O kalendaru
Od iduće srijede, 23.12.2015., u prodaju stiže liturgijski kalendar za tradicionalni rimski obred, za novu, 2016. godinu. Naslovljen je “Slava katoličkih oltara”, što znači da je kalendar posvećen oltarima katoličkih crkava u Hrvatskoj, i to oltarima na kojima se (nekada) slavila “Sveta Misa svih vremena”, dok su nažalost u novije vrijeme prepušteni zaboravu, odnosno, služe kao kakva “kazališna” kulisa, ukrasni rekvizit, ili češće, kao prigodan stalak za cvijeće, jer se na njima više ne slavi sveta misna Žrtva (iako dakako, niti jedan propis ne priječi da se na njima slavi Misa i u redovnom obredu). No, nadajmo se da će jednoga dana ponovno zasjati njihova slava. I ove godine je u kalendar uključena rubrika s liturgijskim kalendarom za redovni oblik rimskog obreda (“novus ordo”), tj. nacionalni liturgijski kalendar za područje Hrvatske.
Kako naručiti kalendare
Kalendare, kao i svake godine, možete naručiti
- putem facebook stranice Tradicionalna latinska misa u Hrvatskoj ili
- na mail adresu: tradicionalnamisa.com@gmail.com (pripazite na točnost podataka!)
Cijena kalendara
Cijena kalendara je 35 kn (+troškovi dostave)
Slava katoličkih oltara
Kako bi ovi, a i drugi katolički oltari diljem svijeta barem na trenutak bili otrgnuti iz zaborava, pokrenuli smo i “sestrinsku” Facebook stranicu “Slava katoličkih oltara”, pa vas pozivamo da ju s vremena na vrijeme pogledate, i dakako, šaljete svoje doprinose. Crkva u Hrvatskoj ima krasnu nisku oltarnih bisera.
“Bežična” veza
Sretni smo što i ove godine možemo posvjedočiti (žicama unatoč) kako se lako njeguje zajedništvo dvaju susjednih naroda, i to ono istinsko, zajedništvo u Kristu. Stranica tradicionalnamisa.com u suradnji sa svojim kolegama (ili bolje rečeno, braćom u Kristu) vjernicima iz Slovenije izdaje po prvi puta i inačicu liturgijskog kalendara za tradicionalni obred na slovenskom jeziku. Ako ste zainteresirani za taj kalendar, više podataka možete naći na službenoj stranici udruženja “Juventutem Slovenija”.
Brojevi
A sada, kako je kalendarska godina polako na izmaku, a u novu liturgijsku smo već ušli prije par tjedana, u retrospektivi ćemo se kratko prisjetiti nekih brojeva. Ovo je već 2. godina za redom kako u Hrvatskoj nema redovite tradicionalne Mise. Točnije, 31. prosinca 2015., navršit će se točno 444 dana otkako je pokojni preč. Vitković služio posljednju redovitu Misu u crkvi sv. Martina. Od 28 zemalja članica Europske Unije, Hrvatska je 1 od ukupno 4 zemlje članice koje nemaju niti redovitu, niti povremenu dijecezansku tradicionalnu Misu u cijeloj zemlji (druge zemlje su Bugarska, Cipar i Rumunjska). Gledano na svjetskoj razini, Hrvatska je (ispravite nas ako griješimo) jedina većinski katolička zemlja na kugli zemaljskoj koja nema nikakvu dijecezansku Misu po tradicionalnom rimskom obredu. Ako računamo da je prosječnom vjerniku iz Zagreba prva dostupna dijecezanska tradicionalna Misa u recimo Ljubljani, taj isti vjernik morao je godišnje prevaliti cca 3600 km, kako bi barem jednom mjesečno mogao prisustvovati ovom obredu svete Mise. Za usporedbu, autor ovih redaka u prošloj godini prešao je prema vlastitoj procjeni cca 5510 km radi tradicionalne Mise. Što se tiče komunikacije s Nadbiskupijom, s današnjim danom je prošlo točno 184 dana otkako je Društvo za promicanje tradicionalne Mise – “Benedictus” dobilo zadnji odgovor od Nadbiskupskog duhovnog stola. Kako smo zašli u svetu Godinu milosrđa, možemo se nadati da će vjernici privrženi tradicionalnom obredu uspjeti izmoliti barem brže poštanske usluge, ako već ne i samu Misu. Ipak se nadamo se da vi, čitatelji ovog bloga ukazivanje na ove podatke nećete gledati kao na kojekakvo tužakanje (oni su ionako lako dostupni na internetu), već više u kontekstu svetopisamskih redaka Lk 18, 1-8. Od svojih biskupa, dakle naših duhovnih pastira molimo samo ono što su nama, pripadnicima Božjeg naroda po kanonskom pravu i dužni dati (vidi CIC 1983., naročito kan. 212.-214.). Sve vas pritom pozivamo da prije svega smjerno i ustrajno molite za svoje pastire, kako biskupe, tako i svećenike.
Za kraj
Bliži se vrijeme Božića, vrijeme nade i veselja. I stoga, unatoč svemu rečenome, nije ni najmanje prikladno posljednje retke ovoga posta završiti s gorčinom i tugom. Uskliknimo radije s prorokom Izaijom u svojim srcima: “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.”
Božji blagoslov svim čitateljima!
