Tradicionalni izričaj Crkve ne odnosi se isključivo na liturgiju, već se prostire na gotovo svaki aspekt vjerničkog života. Svakako, jedan od najvažnijih je sakralna umjetnost. Zato bismo željeli, kada god to bude moguće, prikazati vam i neke naročito pamtljive i zanimljive umjetničke vizije Krista i Njegove Crkve. Kako se bliži vrijeme Velikog petka, dana kada je mučen i pogubljen naš Gospodin Isus Krist, bilo bi dobro da u preostalom vremenu do Uskrsa još jednom zastanemo i promislimo o tome kakvu je žrtvu za nas podnio Spasitelj. Uz pobožno moljenje križnoga puta, htjeli bismo vam ovom prilikom omogućiti da razmotrite Kristovu Muku kroz ovaj potresni i veličanstveni umjetnički prikaz Krista raspetoga.
Prikaz Krista raspetoga sa Sveučilišta u Cordobi izradio je kipar koji je ujedno i profesor na seviljskom Sveučilištu, Juan Manuel Miñarro. Ovo raspelo rezultat je rada višedisciplinarnog tima znanstvenika koji se bave istraživanjem Torinskog platna. Ovo je jedino raspelo čiji se prikaz u potpunosti temelji na Platnu, te kao takvo do posljednjeg detalja odražava višestruke povrede trupla, onako kako su vidljive na Torinskom platnu (koje će ove godine ponovno biti izloženo u Torinu).
Slika nam predstavlja tijelo visine 1,80 m, prema istraživanjima Platna od strane sveučilišta Bologne i Pavije. Ruke i križ tvore kut od 65 stupnjeva. U njemu su sasvim točno reproducirane rane Čovjeka u Platnu.
Kruna od trnja zapravo je u obliku kacige, prekriva čitavu lubanju. Načinjena je od biljke „ziziphus jujuba“ (žižula), koja ima nesavitljivo trnje; smatra se da je upravo od nje načinjena Kristova kruna od trnja. Na tu biljku koja raste na području Palestine uputili su botaničari.
Desna strana lica je natečena i puna masnica, pošto je napukla jagodična kost. Jezik i nožni prsti imaju plavkastu nijansu, što je tipično kod zatajenja srca.
Koža predstavlja točan izgled osobe koja je mrtva preko sat vremena. Radi raspinjanja, abdomen je natečen.
Desna ruka je iščašena, jer se raspeti Čovjek oslanjao na nju, tijekom procesa asfiksije (gušenja), u pokušaju da dođe do zraka. Palčevi svake ruke su svijeni prema središtu dlana. Ovako živac reagira kada neki predmet probije zapešće.
Na Tijelu su prisutne dvije vrste krvi: krv koja je istekla prije smrti, i post mortem (posmrtna) krv, kao i plazma u rani na boku. Izradu ovog dijela nadgledao je hematolog (liječnik specijalist koji se bavi proučavanjem krvi i krvotvornih organa).
Rane odražavaju tragove koje je ostavio rimski bič namijenjen kažnjavanju, s metalnim kuglicama koje su na krajevima imale šiljke, kako bi se s njima kidala koža. Nijedno od vitalnih dijelova Tijela nije izbičevano, jer su krvnici pazili da se ta područja ne oštete, kako osuđena osoba ne bi umrla prilikom mučenja.
Koža na koljenima je oguljena, radi brojnih padova. Komadići zemlje su slijepljeni s mesom, a ta zemlja je donesena po putu iz Jeruzalema. Nožni prsti su plavičasti radi zatajenja srca.
Ispod rečenice na hebrejskom stoje prijevodi na grčki i latinski, a ti prijevodi su napisani s desna na lijevo, što je bila vrlo česta pogreška u to doba na tom području (Židovi su, za razliku od Rimljana i Grka, pisali s desna na lijevo). Greške u pisanju načinjene su hotimično.
Detaljniji prikaz raspela možete pogledati ovdje:
G. Juan Lopez je načinio još nekoliko vrlo dojmljivih prikaza muke Kristove, kao i njegovog raspeća, pa vam prilažemo još nekoliko fotografija tih djela.
