Danas, na blagdan sv. Ivana Evanđelista je povodom zatvaranje Jubilejske godine u Zagrebačkoj nadbiskupiji uz pomoć bogoslova FSSP-a organizirano hodočašće u Krašić za vjernike privržene tradicionalnom rimskom obredu. Zagrebački nadbiskup odlučio je da se od 29.11.2025. do završetka Jubilarne godine relikvije blaženoga Alojzija Stepinca prenesu na čašćenje u župnu crkvu Presvetoga Trojstva u Krašiću i pozvao vjernike na hodočašće u Krašić:
“Dok nas neumorno prate vijesti o ratovima, neprijateljstvima i nasilju, pozivam vjernike da se tijekom došašća upute na hodočašće u Krašić, počaste Blaženikove relikvije te se zadrže u klanjanju pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom. Ondje, u tišini molitve, osluškujmo poticaje pape Lava XIV., da se braća i sestre međusobno podupiru u kušnjama, da ne okreću leđa potrebnima, nego zajedno plaču i raduju se u jedinstvu”, poručio je mons. Kutleša.
Njegovom pozivu, a na poticaj našeg orguljaša Brune rado se odazvala i naša skupina vjernika, pa smo tako krenuli prema “Vratima Žumberka”. Za duhovni program hodočašća brinuli su se bogoslovi Svećeničkog bratstva sv. Petra, đakon Stjepan i bogoslovi Vedran i Luka.
Hodočašće je započelo tradicionalnom Misom (istim obredom Mise kakav je do kraja zemaljskog života slavio blaženi Stepinac) u crkvi sv. Blaža u Zagrebu na početku hodočašća, nakon čega se skupina hodočasnika uputila prema Krašiću, u kojem se još danas nalaze tjelesni ostaci kardinala Stepinca. Krašićka crkva jedna je od četiri crkve na području Zagrebačke nadbiskupije u kojoj se tijekom Jubilarne godine mogao dobiti potpuni oprost.
Prva postaja bila je u Brezariću, rodnom mjestu blaženika, gdje nas je vrlo ljubazna domaćica gđa Stepinac upoznala s mnogim detaljima iz blaženikovog života, osobito iz djetinjstva i mladosti. Bilo je upečatljivo čuti svjedočanstvo Stepinčevog razmatranja vlastitog svećeničkog poziva, kada je u jednom trenutku prije ređenja razmišljajući o odabiru drugog životnog poziva, rekao: “Možda je bolje da budem običan čovjek nego loš svećenik”. Naravno, ne moramo ni spominjati koliko smo blagoslovljeni što je ipak odabrao (puno teži) životni put. Također, iz osobnog svjedočanstva naše domaćice uvjerili smo se da je doista blaženi Stepinac uvijek imao u džepu pokoji bombon za dječicu. Čuli smo i o razdoblju Stepinčevog sužanjstva, i to ne samo iz njegove perspektive, nego i perspektive mještana i obitelji. Među zanimljivostima vidjeli smo i pletene torbe (nekoga od vjernika je to zgodno asociralo na Mojsija) u kojima su se djeca iz okolice radi komunističkkog progona vjere potajno nosila u crkvu na krštenje. Nakon okrepe koju nam je ponudila gđa Stepinac, uputili smo se u Krašić.
Prvo smo posjetili Spomen-dom blaženoga Alojzija Stepinca, gdje su se hodočasnici mogli pobliže upoznati s brojnim detaljima iz njegovog života, a nama su dakako osobito bili zanimljivi predmeti i fotografije vezani uz tradicionalni obred.
Moglo se tu podosta saznati i o stvarnosti koju je bl. Stepinac dijelio s župnikom Josipom Vranekovićem (na mnoge načine također svetačkom figurom) i sestrama Služavki Malog Isusa koje i dan danas djeluju u Krašiću.
Nakon kratkog druženja s uvijek ljubaznim i dragim krašićkim župnikom vlč. Ivanom (kao i poznatim hrvatskom franjevcem koji nosi isto ime), zaputili smo se u crkvu Presvetog Trojstva gdje su vjernici imali prilike izmoliti molitve za dobivanje potpunog oprosta, a zatim molitvu za proglašenjem kardinala Stepinca svetim. Nakon toga su se prisutni zadržali neko vrijeme u molitvi pred relikvijama bl. Stepinca. Naši bogoslovi su imali prilike susresti se s čestim krašićkim gostom, biskupom Jezerincem.
Iduća postaja hodočašća bila je upečatljiva grkokatolička crkva Blagovijesti u Pribiću, gdje smo uz molitvu i pjesmu imali prilike i počastiti relikvije sv. Leopolda Mandića. U Pribiću smo iskusili ne samo ljepote liturgijske arhitekture već i toplinu domaćina koji su nas opskrbili najfinijim domaćim smokvama iz strogo hrvatskog uzgoja.
Predzadnja destinacija bila je proštenjarska crkva Majke Božje Dolske. Smještena je na obronku, iznad ceste koja dolinom Kupčine vodi prema Žumberku. Tamo nas je ljubazni domaćin i čuvar svetišta, pjesnik Josip Bakalas upoznao s bogatom poviješću crkve, kao i s njezinom povezanošću s dvojicom nadbiskupa i kardinala Zagrebačke biskupije, prema kojima je cijelo krašićko područje zadobilo naziv “Dolina kardinala”. Čuvar svetišta nam je napomenuo kako se, čuvši nadahnutu propovijed župnika, na stubama tamošnje propovjedaonice bl. Stepinac svojoj majci prvi put izjasnio o želji da jednoga dana postane svećenik. U crkvi su vjernici imali priliku izmoliti svetu krunicu i Lauretanske litanije, kao i u ophodu uz pjesmu obići prekrasni barokni oltar posvećen Majci Božjoj.
Zadnja duhovna etapa hodočašća bila je posjet grkokatoličkoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Jastrebarskom, gdje smo se ljubaznošću domaćice mogli uživo uvjeriti u ljepotu ovog novijeg zdanja (crkva je izgrađena 2011.), pomoliti pred relikvijama sv. Šimuna Bogoprimca, a na samom kraju izmoliti posvetnu molitvu Srcu Isusovu.
Nakon ispunjenog programa hodočasnici su se imali prilike okrijepiti uz vrlo ukusni ručak u jaskanskom restoranu vrlo prikladnog imena “K Lojzeku”. Ovom prilikom zahvaljujemo se vrlo ljubaznim djelatnicima restorana što su nas jako lijepo pogostili. Velika zahvala ide svima koji su pomogli u organizaciji ovog hodočašća, kao i sudionicima.
Nakon ručka i zajedničke molitve, hodočasnici su zahvalni Bogu krenuli prema svojim domovima uz mnoštvo dojmova.
vdje možete vidjeti cjelovitu galeriju s hodočašća:
Idućega dana vjernici su imali prilike zaokružiti bogato duhovno iskustvo svečanom pjevanom Misom u crkvi sv. Blaža u kojoj je uz prekrasno božićno ukrašenje crkve otajstvo svete Euharistije zasjalo još jače.
