Prošlogodišnje hodočašće iz Pariza u Chartres bilo je povijesno za Hrvate, koji su te 2024. godine po prvi put organizirano sudjelovali u tom hodočašću s vlastitim hodočasničkim ogrankom (chapitreom). Žuljevi na stopalima, buđenje u cik zore i ekstremni vremenski uvjeti prošle godine nisu bili dovoljni da obeshrabre još jedan veliki odaziv hrvatskih hodočasnika u našem ogranku 2025. godine. Za organizaciju hrvatskog ogranka (Gospe Sinjske) i ove godine se pobrinulo Društvo za promicanje tradicionalne Mise “Benedictus”.
Tema ovogodišnjeg hodočašća bila je “Neka On vlada, kako na nebu tako i na zemlji.” Na hodočašću je sudjelovalo oko 20 000 hodočasnika.
Hodočašće je trajalo tri dana tijekom duhovskog vikenda. Krenuvši iz Pariza nakon jutarnje sv. Mise u crkvi sv. Sulpicija, hodočasnici su pješačili oko 100 kilometara do katedrale u Chartresu. Tijekom hodočašća, tradicionalna latinska Misa slavila se svaki dan, a najdirljivija je vjerojatno bila ona drugog dana, koja se služila na otvorenom polju. Bio je to vjerojatno jedini put kada je svih 20 000 hodočasnika bilo prisutno na istom mjestu u isto vrijeme, ali i jedina prilika kad su se svi mogli međusobno vidjeti. U ostatku hodočašća, na horizontu su se obično mogle vidjeti nepregledne kolone hodočasnika, ili su šatori u kampu skrivali to more ljudi od pogleda.
Na sam blagdan Duhova pontifikalnu sv. Misu celebrirao je mons. Athanasius Schneider, koji je također prisustvovao završnoj Misi, kao i klanjanju i blagoslovu s Presvetim u improviziranoj kapeli na otvorenom. Snimku sv. Mise možete pogledati ovdje.
I ovogodišnji hrvatski ogranak okupio je vjernike iz cijele Hrvatske, uključujući i povratnike iz dijaspore. Pridružio im se i naš redovnik dom Elvir Tabaković, kao i hrvatski i slovenski bogoslovi Svećeničkog brastva sv. Petra (FSSP), a na dijelu putovanja s našim ogrankom družio se i vlč. Anthony Sumich (FSSP) koji je bio prisutan sa svojim novozelandskim ogrankom. Tijekom hodočašća hrvatski ogranak sprijateljio se sa susjednim belgijskim, učeći ih nekim našim pjesmama i učeći neke njihove. Njihov svećenik bio je na raspolaganju našim vjernicima za sakrament svete ispovijedi i duhovni razgovor.
Hodočašće je završilo svečanom pjevanom Misom u katedrali Gospe od Chartresa. Homiliju je održao biskup Chartresa, mons. Philippe Christory. Snimku možete pogledati ovdje.
Hodočašća obično ne predstavljaju iste opasnosti kao prije stoljeća, niti ih često vidimo kao formalne pokore. Ipak, njihova moć i značaj ostaju bezvremenski. Jedan od komentara koji se više puta čuo od hodočasnika odnosio se na motivaciju i ohrabrenje koje su dobivali od drugih, bez kojih možda ne bi stigli do kraja. Podrška izviđača i izviđačica na raznim kontrolnim točkama i od mještana u malim francuskim gradovima podsjetila je hodočasnike ne samo na univerzalnost vjere, već i na svjedočanstvo koje hodočašća mogu biti. Za same hodočasnike, naravno, putovanje je bilo jednako transformativno. Povremeni odmor od svakodnevnih briga, za obnovu i ponovno usmjeravanje života na Krista, nužni su svim vjernicima, a hodočašća poput godišnjeg iz Pariza u Chartres posebno su snažne prilike za to.
Sljedeća godina (ako Bog da) obilježit će treću uzastopnu godinu sudjelovanja hrvatskog chapitrea u hodočašću. Sve one koji traže razdoblje obnove i ponovnog usmjeravanja, molitve i pokore, dirljivog iskustva tradicije i zajedništva vjere, srdačno pozivamo da nam se pridruže i iduće, 2026. godine.
Ovom prilikom u ime organizatora htjeli bismo zahvaliti svim našim hodočasnicima, a na poseban način i našem ovogodišnjem voditelju ogranka, kao i svima onima koji su doprinijeli uspješnom završetku hodočašća.
Fotografije: hrvatski hodočasnici / dom Elvir Tabaković
