Photo 19-04-15 11 59 42 (1)

Sveta Misa prema tradicionalnom rimskom obredu, kako je prethodno bilo najavljeno, služena je 19. travnja, na nedjelju Dobrog Pastira (prema tradicionalnom kalendaru to je 2. nedjelja po Uskrsu, dok se prema reformiranom kalendaru, slavi na tzv. četvrtu vazmenu nedjelju, odnosno tjedan dana nakon toga. Za detalje vidi ovdje i ovdje). Vrlo zgodna podudarnost je bila u tome da nam je celebrant došao upravo iz Instituta Dobrog Pastira (IDP), svećeničke zajednice posvećene slavljenju tradicionalne rimske liturgije, pod nadležnošću Papinskog vijeća “Ecclesia Dei”. IDP je apostolska družba papinskog prava, što znači da odgovaraju izravno Svetoj Stolici. Ovaj Institut osnovali su bivši svećenici FSSPX-a, koji su bili nezadovoljni dugogodišnjom nemogućnošću razrješenja kanonske neregularnosti Bratstva. Veliku priliku za pomirenje vidjeli su u izboru kardinala Ratzingera za papu (još jedna zgodna podudarnost – na ovu nedjelju, 19. travnja 2015., navršilo se točno 10 godina od izabranja pape Benedikta XVI.). Tadašnji predsjednik Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei, kardinal Dario Hoyos, potpisao je 2006. odobrenje statuta Instituta, čime su dobili službeno priznanje od Rima. Institut je tako u početnim godinama postao svojevrsno utočište za one svećenike koji su željeli konkretne pomake u dogovoru (odnosno, izmirenje) sa Svetom Stolicom. Slavitelj svete Mise prema izvanrednom obliku u Zagrebu ove nedjelje, bio je dakle, velečasni Leszek Królikowski (također bivši svećenik FSSPX-a), profesor i vice-rektor IDP-ovog sjemeništa sv. Vinka Paulskog u francuskom Courtalainu.

Prije svega, hvala dragom Bogu što je sve proteklo bez ikakvih poteškoća. No, ovom prilikom bismo se u ime celebranta, i u ime stranice Tradicionalna Misa htjeli zahvaliti svima koji su svojom nazočnošću sudjelovali u slavljenju ovog velikog otajstva, svete misne Žrtve prema drevnom rimskom obredu. Inače omalenu crkvu sv. Martina ispunilo je skoro stotinjak duša. Misna nakana bila je za dušu našeg dragog preč. Stanislava Vitkovića, svećenika koji nas je iznenada napustio prije nešto više od 6 mjeseci (i koji je nekoliko dana prije svoje smrti slavio posljednju tradicionalnu Misu u crkvi sv. Martina). Velika zahvala ide i rektoru crkve, koji nas je ljubazno ugostio, kao i svima koji su dali svoj doprinos prilikom organizacije. Nadamo se da će trud Nadbiskupskog duhovnog stola uroditi plodom, i da će se nakon podulje stanke, koja naročito teško pada vjernicima privrženim izvanrednom obliku rimskog obreda, uskoro pronaći rješenje za imenovanje novog celebranta.

Ovom prilikom slavljena je tzv. tiha Misa (Missa Lecta), najjednostavniji (i “najsiromašniji”) stupanj slavljenja tradicionalne Mise, jer za opsežniju pripremu nije bilo vremena ni mogućnosti. Ova napomena namijenjena je prije svega vjernicima koji su se po prvi puta susreli s ovim obredom svete Mise. Za temeljitije objašnjenje stupnjeva tradicionalne Mise vidi ovdje, pod Stupnjevi tradicionalne Mise. No, uvjereni smo da su se i u ovoj prilici vjernici mogli uvjeriti u dostojanstvenost i ozbiljnost ove liturgije, kao i u tihu, pobožnu sabranost tihe Mise, unatoč poteškoćama zbog prilagodbe na ovaj obred Mise, što je dakako, sasvim uobičajeno i razumljivo. Vlč. Królikowski uložio je dodatan napor pripremajući se prethodnu večer, pa je homiliju održao na gotovo besprijekornom hrvatskom jeziku. Vjerujem da su se vjernici u tom trenutku prisjetili još jednog, mnogim Hrvatima naročito dragog Poljaka, koji također nije imao odviše problema s izgovorom hrvatskog jezika. Pater je bio vrlo ugodno iznenađen velikim interesom Hrvata za drevnu rimsku liturgiju. Nakon Mise, održao je kratko predavanje u kojem je upoznao nazočne s djelovanjem Instituta, a naročito sjemeništa (koje je prije nekoliko godina postalo pretijesno za brojne sjemeništarce, pa su se morali preseliti u veće zdanje). Ovom prilikom još jednom se pokazala velika prednost latinskog, univerzalnog jezika, jer je osim celebranta, Poljaka, koji je prvi puta boravio u Hrvatskoj (inače živi i radi u Francuskoj), te domaćih vjernika, Misi nazočilo i nekoliko stranih državljana, koji su mogli bez problema pratiti istu Misu kakvu su u prilici slaviti i u svojim matičnim zemljama. Inače, nerijetke su situacije kada dobivamo upite za tradicionalnu Misu od stranaca koji u Hrvatsku dolaze na ljetovanje.

Pater Królikowski je proveo dva dana u Zagrebu, gdje se imao prilike upoznati s bogatom poviješću i sakralnom baštinom grada Zagreba. Nije propustio priliku pomoliti se u zagrebačkoj katedrali uz grob bl. Alojzija Stepinca, koji mu nije bio nepoznat (jedan stariji svećenik Instituta Dobrog Pastira, koji je kratko vrijeme boravio u Hrvatskoj, još uvijek drži sliku našeg blaženika u svojoj sobi), kao i pred slikom Majke Božje od Kamenitih vrata. Zanimljivo, pater je primjetio kako se i gotovo stotinu godina nakon raspada Austro-Ugarske, i dalje u Zagrebu, kao i u ostalim zemljama nekadašnje monarhije, osjeća prisutnost zajedničke kulture, ali i zajedničkog vjerskog i društvenog života, kao i običaja, pa se u Zagrebu osjećao gotovo kao kod kuće. Kao oproštajni dar, pateru je poklonjeno misno vino iz rodnog kraja našega nadbiskupa Bozanića. Dakako, nije izostala ni boca domaće, slavonske šljivovice, ali ni slatki komadić Zagreba, Kraševe bajadere. Iduće jutro, zaputio se prema nekoć slavnoj, “najstarijoj kćeri Crkve”, danas nažalost poznatijoj kao “zemlja pijetlova”, Francuskoj.

Vlč. Krolikowski i kardinal Hoyos (sjedi s desna kardinalu).
Vlč. Krolikowski i kardinal Hoyos (sjedi s desna kardinalu).

Za kraj vam donosimo tekst homilije o. Królikowskog na nedjelju Dobrog Pastira:

Hvaljen Isus i Marija!

U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga. Amen.

  1. Bog i žrtva

Dragi vjernici,
ne tako davno proslavili smo najsvetija otajstva smrti i uskrsnuća našeg Gospodina Isusa Krista. Danas slavimo Nedjelju Dobrog Pastira, no otajstvo Dobrog Pastira tijesno je povezano s otajstvima Svetog tjedna. „Dobri pastir polaže svoj život za svoj narod, za svoje ovce.“ Upravo smo ovome svjedočili tijekom Svetog tjedna. Bog koji je postao čovjekom, Isus Krist, pretrpio je strašnu smrt na križu kako bi spasio duše ljudi. Upravo to je bio cilj Utjelovljenja – ovog velikog otajstva Boga koji je postao puko stvorenje a da pritom nije prestao biti Bogom. Kao što to kažemo u Vjerovanju: koji je radi nas i našeg spasenja sišao s nebesa. Htio je otkupiti naše grijehe s vlastitom krvlju i sa svojim patnjama. Ovo nazivamo žrtvom. A žrtva je najviši i najplemenitiji čin kreposti bogoštovlja. Žrtva Isusa Krista na križu je prekretnica u ljudskoj povijesti. Također, to je najveći čin klanjanja Bogu. Žrtva leži u samom središtu naše religije. No, ova žrtva nije se dogodila samo jednom, već se ponavlja (uprisutnjuje) na oltarima tijekom svake svete Mise. Misna žrtva je istovjetna onoj na križu, jedino je izmijenjen način njenog prikazivanja. No, ona i dalje ostaje najplemenitijim činom bogoštovlja, to je čin priznavanja Boga kao našeg Gospodina, a ujedno je i najkorisnije sredstvo za pridobivanje oprosta za naše grijehe, te je ujedno i snažno sredstvo kojim zahvaljujemo Bogu za naravne i nadnaravne darove kojima nas daruje i kojim ćemo tražiti Boga za njegove darove u budućnosti, pri čemu vjerujemo da će oni služiti na spas nama i našoj braći.

  1. Bog i ljubav

Možemo se međutim upitati, zašto je Isus Krist ponudio vlastiti život. Možemo se pitati zašto je Bog Otac ponudio život Svoga Božanskog Sina. Odgovor pronalazimo u Evanđelju sv. Ivana: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” A drugi dio odgovora možemo pronaći u poslanici sv. Ivana: „Bog je ljubav“. Bog je ljubav, i upravo zato nas je Isus Krist ljubio do kraja, do krajnje žrtve vlastitog života, sve do najvećih poniženja koje je Bog mogao preuzeti na Sebe. U liturgiji Katoličke Crkve, na sveti ili Veliki četvrtak, tijekom pranja nogu, zbor pjeva: „Gdje je ljubav (dobrotvornost), ondje je i Bog“. I to je toliko istinito. Gdje je Bog, tamo je ljubav, tamo je milosrđe, tamo je pravda i sve ostale kreposti. Ovo je uistinu važno. U narodu koji je bez Boga, u obitelji bez Boga, teško se može ostvariti bilo kakva krepost. Upravo zato je vrlo važno zadržati vjerski karakter naših obitelji, naših društava, naših nacija. Moramo našu vjeru držati na životu unatoč svim nastojanjima snažnih sila koje nas pokušavaju odvojiti od naše vjere, koje pokušavaju izbrisati vjerski život u našim narodima.

  1. Žrtva i ljubav

U liku Dobrog Pastira koji daje svoj život iz ljubavi prema nama, možemo vidjeti jedinstvo Boga, ljubavi i žrtve. Ove tri stvarnosti uvijek idu zajedno, jer između njih postoji snažna veza. Svaka ljubav nalazi svoje ispunjenje u žrtvi. Svaka ljubav spremna je ponuditi za nekoga što god je potrebno. Žrtva, ili barem spremnost na davanje, glavna je značajka svake istinske ljubavi. Vidjeli smo ju na primjeru Božanske ljubavi prema nama, možemo ju vidjeti na primjeru mučenika koji nisu oklijevali ponuditi i vlastite živote, kako bi pokazali vlastitu ljubav prema Bogu. Isto vrijedi i za naše društvene živote u državi i u našim obiteljima. Samo za onoga, koji je sposoban žrtvovati nešto za ljubljenu osobu, ili čak za naciju, možemo reći da istinski ljubi. Ponovit ću: Bog, ljubav i žrtva pripadaju zajedno. Niti jedan od ovih triju elemenata ne može se u potpunosti ostvariti bez ostalih.

  1. Dobri pastiri danas

Naš Gospodin Isus Krist govori o sebi kao o Dobrom Pastiru. No, u isto vrijeme, on nas upozorava na loše pastire. Daje nam primjer pastira koji je najamnik. Njega zanima samo novac, a ne njegove ovce. On ostavlja svoje ovce kada se približi vuk. Na taj način, ovce su ostavljene na milost i nemilost vuka, a – možemo pretpostaviti – na kraju će ih vuk i ubiti. Međutim, danas postoje i druge vrste loših pastira. To su pastiri koji govore da uopće nema vukova, da se moramo usredotočiti na dobre strane vuka, da moramo gledati samo ono što je zajedničko ovcama i vukovima: i vuk je životinja, i vuk ima glavu, četiri noge i dva oka. No, ovo je mnogo opasniji način, kojime se ovce ostavlja bespomoćnima. Na taj način one postaju nesposobne prepoznati neprijatelja koji im želi oduzeti živote.

Pomolimo se stoga tijekom ove misne Žrtve da nam Bog daruje dobre pastire – dobre pastire u Crkvi, ali i dobre pastire u našim nacijama. I pomolimo se da nam Bog dade potrebne milosti, ukoliko sami sudjelujemo u pastirskoj službi – u našim obiteljima, na poslu, u javnom životu.

Nastavimo stoga djelo Dobroga Pastira ljubavlju Boga i naše braće, kao i spremnošću da prinesemo žrtve, u jedinstvu s najsvetijom Žrtvom Dobroga Pastira.

U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga. Amen.