Ovih dana iz tiska su izašle dvije nove knjige u izdanju Društva za promicanje tradicionalne Mise Benedictus – “Corpus Christi” mons. Athanasiusa Schneidera i “Plemenita ljepota, onostrana svetost” dr. Petera Kwasniewskog.
Moramo i ovom prigodom istaknuti da svakom kupovinom knjiga u nakladi Društva Benedictus omogućavate ne samo buduće izdavanje knjiga, već i mnoge druge aktivnosti Društva.
Knjige je zasad moguće kupiti nakon tradicionalnih Misa u Zagrebu (“Corpus Christi” 6€, a “Plemenita ljepota, onostrana svetost” 15€), a za dostavu se obratite na mail Društva Benedictus: drustvobenedictus@gmail.com
Ako kupujete zajedno obje novoizdane knjige, ukupna cijena je 20€. Čim knjige postanu dostupne u knjižarama, stavit ćemo pravovremenu obavijest s detaljima.
Athanasius Schneider – “Corpus Christi: Sveta Pričest i obnova Crkve”
Cijena: 6€
(meki uvez, 78 stranica, fotografije u boji)
Knjižica Corpus Christi (Tijelo Kristovo) progovara o položaju Presvete Euharistije u današnjoj Crkvi. Osobno iskustvo života unutar progonjene Crkve u Sovjetskom savezu dalo je biskupu Schneideru jedinstvenu perspektivu promatranja i čvrste vjere u Kristovu Stvarnu prisutnost u sakramentu Euharistije. Tu stvarnost pokušao nam je približiti kroz potresno svjedočanstvo jednog malenog dječaka koji je poživio samo 6 godina, “euharistijskog djeteta”, kako ga naziva autor, kojem je sveta Pričest bila sve u životu. U ovoj knjižici mons. Schneider nam govori o Euharistiji kao našem najvećem blagu. Euharistija je, kaže on, “skriveno veličanstvo božanske ljubavi”, kojem dugujemo svoju ljubav i vjeru, pa se zato nikada ne smijemo dovesti u stanje kada će nam način primanja svete Pričesti biti manje važan. Nažalost, brojna istraživanja pokazuju da sve više katolika gubi vjeru u Kristovu Stvarnu prisutnost u Euharistiji, pa biskup Schneider analizirajući i propitujući postojeće prakse pristupanja svetoj Pričesti zaključuje da bi za istinsku obnovu vjere u Stvarnu prisutnost, ali i za obnovu Crkve u cijelosti bilo korisno vratiti se na prokušanu praksu primanja Pričesti klečeći na usta. Taj zaključak potkrjepljuje teološkim, liturgijskim, ali i pastoralnim razlozima. Na samom kraju donosi nam i misli crkvenog Učiteljstva koje nam mogu pomoći u razmatranju ovih pitanja. Predgovor za knjigu napisao je kardinal Raymond Leo Burke.
Dr. Peter Kwasniewski – “Plemenita ljepota, onostrana svetost: Zašto suvremeno doba treba svetu Misu svih vremena”
Cijena: 15€
(tvrdi uvez, 277 stranica, crno bijele fotografije)
Knjiga Plemenita ljepota, onostrana svetost donosi nam misli dr. Petera Kwasniewskog, jednog od najplodonosnijih autora vjerske, a osobito liturgijske tematike, usto i kompozitora sakralne glazbe. Napisao je i uredio preko 20 knjiga, usto je i autor stotina članaka i eseja. Ova knjiga satkana je upravo od probranih eseja liturgijske tematike, kojima je zajednička nit vodilja pitanje “Zašto je tradicionalno poimanje i praksa liturgijskog bogoštovlja ispravno samo po sebi, i zašto je (baš iz tog razloga) njezin oporavak ključan za naše vrijeme, osobito kada je tradicionalna liturgija uvelike napuštena?” Mnogi (osobito u vrhu crkvene hijerarhije) smatrali su nakon uvođenja novog obreda Mise da je tradicionalna Misa običan relikt prošlosti, bogoslužje koje nije sposobno na istinski način posredovati Božje iskustvo suvremenom čovjeku. Međutim, vrijeme je pokazalo da je tradicionalna liturgija toliko ukorijenjena u sensus fidelium tolikih katolika da se taj tisućljetni korijen ne može iščupati, niti silom, a još manje zabranama. Koje mjesto onda zauzima tradicionalna rimska liturgija u današnjoj Crkvi? Dr. Kwasniewski smatra da nova evangelizacija nužno treba staru Misu. Mnogo prostora posvećuje argumentima koji se često suprotstavljaju raširenim stereotipima (poput onog da stara Misa isključuje, dok nova Misa istovremeno bolje potiče na djelatno sudjelovanje), a osobit naglasak stavlja na paralele između duha liturgije i Gospinih riječi i djela. Također, moći ćete pročitati zanimljivu analizu izvornog “novog” liturgijskog pokreta, i otkriti kako je počeo i kako je na kraju (po mišljenju autora) krenuo krivim putem. Koji su doprinos zapadnom bogoslužju (osobito reformama) dali benediktinci, a koji isusovci i kako se to odrazilo na bogoslužje suvremene Crkve? Što je to organski razvoj liturgije? Koja je uloga simbola u liturgiji? Mora li (i može li, odnosno u kojoj mjeri) liturgija biti ponizna? Što je ostalo od liturgijskog mirotvorca Benedikta XVI. i njegovog djela u Crkvi? Na ova i mnogobrojna druga pitanja autor pokušava dati argumentirane odgovore.
S obzirom da je knjiga izvorno objavljena 2017. godine, može se promatrati kao svojevrsni labuđi pjev razdoblja motuproprija Summorum Pontificum, kada je tradicionalna rimska liturgija uživala određeni stupanj slobode (naravno, razilaženje između samog teksta dokumenta i provođenja istog u praksi bio je poprilično veliko). Stoga ovo djelo ima i svojevrsnu težinu kada promotrimo situaciju u godinama nakon uvođenja nepravednog i poprilično diskriminatornog dokumenta Traditionis Custodes pape Franje koji je getoizirao popriličan broj vjernika. U svjetlu nedavnog preminuća pape Benedikta XVI. zanimljivo je pročitati i uvodni tekst priznatog njemačkog književnika Martina Mosebacha.
