Nedjelja Super Bowla (finale prvenstva u američkom nogometu) za mnoge Amerikance dan je velike tradicije, no za Harrisona Butkera, prvaka Super Bowla, tradicija na koju je želio skrenuti pozornost na taj dan bila je od vječnog značaja: tradicionalna latinska Misa i njegova frustracija novim vatikanskim pravilima koja ograničavaju slavljenje ove Mise.
Butker (26) je igrač prve postave Kansas City Chiefsa. Njegov Super Bowl prsten iz 2020. godine simbol je velikog postignuća. Ali 13. veljače, tijekom CNA-ovog ekskluzivnog intervjua sa zvijezdom NFL-a, njegov vjenčani prsten se vrtio i okretao dok je razmišljao o svojoj ženi Isabelle i njihovo dvoje male djece i kakva bi njihova budućnost mogla biti ako ih on više ne bude mogao voditi na tradicionalnu latinsku Misu.
Butker se nije sramio raspravljati o svojoj katoličkoj vjeri. 2019. godine, u intervjuu za EWTN govorio je o tome kako su strahopoštovanje i neumoljivost koje je pronašao u tradicionalnoj latinskoj Misi odigrali ključnu ulogu u njegovom “povratku” katoličanstvu dok je bio na sveučilištu Georgia Tech. Taj isječak možete pogledati u videu ispod.
Nedavno je Butkerova vjera stavljena na kušnju. U srpnju 2021. papa Franjo izdao je motuproprij pod nazivom Traditionis custodes koji je nametnuo nova ograničenja kada i gdje se smije koristiti “izvanredni” oblik Mise koristeći “pretkoncilski” Rimski misal iz 1962. godine. Papa je kao jedan od glavnih razloga svog dokumenta naveo svoju želju za jedinstvom Crkve. Naknadni vatikanski dokument izdao je daljnja ograničenja za korištenje starog latinskog misala za krštenja, krizme i druge sakramente.
Butker je razgovarao s Katoličkom novinskom agencijom CNA prije proslave Super Bowla čiji je domaćin bila tvrtka NOVUS Clothing iz Saratoge, New York. Butker, koji je s ovom robnom markom sklopio partnerstvo, bio je u centru pozornosti veći dio noći u klubu Saratoga National Golf. No, umjesto o nogometu ili odjeći, Butker se radije usredotočio na ograničenja latinske Mise.
Zašto govorite o ograničenjima tradicionalne latinske Mise?
Mislim da mi je Bog definitivno dao platformu. Dao mi je da budem glas mnogih ljude koji nisu u stanju iznijeti svoje mišljenje. Uložio sam toliko truda da budem najbolji mogući udarač i iz kojeg god razloga, Bog mi je dopustio da nastavim biti uspješan kao udarač. Tako sam zahvalan na tome. … Moj uspjeh u američkom nogometu dao mi je određeni pijedestal i osjećam odgovornost za podizanje svijesti o različitim pitanjima za koja mislim da Bog želi da ih stavim u prvi plan. A tradicionalna latinska Misa svakako je jedna od njih. To je problem oko kojeg sam vrlo strastven, i opet, osjećam da moram dati glas mnogim ljudima koji su frustrirani, koji se osjećaju kao da su izopćeni i koji nemaju načina izreći nešto. Osjećam se kao da mogu biti glas svih onih koji se osjećaju kao da ih progone zbog ljubavi prema tradicionalnim sakramentima.
Koristili ste riječ “progonjeni”. Osjećate li se stvarno tako?
Tako je. Osjećam se kao da gotovo nisam dobrodošao u Crkvu jer želim ići na latinsku Misu i što želim imati krizmu po tradicionalnom obredu za svoju djecu. Osjećam se kao da sam manje vrijedan katolik i da nisam dio Crkve jer želim prisustvovati tradicionalnom obredu. Ali to uopće nije stvarnost. Želim biti poslušan Crkvi. Želim ostati unutar Crkve. Čini se kao da me progone samo zato što volim tradicionalni obred. I taj se obred nam se nažalost oduzima, što je jako žalosno.
Kad biste mogli imati privatni, licem u lice sastanak s papom Franjom o novim ograničenjima tradicionalne Mise, što biste mu htjeli reći?
Rekao bih mu: “Sveti Oče, svi katolici s kojima se družim i koji su odani tradicionalnoj latinskoj Misi i tradicionalnim sakramentima, žele biti sveci. Žele odvesti svoju djecu u raj. Oni ne pokušavaju napraviti neku veliku pobunu protiv Crkve. Ne poriču papinstvo. Vole biti katolici i žele biti sveci i to rade najbolje što mogu. A sada se dovodi u pitanje jesu li katolici koji preferiraju tradicionalne sakramente kao sredstvo svog spasenja uopće dobri katolici. I mislim da to doista izolira mnoge tradicionalne katolike.
“Osjećaju se kao da su izopćeni i kao da su proganjani. I iz mog iskustva, to su samo ljudi koji razumiju da su grešnici. Samo žele imati pristup sakramentima. Žele se povezati sa sakramentima koji su nahranili tolike nebrojene svece. I čini se da su kažnjeni zbog svoje ljubavi i odanosti vjeri i euharistiji i svim sakramentima Crkve.”
Kakva je bila vaša reakcija na izdavanje motuproprija Traditionis custodes?
Prvo što sam pomislio je to da još uvijek mogu ići u Svećeničko bratstvo sv. Petra (FSSP) i Institut Krista Kralja Vrhovnog Svećenika na tradicionalne sakramente. Nadao sam se da motuproprij neće utjecati na te dvije zajednice. Također sam morao potpuno preispitati izvanredni oblik, redovni oblik, međusobno obogaćivanje – pročitao sam i prihvatio sve što je papa emeritus Benedikt XVI. učio o tome, a sad izgleda da ništa od toga više ne vrijedi. Dakle, morao sam to potpuno preispitati.
Ali sada kao otac s djecom, razmišljam o tome kako mogu osigurati da moja djeca imaju pristup sakramentima u tradicionalnom obredu? Kako će imati pristup sv. potvrdi kad budu stariji? U teškoj ste situaciji. Na primjer, gdje ću imati pristup ovim sakramentima? I vjerujem li da treba dopustiti njihovo uskraćivanje. Naravno da ne, jer su sakramenti novog obreda tako novi i toliko su različiti i toliko je toga izvađeno…
Uzmimo krštenje, na primjer. U tradicionalnom obredu tijekom krštenja ima toliko molitava egzorcizma, zaziva se na tone svetaca. Jako je lijep i doista vas podsjeća na postojanje đavla. U svijetu postoji zlo. Postoji izvorni grijeh. Ono što se ovdje događa je važno. Ne svodi se sve samo na: “Sjajno je to što je naše dijete sada na neki način dio naše vjerske zajednice u našoj Crkvi.” Ne, ovo je stvarno. Oni se krste. Oni će oprati svoj izvorni grijeh. I mislim da sličnu stvar možete reći o svim tradicionalnim obredima sakramenata i vidjet ćete u njima ljepotu koja je beskompromisno katolička.
Što vas je privuklo latinskoj Misi?
Na mome sveučilištu Georgia Tech, imali smo vrlo pobožnu novus ordo liturgiju i svidjela mi se. Bio je to moj prvi put da sam bio izložen pobožnoj liturgiji. Tražio sam nešto što pokazuje slavu klanjanja Bogu, što pokazuje slavu sakramenata i euharistije. Tražio sam nešto zbog čega ću se osjećati privilegirano što sam katolik. I tek kada sam vidio reverentnu liturgiju, vidio svećenika koji je svim srcem propovijedao vjeru za propovjedaonicom, zaista sam prihvatio vjeru. Vidio sam ljepotu toga. I onda dok sam nastavio tražiti još više reverencije, više ljepote i kad sam se počeo pitati odakle sve te stvari, to me odvelo na latinsku Misu. I tada sam uočio sve druge tradicionalne sakramente. Tako je počelo moje putovanje.
Ali, znate, ako vjerujemo da je ovo Crkva koju je Isus Krist utemeljio za nas da bismo mogli imati pristup oproštenju po sakramentima, kako bismo došli do neba baš po tim sredstva primanja milosti, onda bi ona trebala biti prepoznatljiva. I jednostavno, nisam to baš prepoznao tijekom novog obreda Mise. Čak i kada se slavila pobožno, još uvijek se vidi razlika u odnosu na tradicionalnu Misu, posebno u molitvama koje su izvađene iz novog obreda, izostavljenim svecima, ponašanju svećenika i načinu njihovog celebriranja, sve su te stvari jednostavno uklonjene. I uopće mi se ne čini da je to bio organski razvoj. Čini se samo kao potpuni prekid onoga u što se rimski obred uspio razviti.
Vjerujete da latinska Misa vraća mlade u Crkvu. Kako to?
Vjerujem u to svim srcem. Mislim da živimo u konfuznim vremenima. Mislim da se kultura brzo mijenja i da je tradicionalna latinska Misa toliko kontrakulturna, stoga držim da doista privlači mnogo mladih ljudi koji traže odgovore. Oni traže sreću. A ja sam pronašao sreću u prihvaćanju vjere ponuđene u Katoličkoj Crkvi. Osjećao sam se kao da je nisam u stanju prigrliti sve dok ju nisam vidio potpuno izloženu na svjetlu. Znao sam da sam otkrio autentični katolicizam. I to sam pronašao na tradicionalnoj latinskoj Misi, u tradicionalnim sakramentima, a mislim da je i puno mladih to otkrilo. Mladi traže odgovore i žele biti puni pouzdanja i uzbuđeni zbog svoje katoličke vjere. Samo trebaju znati što je to vjera. A sve to mogu jasno vidjeti u tradicionalnoj latinskoj Misi, s tradicionalnim sakramentima, i s tradicionalnim resursima – sve te stvari koje su beskompromisno katoličke, koje se ne boje reći stvari koje su protukulturne, ali koje izražavaju ono što mi uistinu vjerujemo kao katolici.
Kako ste krenuli s ministriranjem na latinskoj Misi? Koja je razlika između ministriranja u TLM-u i u novus ordu?
Počeo sam ministrirati kada sam bio u Kansas Cityju i u župi odlazio na latinsku Misu, a nije bilo ministranata. Stoga sam odlučio, sa svojim inženjerskim zaleđem, da bih vjerojatno mogao pokupiti sve različite detalje koji su uključeni u ministriranje na tradicionalnoj latinskoj Misi, a onda bi možda još neki dječaci htjeli naučiti. Apsolutno sam se zaljubio u to. Imao sam velikog prijatelja svećenika koji mi je pomogao naučiti i dao mi različite resurse da naučim kako služiti. A onda se pojavilo puno dječaka koji su počeli služiti. Bilo je to jako zabavno. Nakon što smo završili s treningom, moje iskustvo je bilo da svi dječaci više nisu htjeli ministrirati na novus ordo Misi jer su voljeli strogost koja je bila uključena u ministriranje na latinskoj Misi i uživali su u tome koliko je različitih postupaka trebalo slijediti. Voljeli su disciplinu. Voljeli su izazov svega toga. Stvarno su se zaljubili u to.
Ministrirao sam na novus ordo Misi dok sam odrastao i premda postoje neka općenita pravila i smjernice, uglavnom je drugačije u svakoj župi. I zapravo nema toliko odgovornosti. Meni se činilo kao da si samo na neki način tamo da izgledaš lijepo i pomažeš kad to svećenicima donekle treba. Ali za ministriranje na latinskoj Misi, mogu na YouTubeu pogledati kakav nasumični video tradicionalne Mise i gledati kako poslužuju. Mogu to proučiti i vidjeti kako poslužuju. Tradicionalna Misa je ista diljem svijeta. A to je prekrasno. Sve to je na određeni način vojničkog karaktera u smislu da morate biti vrlo umjereni u svojim pokretima i u svemu što radite. Tako sam se zaljubio u to i svi su dečki to voljeli raditi.
Koja je vaša poruka poklonicima latinske Mise diljem svijeta?
Moramo biti sveci. Ne možemo skočiti s broda. Ne možemo napustiti Crkvu. Mi smo rimokatolici. Mislim da se moramo zauzeti za istinu. Moramo se zauzeti za Crkvu. Ali u isto vrijeme moramo imati kršćanske ljubavi. I dalje moramo poštivati pozicije koje ti ljudi zauzimaju. Ali moramo prepoznati što se događa. Moramo postati sveci i moramo dopustiti da se naš glas čuje najbolje što možemo.
Izvor: The Catholic World Report
