
U zadnjem članku na ovom blogu, pročitali smo razmišljanje dr. Kwasniewskog (koji je sâm skladao preko 90 kratkih i dugih sakralnih kompozicija) o naravi crkvene glazbe. No, prije svake daljnje rasprave, bilo bi naročito korisno pročitati što je o temi sakralne ili crkvene glazbe govorilo Učiteljstvo Crkve. Zato vam donosimo hrvatski prijevod triju dokumenata, koji su neizbježni prilikom svakog promišljanja o ovoj temi, a naročito u kontekstu tradicionalne liturgije i nažalost, žalosnog stanja suvremene (kvazi) crkvene glazbe. Premda su ovi dokumenti prvenstveno namijenjeni vjernicima privrženima tradicionalnoj liturgiji, svaki vjernik imat će koristi od njihovog iščitavanja. Ako ništa drugo, barem se nadamo kako će im pripomoći da shvate kako skladbe poput “Dajemo ti slavu”, “Kriste, u tvoje ime”, i “Hosana u visini” zapravo i nisu vrhunac glazbenog stvaralaštva, niti su jedine skladbe kojima Crkva raspolaže. No, što je uopće crkvena glazba? Koja je njena svrha? Kakva ona treba, a kakva ne treba biti? Na ova pitanja najbolje je odgovorio sv. Pijo X. u prvom dijelu svog dokumenta “Tra le sollecitudini” (Među brigama):
[pull_quote_center]Crkvena glazba, kao potrebiti dio svečane liturgije, participira u njezinoj općenitoj svrsi, koja je slava Božja i posvećenje i izgradnja vjernika. Crkvena glazba pridonosi svoj dio da poveća ljepotu i sjaj svetih ceremonija. Njezina je naročita zadaća da prikladnim napjevima zaodjene liturgijski tekst, što ga liturgija pruža vjernicima. Stoga je vlastito crkvenoj glazbi da dade još veću snagu liturgijskom tekstu, te ovaj lakše pobudi vjernike na pobožnost i bolje pripravi duše da prime plodove milosti, koje proizlaze iz služenja svetih tajna.[/pull_quote_center] [pull_quote_center]Zato je potrebno da sveta glazba imade ista svojstva, što ih ima i sama liturgija, to jest u prvom redu svetost i prikladnost umjetničkog oblika, a odatle izvire i treća vlastitost: općenitost crkvene glazbe.[/pull_quote_center] [pull_quote_center]Budući da sveta glazba treba da bude sveta, valja od nje udaljiti ne samo sve ono, što je god profano samo po sebi, nego i sve, što je profano po načinu, kojim je izvode glazbenici.[/pull_quote_center] [pull_quote_center]Sveta glazba treba da k tomu bude prava umjetnost, jer inače ne bi mogla da u onoj mjeri utječe na duh onih, koji je slušaju, u kojoj to mjeri želi Crkva da se zbiva, kad je dozvolila da umjetnost zvukova sudjeluje u liturgiji.[/pull_quote_center]
Ako ste se ikada zapitali gdje možete naći smjernice za ispravno oblikovanje sakralne glazbe, odgovor se nalazi u ovim dokumentima:
- Motuproprij o crkvenoj glazbi – “Tra le sollecitudini” [Među brigama] (1903.) sv. Pija X.
- Apostolska konstitucija o liturgiji i liturgijskom pjevanju – “Divini Cultus” [Božanskoga kulta] (1928.) Pija XI.
- Uputa o svetoj glazbi i svetoj liturgiji – “De Musica Sacra” [Sveta glazba] (1958.) Svetog zbora obreda