane uzima od svećenika biret, tako da najprije poljubi svećenikovu ruku, a zatim biret. Nakon toga ministrant odnese biret na stolić (kredencu) na desnoj strani.
		Ministranti pokleknu zajedno sa svećenikom na desno koljeno. [Ako je samo jedan ministrant, on se sada nalazi sa svećenikove lijeve strane]. Ako se na oltaru ne nalazi svetohranište s Presvetim Sakramentom, svećenik načini samo duboki naklon, ali ministranti uvijek pokleknu. Ministranti uvijek trebaju pokleknuti kad prolaze pred sredinom oltara, i onda kada na njemu nema Presvetoga Sakramenta.
		Uvijek kad se svećenik penje k oltaru, ministranti mu pomažu, svaki sa svoje strane, malo podižući krajeve svećenikove albe. To se ne čini kada svećenik silazi od oltara, nego samo kada se uspinje k oltaru.
		Ministranti sada kleče, svaki na svojoj strani, ispred najniže stepenice oltara. Nakon završetka pristupnih molitava klečat će na toj stepenici. [Ako je samo jedan ministrant, on se sada nalazi sa svećenikove lijeve strane, to jest, uvijek na suprotnoj strani od one gdje se nalazi misal].
		Početak pristupnih molitava: nakon što se ministranti prekriže zajedno sa svećenikom, svećenik kaže: Introibo ad altare Dei, a ministranti daju prvi odgovor u Misi: Ad Deum, qui laetificat juventutem meam. Ostali prisutni vjernici ne trebaju davati odgovore.
		Kad svećenik izmoli Confiteor, ministranti se malo okrenu prema njemu i kažu: Misereatur tui omnipotens Deus et, dimissis peccatis tuis, perducat te ad vitam aeternam.
		Nakon toga ministranti mole Confiteor duboko naklonjeni. Na riječi …et tibi Pater… i …et te Pater… malo se okrenu prema svećeniku. Ostanu naklonjeni sve dok svećenik ne kaže do kraja: Misereatur vestri omnipotens Deus et, dimissis peccatis vestris, perducat vos ad vitam aeternam.
		Uz riječi Indulgentiam, absolutionem… ministranti se prekriže zajedno sa svećenikom.
		Od molitve Deus, tu conversus vivificabis nos do Oremus svećenik i ministranti su lagano naklonjeni.
		Kad se svećenik prekriži na početku Mise, ministranti se prekriže zajedno s njime. Sada ministranti kleče na najnižoj stepenici, a ne ispred nje.
		Naklon kod Gloria Patri (i kasnije kod Oremus). Kad god svećenik glasno moli i pritom nakloni glavu, i ministranti također naklone glavu prema oltaru. Ako svećenik nakloni glavu dok tiho moli, ministranti ne čine naklon glave.
		Za vrijeme molitava Kyrie eleison i Gloria.
		Kad pročita čitanje, svećenik rukom daje znak ministrantima da je čitanje završeno. Tada ministranti odgovaraju: Deo gratias.
		Prije Evanđelja svećenik odlazi od knjige prema sredini oltara. U tom trenutku lijevi ministrant ustane, poklekne pred sredinom oltara i odlazi na desnu stranu odakle se uspinje prema knjizi.
		Dok svećenik moli naklonjen pred sredinom oltara, lijevi ministrant uzima knjigu zajedno sa stalkom.
		Zatim se okrene lijevo, kosim putem dođe pred sredinu oltara, poklekne pred oltarom (na slici), te ponovno kosim putem dođe na stranu Evanđelja i tu stavlja knjigu.
		Knjiga se stavlja na oltar pod kutom, tako da je desni kraj okrenut malo prema sredini oltara (vidi sliku). Ministrant stane malo iza knjige, okrenut je prema svećeniku, te na početku Evanđelja istovremeno sa svećenikom čini palcem desne ruke znak križa na čelu, usnama i srcu (lijeva ruka je za to vrijeme na prsima).
		Kada svećenik prvi puta spomene ime Jesus, ministrant nakloni glavu zajedno sa svećenikom i ode na svoje mjesto (lijevo). Ako se u prvoj rečenici Evanđelja ne spominje ime Jesus, ministrant nakon nekoliko trenutaka nakloni glavu i odlazi na mjesto. Za vrijeme čitanja Evanđelja desni je ministrant također okrenut prema svećeniku (vidi sliku). [Ako je samo jedan ministrant, on nakon što nakloni glavu, odlazi na mjesto desnoga ministranta, to jest, nasuprot knjige].
		Na završetku Evanđelja svećenik ljubi knjigu, a ministranti odgovaraju: Laus tibi, Christe.
		Ako se moli Credo (Vjerovanje), ministranti stoje na svojim mjestima…
		…i pokleknu zajedno sa svećenikom na riječi Et incarnatus est… et homo factus est.
		Nakon Vjerovanja, ili kad se ne moli Vjerovanje, odmah nakon Evanđelja, ministranti kleče na svojim mjestima dok svećenik govori: Dominus vobiscum.
		Kad svećenik kaže Oremus i pročita redak Darovne pjesme, ministranti ustanu, dođu pred sredinu oltara, tu istovremeno pokleknu (na slici), ustanu, okrenu se nadesno i odlaze do stolića s vinom i vodom na desnoj strani.

3. Od prinosa darova do pričesti

		Desni ministrant pristupi svećeniku, nakloni glavu, uzme od svećenika veo (vidi sliku), ponovno nakloni glavu, okrene se nadesno, odnese veo na kredencu i tamo ga preklopi.
		Desni ministrant uzima vrčić s vinom, a lijevi vrčić s vodom. [Ako je samo jedan ministrant, on drži u desnoj ruci vrčić s vinom a u lijevoj vrčić s vodom]. Vrčić se uvijek dodaje svećeniku desnom rukom (tako da je držak okrenut prema svećeniku), a kad ga svećenik vrati, prima se lijevom rukom. Vrčić se poljubi prije davanja (vidi sliku) i nakon primanja (ministrant ne ljubi svećenikovu ruku).
		Ministrant dodaje vrčić s vinom.
		Ministrant ljubi vrčić s vinom nakon što ju je od svećenika primio lijevom rukom.
		Dodavanje vrčića s vodom.
		Svećenik blagoslovi vodu znakom križa, prije nego uzme vrčić.
		Pružanje vode svećeniku.
		Pranje ruku: lijevi ministrant desnom rukom drži posudicu s vodom za pranje ruku (to nije ona voda koja se ulijevala u kalež!), a lijevom rukom drži tanjurić ispod svećenikovih ruku, te polijeva svećenikove prste.
		Zatim desni ministrant pruža ubrus svećeniku, kako bi obrisao prste. Ministranti uvijek duboko naklone glavu pred svećenikom, kad dolaze k njemu i kad odlaze od njega. Naklon čine uvijek pred svećenikovim licem, nikada iza svećenikovih leđa.
		Nakon pranja ruku ministranti ponovno zajednički pokleknu pred sredinom oltara te kleknu na svoja mjesta. [Ako je samo jedan ministrant, sada kleči na desnoj strani, tj. nasuprot knjige].
		Svećenik glasno kaže: Orate fratres, i dalje nastavi moliti potiho: …ut meum ac vestrum sacrificium acceptabile fiat apud Deum Patrem omnipotentem; i za to se vrijeme okreće prema oltaru (vidi sliku). Kada svećenik do kraja izmoli tu molitvu, ministranti odgovaraju: Suscipiat Dominus sacrificium de manibus tuis, ad laudem et gloriam nominis sui, ad utilitatem quoque nostram totiusque Ecclesiae suae sanctae.
		Kad svećenik moli: Sanctus, sanctus, sanctus…, desni ministrant triput zvoni desnom rukom, to jest kod svake riječi »sanctus«. I lijevi ministrant može također zvoniti, ili zajedno s desnim ministrantom, ili nakon što desni ministrant pozvoni.
		Početak misnog kanona. Svećenik moli kanon potiho.
		Kad svećenik ispruži ruke iznad kaleža, ministranti pozvone i odmah se izravnim putem popnu do oltara (uvijek zakorače najprije desnom nogom!) i kleknu pokraj svećenika (vidi sljedeću sliku). Zvonce treba ponijeti sa sobom!
		Položaj ministranata prije i za vrijeme Pretvorbe. Ministranti kleče malo iza svećenika.
		Kad svećenik (sagnut) izgovara riječi pretvorbe, ministranti se duboko naklone. Odmah nakon toga svećenik poklekne, a ministranti jednom pozvone, te su i dalje duboko naklonjeni, sve dok svećenik ne ustane i podigne Hostiju (odnosno, kasnije, kalež).
		Podizanje: ministranti kleče uspravno i gledaju Hostiju. Svaki sa svoje strane bližom rukom pridržavaju donji dio misnice te ga lagano podignu uvis, prateći svećenikovo podizanje Hostije. Pritom se triput zvoni. Kad svećenik počne spuštati Hostiju, i ministranti počinju spuštati misnicu. [Ako je samo jedan ministrant, on kleči desno od svećenika, desnom rukom zvoni, a lijevom podiže svećenikovu misnicu].
		Zatim svećenik još jednom poklekne, ministranti se ponovno duboko naklone i još jednom pozvone.
		Jednako se postupa i kod posvete vina: duboki naklon dok svećenik govori riječi Pretvorbe; prvi put se zvoni kad svećenik poklekne; zatim se triput zvoni, podiže misnica i gleda u kalež; potom svećenik opet poklekne, a ministranti duboko naklonjeni još jednom pozvone.
		Odmah nakon toga ministranti se okrenu (u smjeru svećenika), siđu pred najnižu stepenicu, pred tom stepenicom zajednički pokleknu (vidi sliku) te pođu svaki na svoje mjesto i tamo dalje kleče.
		Na kraju kanona svećenik podigne Hostiju zajedno s kaležom (takozvano malo podizanje). U tom trenutku ministranti pozvone jedanput.

4. Od pričesti do završetka

		Kad svećenik triput kaže: Domine, non sum dignus…, ministranti svaki puta pozvone. Dok se svećenik pričešćuje svetom Hostijom, ministranti se duboko naklone. Nakon toga desni ministrant odlazi po pliticu za pričešćivanje. Kad se svećenik pričešćuje iz kaleža, ministranti su također duboko naklonjeni (vidi sliku). U trenutku kad svećenik započne piti iz kaleža, ministranti počnu moliti: Confiteor…, te ostaju prignuti dok svećenik kaže: Misereatur vestri… a oni odgovore: Amen.
		Kad svećenik kaže: Indulgentiam, absolutionem…, ministranti se prekriže i ponovno odgovaraju: Amen.
		Svećenik pokaže Hostiju govoreći: Ecce Agnus Dei, ecce qui tollit peccata mundi. Za to vrijeme ministranti gledaju Hostiju. Nakon toga malo prignu glavu i triput kažu: Domine, non sum dignus, ut intres sub tectum meum, sed tantum dic verbo, et sanabitur anima mea. Pritom se također triput udaraju desnom rukom u prsa.
		Najprije se pričesti desni ministrant, a zatim lijevi (trebaju kleknuti jedan uz drugoga). Desni ministrant drži pričesnu pliticu najprije sebi ispod brade, zatim drugom ministrantu, a potom prati svećenika dok pričešćuje ostale vjernike. Uvijek stoji svećeniku s desne strane i drži pliticu na desnom dlanu (dakle, ne hvata je prstima). Treba paziti da pliticom uvijek prati hostiju, i da drži pliticu odmah ispod pričesnikove brade. Kod primanja svete pričesti ne odgovara se Amen. Ako se netko od ministranata ne pričešćuje, može dati svećeniku lagani niječni znak glavom. Nakon što je završeno pričešćivanje, ministrant odmah predaje pliticu svećeniku. Ministranti kleče na svome mjestu sve dok svećenik ne pospremi Presveti Sakrament u svetohranište i zatvori vrata.
		Desni ministrant pristupa k svećeniku (pred sredinom oltara), nakloni se, i ulije vino u kalež, tako da u vrčiću ostane još nešto malo vina, i ponovno se nakloni. Svećenik purificira kalež.
		Zatim oba ministranta pristupe svećeniku na strani Poslanice uz rub oltara (zajednički naklon), te najprije desni ministrant ulije sve preostalo vino u kalež (preko svećenikovih prstiju), a zatim i lijevi ministrant ulije svu preostalu vodu također preko svećenikovih prstiju. (Ovo se naziva ablucija kaleža).
		Zajednički naklon na odlasku; vrčići se vraćaju na kredencu.
		Desni ministrant odlazi po knjigu (poklekne pred sredinom oltara) a lijevi ministrant uzima veo sa stražnje strane.
		Veo se drži prekriženih ruku, tako da je prednja strana okrenuta od ministranta (vidi sliku). Dok lijevi ministrant kreće prema sredini, desni ministrant uzima misal zajedno sa stalkom.
		Ministranti se susretnu u sredini i tu istovremeno pokleknu. U tome trenutku lijevi ministrant stavi ravno ruke (nisu više prekrižene), tako da je sada prednja strana vela okrenuta prema njemu (vidi sliku).
		Zatim desni ministrant prođe ispred lijevoga, te krenu svaki na svoju stranu: desni ministrant desno, te stavlja misnu knjigu na stranu Poslanice, a lijevi ministrant lijevo, i odlaže veo na oltar. [Ako je samo jedan ministrant, on najprije odnese knjigu na stranu Poslanice, a zatim odnese veo na lijevu stranu i čini sve što je dalje opisano].
		Stavivši knjigu na oltar, desni ministrant se vraća na svoje mjesto i tamo kleči. Lijevi ministrant je položio veo na oltar.
		Lijevi ministrant uzima s obje ruke burzu, pritisne je tako da se rastvori, i da svećenik u nju može staviti preklopljeni korporal (na slici).
		Zatim dodaje svećeniku veo koji drži ukoso: lijevom rukom podiže lijevi kraj a desnom rukom spušta desni kraj (vidi sliku). Svećenik pokrije kalež velom.
		Najzad obim rukama pruža svećeniku burzu, nakloni se i vrati na svoje mjesto, te tamo kleči.
		Za vrijeme pričesne pjesme i popričesne molitve.
		Kod završnog blagoslova ministranti malo naklone glavu i prekriže se.
		Čitanje Posljednjeg Evanđelja: gdje je običaj, lijevi ministrant može pridržavati pločicu s Evanđeljem pred svećenikom (vidi sliku); inače stoji na svojemu mjestu, okrenut prema svećeniku. Desni ministrant također stoji okrenut prema svećeniku.
		Poklekne se kod riječi: Et verbum caro factum est, et habitavit in nobis.
		Nakon svete Mise ministranti kleče pokraj svećenika (ispred najniže stepenice) dok se mole završne molitve: triput Zdravo Marijo, Zdravo Kraljice, Pomolimo se, Sveti Mihovile Arkanđele i Presveto Srce Isusovo (ove se molitve mogu moliti na latinskom ili na hrvatskom; po potrebi desni ministrant može pridržati pred svećenikom pločicu na kojoj su napisane te molitve).
		Zadnji put se poklekne pred oltarom…
		…desni ministrant drži biret s prazne strane (gdje nema “roga”), poljubi biret, zatim poljubi svećenikovu desnu ruku i dodaje biret svećeniku.
		Ministranti se okrenu prema svećeniku i polaze pred njim u sakristiju: najprije lijevi ministrant, zatim desni ministrant i na kraju svećenik. U sakristiji se zajedno sa svećenikom naklone pred križem. Svećenik nakon naklona može reći “Prosit”, na što ministranti odgovaraju “Pro omnibus et singulis”. Zatim riječima “Jube domne benedicere” zamole svećenikov blagoslov, pokleknu i prime blagoslov te se prekriže.