Propstei_Paring-00002-20160515-00178

Svaka Duhovska nedjelja poseban je blagdan za Crkvu, no ova nedjelja bila je za katolike privržene tradicionalnom rimskom obredu naročito posebna. Nakon skoro godinu dana imali smo prilike u zagrebačkoj crkvi sv. Martina slaviti javnu svetu Misu po ovom drevnom obredu. Misu je celebrirao redokanonik augustinac, dom Johannes Kindler, i to na tako divan i dostojanstven način da se vrlo teško, ako ne i nemoguće moglo razaznati da je svećenički red primio prije nešto više od mjesec dana. Bila je to još jedna prilika da se, bar iz naše perspektive, fasciniramo tim marljivim i pedantnim njemačkim mentalitetom. U njegovoj pratnji bila su još 3 vrlo mlada redokanonika, od kojih jednoga kroz godinu dana čeka ređenje, a na putu prema svećenstvu su uz Božju pomoć i druga dvojica, od kojih je jedan, kako smo to i naveli, naš Elvir Tabaković. Pobožnost i jednostavnost ovih redokanonika nije ostala nezamijećena među prisutnim vjernicima, a s obzirom na njihovu dob, u njima smo mogli vidjeti lijep odsjaj vjerujemo, svijetle budućnosti Crkve.

Propstei_Paring-00008-20160515-00202

No, nije to bila jedina mladost koju se moglo vidjeti u crkvi sv. Martina. Ta nevelika crkvica ove je nedjelje bila ispunjena do posljednjeg mjesta, u nju se unatoč vrlo lošim vremenskim prilikama toga dana, natiskalo preko 160 ljudi [jedan čitatelj koji je pobrojao prisutne ispravio nas je izvjestivši da ih je bilo skoro 180, op.a.], do te mjere da je dio prisutnih morao Misu slušati iz sakristije. U takvim, ne baš idealnim prilikama na krasan način su se ispunile jedne od prvih riječi koje se čuju u tradicionalnoj Misi: “K Bogu, koji razveseljuje mladost moju.” Bio je gotovo nestvaran prizor gledati na jednoj, sasvim običnoj, iako malo svečanijoj Misi, toliki broj mladih lica usmjerenih prema Kristu Spasitelju, u što možemo uključiti i nekoliko mladih redovnika i redovnica, kojima je ovo vjerujemo bio prvi susret s Misom naših svetaca, Misom blaženog Alojzija Stepinca, koji se vjerujemo, s nebesa radovao ovakvom prizoru. Njima su se pridružili i mnogi mladi roditelji s malom djecom, pa se srce starog Zagreba još jednom pomladilo u ovom veličanstvenom slavlju Trojedinoga Boga.

Propstei_Paring-00004-20160515-00184

Ljepotu ove Mise uzveličao je i mali, ali jednako mladi zbor, u kojem se posebno istakla mlada solistica anđeoskog glasa, sa svojom interpretacijom “Lux et origo” (O svjetlosti i izvore svjetla), a po završetku svete Mise uslijedio je i mladomisnički blagoslov dom Johannesa, na koji su strpljivo čekali svi vjernici, iskoristivši tu prigodu da poljube “kristoforske” ruke novozaređenog svećenika (Χριστόφορος – onaj koji nosi Krista). Bilo je zanimljivo promatrati kako su se tijekom blagoslova, kao i podjele sv. Pričesti u samoj Misi, prisutni vjernici u dostojanstvenoj povorci bez ikakvog požurivanja i nervoze izmjenjivali u primanju ovih milosti, iako je sve to znatno produljilo boravak u crkvi. I površan promatrač mogao je zamijetiti kako su vjernici bili željni živoga Boga, i nikome se nije rado rastajalo od Njegove prisutnosti u ovakvoj atmosferi. Koliki žude za Gospodinom!

Propstei_Paring-00007-20160515-00196

Sve navedeno pokazalo je još jednom kako u Zagrebačkoj nadbiskupiji (iako su prisutni bili vjernici iz svih krajeva Hrvatske, od Slavonije, Istre i Kvarnera, pa sve do Dalmacije) postoji znatan interes za ovim oblikom liturgije. Jedini pomalo tužan trenutak bio je onaj kada smo trebali odgovoriti na brojne upite vjernika koji su silno željeli znati kada će biti iduća Misa po tradicionalnom obredu. Jedino što smo im mogli kazati bilo je da usrdno mole za povratak ove Mise, i za velikodušnost svojih pastira. Svim čitateljima preporučujemo isto. Prisjetimo se Spasiteljevih riječi: Što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime. Zamolimo Duha Svetoga, čiji smo silazak proslavili, da ova Misa bude i ostane divan znak jedinstva Crkve, a ne razdora i podjele. Zamolimo i zagovor našega nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca, koji je tu istu Misu slavio u obližnjoj katedrali, a s obzirom na blizinu, moguće i u samoj crkvi sv. Martina. I na kraju zamolimo za zagovor i sv. Leopolda Bogdana Mandića, čiji su zemaljski ostaci nedavno prošli zemljom njegovih predaka, i koji je skoro do svoga posljednjeg daha slavio ovu istu svetu Misu koju smo i mi, uz pomoć Božje milosti mogli proslaviti ove nedjelje.

Prethodni članakTradicionalna Misa u Zagrebu na Duhove
Sljedeći članakKako dostojno slaviti svetu Misnu žrtvu u prirodi