Naslov Naše Gospe od Ružarija izvorno je bio Naša Gospa od Pobjede, a izvorno je dan nakon njene krucijalne pomoći u bitci kod Lepanta. Kako kaže izreka, zbrojimo li dva i dva, izvojevana je još jedna pobjeda za župnu i crkvenu arhitekturu, jer je 5. srpnja biskup Charlestona Robert Guglielmone u Greenvilleu (Južna Karolina) položio kamen temeljac za novu crkvu romaničkog stila.
Poput Lepanta, malena župa koja broji svega 500 obitelji u siromašnom dijelu grada, našla se pred velikim izazovom, i to izazovom gradnje nove crkve. Uvjerenost u konačnu pobjedu izvire iz silne snage župnika, oca Dwighta Longeneckera, strastvenog entuzijazma župljana, i sasvim sigurno, pomoći koja dolazi od Blažene Djevice za crkvu koja je posvećena upravo njoj.
Tijekom ugodnog razgovora, otac Longenecker mi je opisao trenutna zbivanja i malene pobjede koje će naposljetku dovesti do velikog trijumfa u skoroj budućnosti.
Zašto crkva u romaničkom stilu?
„Romanički stil je izrazito prepoznatljiv kao katolički stil crkvene arhitekture“, kaže otac Longenecker. „U gotičkom stilu su gradile i druge denominacije, tako da smo htjeli se naša crkva može sasvim očigledno identificirati kao katolička crkva, naročito u ovom području Jugoistoka [SAD-a, op. prev.], gdje su katoličke crkve malobrojne i jako su međusobno udaljene.“
Na Sjeveroistoku, pa čak i drugdje, možemo vidjeti obilje romaničkih i gotičkih crkava. No, podsjetio nas je da „mnogo crkava na Jugoistoku je sklepano sasvim provizorno, prije 50 ili 60 godina, i posve su modernog stila.“ Ljudi su tada smatrali da će biti sasvim dobre i za današnje vrijeme, prije nego je katolička populacija počela rasti.
„Naša sadašnja crkva je nekada bila skladište,“ opisao je otac Longenecker. Jednostavno je sazrelo vrijeme da ju zamijenimo.
„Željeli smo izgraditi crkvu koja ima katolički izgled,“ potvrdio je. Jednom kada bude završena, Naša Gospa od Ružarija simbolizirat će rast Katoličke Crkve u “Biblijskom pojasu”. [ovaj kolokvijalni izraz koristi se za područje koje obuvaća jugoistok i veliki dio središnjeg dijela SAD-a, gdje većinu populacije čine protestanti evangelici, op. prev.]
Čuju se želje vjernika
Otac Longenecker mi je govorio o jednoj stvari koja se često zanemaruje prilikom dizajniranja i gradnje novih crkava: želje samih vjernika. No, to nije slučaj u njegovoj župi.
Sasvim jasno je rekao „Ovo je zapravo crkva kakvu su željeli sami vjernici.“
S nama je podijelio svoja zapažanja onoga čemu je svjedočio na nekim drugim mjestima. „Često u razgovoru s katolicima dobivam dojam da su moderne crkve kakve danas viđamo posvuda zapravo crkve koje su narodu nametnute od strane modernistički orijentiranih svećenika, arhitekata modernista, liturgičara modernista, i modernističkih biskupa.“ Čini se kao da su mislili, „Ovo će se svidjeti ljudima. Ovakav dojam često je popraćen anegdotama.“
Međutim, kada je započeo razgovor sa župnim vijećem, dogodilo se nešto sasvim različito. Svi su već imali ideju crkve kakvu bi željeli, i izložili su mu ju. On ih je poslušao.
„Pitao sam: Želite li sagraditi ovakvu crkvu? Odgovorili su, „Da, velečasni.“
„Dakle, ne želite modernu crkvu koja izgledom podsjeća na cirkuski šator?“
„Ne, želimo tradicionalnu crkvu s vitrajima“, odgovorili su.
Što time želi reći? „jako puno se govorilo o tome što zapravo sami vjernici žele“, kaže on, nasuprot situaciji u brojnim modernim crkvama koje su proizašle iz umova modernističkih ideologa i liturgičara koje su bile nametnute vjernicima.
Podijelio je s nama da, kad god ide u moderno dizajnirane crkve , propita same vjernike što misle o svojoj crkvi. Među odgovorima se nađu i ovakvi, „Akustika je dosta dobra, ili, sviđaju mi se ove klupe podstavljene s jastučićima.“, kaže on. „No, nitko mi ne kaže, ova zgrada je predivna, ova zgrada je sveta.“
Prva veličanstvena značajka
Naša Gospa od Ružarija zasigurno će biti predivna i sveta građevina.
Veličanstveni crkveni ukrasi koje smo spasili s otpada zaživjet će novim životom u ovoj crkvi. Jedna od glavnih značajki koju smo već kupili i pohranili, bit će spremna za postavljanje čim se podigne glavni dio crkve, je savršeni komplet veličanstvenih antiknih vitraja. Ne samo šačica njih, već cjeloviti set od 42 prozora, uz dodatak rozete.
„Kada smo počeli planirati crkvu, župljani su tekli da žele vitraje. Osobno sam priželjkivao nešto šturije, više u monastičkom stilu.“ No, prilikom razmatranja već odabranih arhitektonskih nacrta, rekao je odboru za izgradnju crkve da vitraji kakve priželjkuju „moraju biti u stilu i veličini kakvi odgovaraju romaničkim crkvama.“ Nešto u manjim panelima poput onih koji krase katedralu u Chartresu, a ne skupe, poput onih iz razdoblja gotike.
Otac Longenecker je počeo pretragu, te je preko tvrtke King Richard’s, koja se bavi skladištenjem ostataka sakralnih objekata, pronašao savršen izbor – 42 vitraja u romaničkom stilu koji su spašeni iz zatvorene crkve Svete Marije od Jutarnje zvijezde iz Pittsfielda u Massachusettsu. Svi prozori su dio kompleta izrađenog u slavnom studiju Wilbura Burnhama iz Bostona.
Također je primijetio predivnu rozetu koja prikazuje otajstva Krunice.
„Naša crkva nosi naslov Gospe od Ružarija – to je svakako bio znak s neba,“ rekao je vrlo radosno.
Prilično otkriće
Ovi prozori su izrađeni u stilu rane srednjovjekovne romanike – upravo onakvi kakvi su trebali ovoj crkvi – i kao takvi predstavljaju razinu obrtničke vještine kakvu danas gotovo da više i ne možemo pronaći, uz iznimku ponajboljih studija koji izrađuju antičke vitraje, poput ovih Burnhamovih. Burnham, koji je proučavao srednjovjekovne vitraje i srednjovjekovnu tradiciju, dobro je znao svoj zanat, pa su njegovi sinovi bili među prvim umjetničkim obrtnicima u Sjedinjenim Državama, koji su sa svojim radom počeli još početkom XX. st.
„Kada samo pomislim da sada za našu crkvu imamo set od 42 predivna Burnhamova prozora, i uz to, još i fantastičnu rozetu koja prikazuje otajstva svete Krunice!“, istaknuo je otac Longenecker.
Kada bi se ovi prozori, koji sadrže mnogobrojne scene iz Starog i Novog zavjeta, danas mogli reproducirati, koštali bi miijune dolara. No, crkva ih je dobila za manje od četvrt milijuna. Nezamjenjiva liturgijska umjetnost iz zatvorenih crkava ponovno živi, i to za „nikakve novce“. Čak možemo istaknuti i tu praktičnu stranu.
Među mnogim spašenim predmetima koji će novi som naći u crkvi Gospe od Ružarija su i antikne postaje Križnog puta koje se upravo obnavljaju. Ujedno, otvorila se i mogućnost dobivanja dvaju kipova sv. Petra i Pavla, izrezbarenih od drva u prirodnoj veličini 1870-ih, koje su nekada krasile neku crkvu.
Kako je to istaknuo otac Longenecker, ovi predivni predmeti ne predstavljaju isključivo nekadašnju umjetnost, već i baštinu katolika.
Zamijetio je kako podosta župnika na Sjeverozapadu restaurira crkve koje su bile devastirane kada su se iz njih čupali predivni retabli i mramorne pričesne ograde. „S izrazitim odobravanjem vjernika, svećenici restauriraju i ponovno vraćaju retable, oltare, kipove,“ rekao je. Kada se pročulo da ćemo „sve vratiti na svoje mjesto,“ vjernici su rekli da su „znali da će se to prije ili kasnije dogoditi.“ Sami su pokazali svećenicima ono što su uspjeli sačuvati i pohraniti kada dođe ovakvo vrijeme.
Ljepota u siromašnom dijelu grada
Smještena u ekonomski zapostavljenom i izazovnom dijelu grada, koji boluje od socijalnih problema povezanih s malim primanjima, ova župa je mala, sa tek nešto preko 500 obitelji, no njezino srce je golemo. Čak i u slučaju građenju nove crkve.
„Zašto bi siromašni ljudi dobivali samo ružne stvari?“, pita se otac Longenecker. Oni koji se čude ovakvom poduhvatu trebali bi razumjeti da na ovaj način „ulažemo u ovu zajednicu“, kaže on. Župa pruža ruke siromašnim ljudima ovog područja na mnoge načine, te stoga i ovako pokazuju da su sposobni za oboje – za služenje siromašnima, ali i za gradnju prekrasne crkve.“
Sadašnja crkva će postati nova župna dvorana, kao i novi centar za rano učenje škole Naše Gospe od Ružarija.
Otac Longenecker je pojasnio kako katolici Novu evangelizaciju moraju povezati s malim trojstvom ljepote, istine i dobrote.
„Ovo je jedan od doprinosa koji katolici moraju dati Novoj evangelizacij,“ rekao je. Nove crkve poput ove u sebi objedinjuju svo to troje. Ovo nije samo zgrada koja je upotrebljiva u praktičnu svrhu bogoslužja, već će ljudi koji će prolaziti ovdašnjim cestama vidjeti nešto što naš grad dosada još nije vidio, a to će biti katolici.“
Crkva i pripadajuće zemljište su vidljivi sa cestovnog spoja I-85, pa se nadamo da će ova crkva biti dostupna i putnicima koji prolaze autocestom. Usto se i nadamo da će ona potaknuti i razvoj ovog područja. Crkva bi trebala biti dovršena do kraja idućeg ljeta.
Kako ovaj projekt vodi naša Blažena Majka, za crkvu Naše Gospe od Ružarija pobjeda je osigurana.
Joseph Pronechen
Ovaj članak je prenesen uz dozvolu autora.
Izvorni članak: National Catholic Register
Prijevod: tradicionalnamisa.com
