Nedavno smo vas na ovim stranicama izvjestili o tome kako je Institut Dobrog Pastira otvorio novu Kuću u Rimu. U zadnjih desetak dana Kuću su posjetili neki vrlo dragi i ugledni gosti, veliki prijatelji Instituta. Krenimo redom:

23. studenog, na blagdan sv. Klementa održala se i službena inauguracija Kuće IBP-a koja nosi ime ovoga sveca, pape i mučenika. Toga jutra je u kući svetu Misu prema tradicionalnom rimskom obredu slavio mons. François Bacqué, apostolski nuncij i naslovni nadbiskup Gradisce (Italija). Prilikom svete Mise, posluživali su ga vlč. Giorgio Lenzi, ekonom Kuće, i vlč. William Barker iz Svećeničkog bratstva sv. Petra, vikar rimske personalne župe Santissima Trinità dei Pellegrini, i suradnik vijeća Ecclesia Dei. U svojoj homiliji, mons. Bacqué je progovorio o slavnom mučeništvu pape sv. Klementa. Popodne su Kuću posjetili mons. Patrick Descourtieux, suradnik Papinskog vijeća Ecclesia Dei pontificale Ecclesia Dei, vlč. Alain Contat, profesor na Papinskom sveučilištu Regina Apostolorum, vlč. Cristiano Piseddu iz Nadbiskupije Cagliari, kao i profesor Guillaume Ferluc, tajnik Coetus Internationalis Summorum Pontificum. Iste večeri, mons. Guido Pozzo, tajnik Papinskog vijeća Ecclesia Dei, svečano je prerezao vrpcu na ulazu u kuću, i zatim ju je blagoslovio. Ovoj lijepoj svečanosti je nazočio i generalni superior Instituta, Philippe Laguérie, koji je održao i prigodni govor prije blagoslova.

24. studenog, u prijateljski posjet Kući došao je kard. Dario Castrillon Hoyos, pri čemu su ga uz vlč. Laguériea srdačno ugostili i upravitelji kuće, vlč. Raffray i vlč. Lenzi.

25. studenog, Kuću je posjetio i mons. Athanasius Schneider, koji je tjedan dana ranije u Ljubljani imao prilike susresti se i razgovarati s dvojicom klerika IBP-a, vlč. Królikowskim i đakonom Instituta, Bonifacijem, koji su asistirali na pontifikalnoj Misi 19. studenog, o čemu ste imali prilike čitati na ovim stranicama.

Uz čestitke Institutu Dobrog Pastira na otvaranju, nadamo se da će Kuća sv. Klementa i dalje služiti kao mjesto susreta svim prijateljima i dobročiniteljima tradicionalne Mise, i kao mjesto na kojem će se očitovati bratska ljubav i zajedništvo svete Crkve.

Prethodni članakPropovijed mons. Schneidera iz Ljubljane: Kršćanski život i progoni
Sljedeći članakZagrebački obred ženidbe nekada i sada (2. dio)