Riznica crkvene Tradicije

Sakrament je vidljivi znak, naređen od Isusa Krista, koji daje duši unutrašnje posvećenje. Svaki dakle sakrament mora imati troje: vidljivi znak, unutrašnje posvećenje i naređenje od Isusa Krista.

U Starom Zavjetu odredio je sam Bog posebno odijelo za Božju službu. U Novom Zavjetu propisuje Crkva liturgijsko ruho. Današnje liturgijsko ruho razvilo se iz svjetovnoga grčkog i rimskog odijela. Kršćanstvo je dalo tom ruhu posebno značenje.

Za svetu službu određeno je posvećeno posuđe. Oni dijelovi posuđa, koji dolaze u doticaj sa svetim Tijelom i svetom Krvi Gospodinovom, od zlata su ili barem od dobro pozlaćenoga srebra.

Sveta Misa je najuzvišeniji i glavni liturgijski čin. Službu Božju vrše liturgijske osobe na liturgijskim mjestima u liturgijskom ruhu s liturgijskim predmetima, liturgijskim djelima, i u liturgijskim vremenima.

Terminom „glagoljaško pjevanje“ obično se smatra svo ono pučko pjevanje (kolektivno i pojedinačno) što je u svojim počecima proizašlo iz liturgijskog pjevanja na staroslavenskom jeziku i crkvenoslavenskom hrvatske redakcije, postepeno se u toku razvoja oblikovalo u liturgijsko pjevanje zapadnog obreda na živom hrvatskom jeziku, a u napjevima pored elemenata gregorijanskog korala usvojilo i karakteristike svjetovnog vokalnog glazbenog folklora onih geografskih područja na kojima se razvijalo.

Crkvena godina predočuje glavna djela Kristova, po kojima smo spašeni. Kako je Sunce osnova diobe za građansku godinu, tako je Isus Krist, sunce kršćanstva, njegov život i djelovanje osnova, po kojem je razdijeljena crkvena godina.

Ovdje možete naći kratak povijesni pregled glagoljaške Mise na području Hrvatske. Rimsko-slavenska liturgija u Hrvatskoj svoje podrijetlo vuče vjerojatno još iz 880. godine, a u našu zemlju donio ju je apostol Slavena, Sv. Metod.

Glagoljaški ili rimsko-slavenski obred je ona liturgija koja je rimska po ceremonijama, a slavenska po jeziku. Zovemo ju glagoljaška, jer su njene liturgijske knjige pisane glagoljaškim pismom, koje zovemo glagoljica.